Mnoge priče svjedoče o ljubavi sv. Franje prema svim stvorenjima. Npr. Jednom je Franjo ugledao nekog čovjeka kako pješači u selo s dva povezana janjeta omotana užem oko njegova vrata. Jadni janjci bolno su blejali i Franjo se sažalio. Seljan je ovu janjad namjeravao prodati za hranu jer mu je trebao novac. Franjo mu je dao svoj ogrtač u zamjenu za janjad.
Drugi puta je Franjo susreo dječaka koji je ulovio grlice u zamku pa ih je namjeravao prodati. Franjo ih je zatražio od dječaka i dobio ih je. Napravio je gnijezda za grlice i oni su snesli jaja pa su fratri dobili u utočištu mlade grlice. Bile su pitome poput pilića. Konačno je Franjo poslao grlice svojim putem. Imao je i vranu koja je odlazila na kor zajedno s braćom, jela je s njima, posjećivala je bolesnu braću zajedno s njima i čak je odlazila prositi milostinju zajedno s njima. Kada je Franjo umro, njegova vrana je odbijala hranu i uginula je od tuge na Franjinu grobu. Bilo je i mnogih drugih priča o tome kako je Franjo štitio druga stvorenja, čak i crve, da im ljudi ili druge životinje ne naude.
Franjo je prijateljevao čak sa cvrčkom. Jednog vrućeg dana, Franjo je čuo cvrčka kako pjeva. Bio je tako očaran pjevom, da mu se približio. Cvrčak inače utihne kada se čovjek približi. Kada je međutim Franjo pozvao crvčka da mu priđe, on je izašao iz svog skrovišta u drvetu i sjeo mu na ruku. Tada je cvrčak zapjevao Franji, a Franjo je pričao cvrčku o svojim nadama i snovima. Zatim je Franjo podigao ruku i cvrčak se vratio u svoje stablo. Osam mu je dana cvrčak slijetao na ruku, pjevao, ili bi šutio kada bi mu tako zapovijedio. Zatim je Franjo pustio cvrčka da ode kako se ni on ni druga braća ne bi previše uzoholila.
Ove priče o sv. Franji učinile su ga omiljenim među vjernicima i nevjernicima. Ljubav sv. Franje prema svim stvorenjima odlično se uklapa u u današnji naglasak na ekologiji, zaštiti okoliša, i 'ekološkoj svijesti'. Moramo međutim shvatiti slijedeće: Franjo ne potvrđuje samo našu sklonost prema skladu s prirodom i okolišem nego zahtijeva i više od toga.
Franjo je častio i poštivao prirodu i stvorenja ne zato jer su oni tobože božanstva koja valja obožavati nego su poput nas rezultat Božjeg djelovanja. Cvrčak koji pjeva, golubica koja guguče, ili janje koje bleji odraz su slave Božje. Franjo je bio u skladu i miru sa sobom jer je bio u skladu i miru s Bogom. Budući da je bio u skladu i miru s Bogom, bio je u skladu i miru sa svim stvorenjima. Zar bi mu cvrčak doletio na ruku ili bi divlje grlice i vrana ostajali s njim i s braćom da mu nisu vjerovali? Zašto bi mu vjerovali? Vjerovali su mu jer je živio u skladu sa sobom, s Bogom, i svim stvorenjima. Franjo je veoma dobro znao da ovisi o Bogu i živio je svoju ovisnost svojim siromaštvom. Mislim da su i ova stvorenja na neki svoj način osjećala svoju ovisnost o Bogu, a to su mogla osjetiti i u Franji. Znali su da je Franjo bio 'više' biće od njih ali onaj kome se može vjerovati. Baš kao što kućni ljubimci, pas ili mačka mogu naučiti vjerovati svom gospodaru, i oni su nekako osjetili povjerenje prema Franji.
Neka nas sv. Franjo pouči istinskoj ekologiji. Franjo nas može naučiti da ne smijemo iskorištavati i zagađivati prirodu na štetu drugih stvorenja i ljudi. Također se ne bismo smjeli klanjati prirodi kao nekom božanstvu. Sve bi nas to odvuklo od puta kojeg nam je pokazao sv. Franjo. Moramo shvatiti da sve dolazi iz ruke Božje i živjeti u skladu s Bogom.
Za dugih samotničkih solilokvija u bolnici naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe sav svoj krug.
Kada se nekoga ljubi, onda sloboda i rast te osobe, dakle, sve ono što joj čini dobro, ima prednost pred radošću i srećom zajedništva koju osobno osjećam s tom osobom. Ljubav uvijek mora biti i djelovati osloboditeljski.
Sreća, šta li je za vas sreća? Paulo Choelo: "Sretan je onaj čovjek koji uspije živjeti u sadašnjosti."
Živimo li u sadašnjosti. Ili možda stalno gledamo što će biti i što je bilo.
"Ljudi žive sve dulje, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda rade i zaboravljaju živjeti. Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Usprotivi se tome! Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš ´dobar čovjek´. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu".
Phil Bosmans
Perzijska poslovica: "Tko nikad nije volio, nije nikad bio sretan."
Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!
)
