Advent je započeo obećavajuće, možda ove godine ipak bude bijeli Božić? A možda i ne, vidjet ćemo. U svakom slučaju, od danas započinjemo redovitu godišnju pripremu za taj, mnogima najljepši, blagdan. Četiri tjedna čekanja, da bismo se sjetili koga čekamo, ali i da bismo naučili kako čekati. A to je danas korisno znanje, složit ćete se ako koristite javni prijevoz ili usluge javnih službi. Možda čak primijetimo da vrijeme čekanja nije izgubljeno vrijeme, odnosno neki škart od vremena. Neki se sveučilišni profesor uvijek žalio kad bi ga prekidali u poslu. Sve dok nije shvatio da su i ti prekidi dio njegova posla. Tako je nekako i s tim našim čekanjem, osjećamo ga kao grešku, kao nešto što se ne bi trebalo događati, kao neki prekid životnog tijeka i ljutimo se zbog toga. Izgleda da se uzalud ljutimo, čini se da čekanje spada u život i zato je važno znati čekati. A da bismo ljepše čekali, udružimo se! Evo, ovako ćemo: svakog jutra u 6h u svakoj bolje opskrbljenoj crkvi održavat će se zornice. Koji ste bili, znate - zornice su zvonka radost! Radujemo se Vašem dolasku!
"Znati kako čekati…
Biti ondje, jednostavno, bez drugih motiva.
Klečati kako bismo prepoznali, čak i tijelom,
da se Bog ponaša drukčije no što zamišljamo.
Otvoriti ruke u znak dobrodošlice.
Božji će odgovor uvijek biti iznenađenje.
Pripremajući nas za Božić,
Došašće nas priprema da primamo."
(brat Alois iz Taizea)
U Bakačevoj ulici smo se sreli. Olinko Delorko silazi prema trgu, a ja uzlazim prema katedrali. Nosi - i kako dobro nosi - svojih osamdeset ljeta na svojim plećima (...).
- Što nam je ovo? - pitam ga ne imenujući što to, jer zna se što. To što puni stupce novina, što pokriva ekrane televizije, što prisvaja glasove radija, što je na ustima svima.
- Bit će dobro, u Boga se uzdam. Vidio sam Hitlera kako se silovito uspinje i vidio kako strmo pada. Vidio sam Staljina kako se grana na sve strane, vidio i kako nestaje. Svi smo vidjeli kako prolazi njegovo djelo. Na Boga se oslanjam, bit će dobro.
Kako su se laktovi prolaznika zaodijevali o nas, pružili smo si ruku. Nasmijani. I odosmo, on prema trgu, ja prema katedrali.
" (...) Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."
Siniša Glavašević, Priča o gradu (u Priče iz Vukovara)
Rijetko šećem trgom. Poput Sokrata kojeg neki nemirni unutarnji glas nikad nije ostavljao na miru, zamišljam niz velikih povijesnih figura koje se na tom kvadratnom prostoru sastaju. Arhetipsko mjesto za koje mi je žao da danas polako gubi svoju dimenziju susreta. (...)
Razmišljam o Europi. I susretima. (...) Europska kultura ukazala mi se kao tapiserija satkana od različitih boja koje susretnete na prolasku od katedrale do Tkalčićeve ulice. Blijedi li?
Ponekad me plaši ideja nekih nasilnih oblika sekularizma koji želi igrati ulogu nervozne krojačice i mjesto koje pripada religiji preciznim linijama izrezati iz tog prostora. I dati ga onima koji se s njime žele grijati da to rade isključivo u svojoj privatnosti, ispod javne odjeće koja bi navodno svima trebala biti ista. No, može li? U našem osobnom životu, kao i životu naše kulture, niti duhovnosti isprepliću se zajedno s još nizom onih končića od kojih smo istkali svoj identitet. Hoćemo li istrgnuvši sve boje iz naše povijesti doista dobiti čvršću tkaninu? Je li na kraju krajeva humano to činiti? Ukoliko imamo samo jednu nijansu, možda ćemo i doći do većeg slaganja oko nje, ali ostaje pitanje jesmo li samim time u stanju bolje razumjeti boje?
Čineći posljednji korak negdje pred tramvajskom tračnicom ponovno se sjećam Sokrata. Simpatičnog starca koji svoje sugrađane nikada nije ostavljao na miru, stalno upozoravajući na neke dublje nijanse u čovjeku. Možda ga je lakše bilo ukloniti nego razumjeti, ali zato još uvijek ostaje onaj neostvareni zadatak upoznavanja – samih sebe. I drugih. Potvrđen prisilnom smrtonosnom zdravicom.
Još jednog junaka se stalno sjećam. I jednako nesretnog završetka lokalno-političkih pregovora započetih negdje oko Pashe, 33. godine naše ere, sjeverno od ekvatora. Smetao je. Uhodani mehanizam uklanjanja nepodobnih još jedan put je pokazao svoju efikasnost. Srećom, taj prekid nije bio kraj već početak jednog novog tkanja. Oprostio je. Nisu znali što čine.
Zanimljivo – i on je imao svoju čašu.
don Damir Stojić, studentski kapelan Zagreba
http://studentski-pastoral.com
Saints For Dummies ili "Kako prepoznati sveca (ako ga vidite)?"
(...) To su muškarci i žene svakog vremena i svakog mjesta koji su pronašli blago života: u njima je susret s Bogom rodio neizmjernu snagu ljubavi, proročke intuicije, veliku snagu molitve i tišine, čudo dijeljenja iskustava s drugima, živote potrošene za dobro.
Oni nam svjedoče da i ako život prolazi, ljubav koju je netko isijavao ostaje zauvijek, kao jasan znak, kao živo sjecanje na jedan susret koji je preobrazio život i učinio ga svjetlom na putu za mnoge.
(...) Ali ova njihova pripadnost "Nebu" nije apstraktna, ona je rezultat njihovog konkretnog života, njihovih ruku koje su služile, njihovih leđa koja su brižno liječila i voljela, njihovog pogleda punog nade.
(...)
Sveci na sveučilištima i po ulicama, u bolnicama i samostanima, u zemljama bogatim i siromašnim, u velikim gradovima i u pustinji.
Sveci koji su napravili velika djela već ovdje na zemlji, drugi koji su proveli život u jednostavnosti, tišini i na prvi pogled beznačajni, ali čiji je život bio pun Božje prisutnosti.
Ti "mali" ljudi veliki su svjedoci ljubavi koju su susreli i živjeli svim svojim bićem.
Svetost je svojstvena kršćaninu, ona je naša odjeća, u njoj se ostvarujemo: ona je put Ljubavi koja postaje dar, otkrivajući se u jednostavnosti života.
s. Elvira Petrozzi, utemeljiteljica zajednice Cenacolo
Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!
