Na današnji dan, na Uskrs, kao što svi znamo, slavimo uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista. Ovo je dan sveopćega veselja za sve kršćane, dan Kristove pobjede. Zato mi framaši, kao i svake godine, želimo kao sestre i braća svih kršćana i kao radosna djeca Božja podijeliti radost s cijelim svijetom u ovoj kratkoj i skromnoj čestitci.
Sretan Usrkrs svima!
A da ne ostane sve na ovome, evo i pokoje misli o Uskrsu da malo razmišljate o tome:
Ne može čovjek umrijeti sebe niti se odreći sebe prije nego se susretne s Bogom. Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Evo ti, zato od srca cijelo moje ranjeno i grješno, prazno i porazno, kameno i neobraćeno – srce. Učini srce moje po srcu svome, Gospodine Isuse Kriste!
Gospodin se raduje našoj smrti kako bi nas mogao obradovati svojim uskrsnućem. Neka umre moja oholost i rodi se tvoja poniznost. Neka umre moj stari ja i rodiš se u meni, Ti, Isuse!
Uskrsnuće je ispravljanje upitnika patnje u uskličnik radosti. Gospodine, osmisli sve moje patnje tako da nikada nikome ne poželim nanijeti ikakvu bol.
Ako na pravi način umrijeti znači sebi vječnost namrijeti, što li tek znači na pravi način živjeti?! Isuse, živote moj, živi u meni tako da mi moju smrt sve učinkovitije rastačeš i svoju mi ljubav u srce bez zaprjeke natačeš!
Ne dopusti da te zavedu pričom o tome kako treba biti bolji od drugih i u svemu savršen.
Imaš pravo na slabost.
Imaš pravo na neuspjeh. Imaš ravo na pad.
Nemoj biti od onih koji se ne usuđuju jer misle da neće biti najbolji. Ne moraš biti najbolji.
Ne moraš biti bolji od drugih. Budi svakodnevno bolji od sebe. Napreduj iz dana u dan.
Ustani nakon svakog pada. Obnovi snage nakon svakog poraza. Ne gubi cilj iz vida.
Strah od pada će ti podrezati krila i nikada se nećeš vinuti u visine. A za let nam je duša stvorena.
Strah od pada će te zaustaviti u podnožju i nikada nećeš doživjeti čudo osvajanja vrhova. A vrhunci nas zovu. Strah od pada će učiniti da padneš i nikada ne ustaneš. Izađi iz mentaliteta brzih uspjeha i kratkotrajne slave.
Ništa trajno ne postiže se na brzinu.
Prihvati činjenicu sporog rasta.
Prihvati činjenicu teškog stjecanja iskustva.
Prihvati činjenicu polaganog napredovanja.
I nemoj odustati.
Nikola Kuzmičić (napisao za 47. Planinarski križni put)
Bog je i tebe stvorio.
Bog te je htio upravo takvoga kakav jesi.
Ljubav prema Bogu se ponajprije pokazuje prihvaćanjem sebe i ljubavlju prema sebi.
Prihvati sebe sa svim svojim vrlinama i manama, sa svim svojim sposobnostima i nesposobnostima, sa svim prednostima i nedostacima.
Ne gubi vrijeme stvarajući lažnu sliku o sebi, nego izgrađuj sebe polazeći od istine o sebi.
Bog te je stvorio jer s tobom ima plan.
Prepoznaj svoje poslanje.
Prepoznaj razlog postojanja.
Ne boj se odgovornosti i izazova.
Izađi iz zidova kojima si se ogradio, iz maski koje mijenjaš po potrebi, iz začaranog kruga umišljene sigurnosti.
Poslušaj Božji poziv.
Poslušaj Božji glas.
Poslušaj Božju volju.
Nisi slučajno na ovome svijetu. Željeno si Božje dijete.
Voljeno si Božje dijete. Zadatak koji je Bog tebi povjerio nitko drugi ne može napraviti.
Ne boj se odgovornosti.
Ne boj se suradnje s Bogom.
Nikola Kuzmičić (napisao za 47. Planinarski križni put)
"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!" - poručuje nam Isus u Evanđelju. Ne boj se ogovaranja, omalovažavanja i etiketiranja.
Budi ponosan na svoje kršćansko opredjeljenje, na odluku da nasljeduješ Isusa koji je Krist.
Svaki put, iako težak, biva lakši ako imaš cilj pred sobom. Biva lakši ako imaš motiv. Biva lakši ako imaš prijatelje koji će ti pomoći.
Živi punim plućima svoje kršćanstvo.
Ne zatomljuj istinu o Bogu Ocu koji je Ljubav.
O Bogu Sinu koji je radi nas i radi našega spasenja postao čovjekom. O Bogu Duhu Svetome koji nas usmjerava i vodi kroz život. Ne prešućuj činjenicu da izvan Krista nema spasenja. Da po križu dolazimo do uskrsnuća.
Ne boj se onih koji se rugaju, koji smišljaju laži i iskrivljuju činjenice.
Pogledaj u svoje srce i tamo ćeš naći mir.
Pogledaj prijatelja do sebe i tamo ćeš naći pomoć.
Pogledaj prirodu oko sebe i tamo ćeš naći dokaz.
Pogledaj Boga raspetoga na križu i tamo ćeš naći smisao.
Nikola Kuzmičić (napisao za 47. Planinarski križni put)
Izdvojio bih još jednu misao fra Roze Brkića:
"Božja ljubav ne lebdi negdje u nebu iznad nas, ona se vidi u ljudima, u meni i u tebi. Mi jedni drugima pronosimo Božju ljubav."
Najdraži framaši! Kao što vam je poznato, naš susret u petak neće biti u dvorani, nego na Dubovcu! Pridružit ćemo se bdjenju uoči početka planinarskog križnog puta, zajedno s mladima iz drugih župa. To će biti i prilika da se odazovemo pozivu našeg Nadbiskupa da se taj petak u svim crkvama naše nadbiskupije moli za domovinu. Udruga Ekosspiritus, organizator križnog puta, priprema katehetsko-molitveni program za mlade na tu temu. Nakon programa slijedi "agape", tj. zajednička večera koja će se sastojati od onoga što sami ponudimo ostalima. Dakle, i gosti i domaćini će ponijeti sa sobom nešto za jelo što mogu ponuditi drugima (znači ne sendviče). Možete ponijeti neke kekse, ispeći kiflice, palačinke, napraviti neku salatu od tune, kupiti fornete, donijeti štrudl, krafne,...mašti na volju (možda bi bilo dobro da izbjegavamo meso, korizmeni je petak pa vjerojatno bar dio sudionika ne mrsi). Ne moraš ponijeti za sve, ako svi donesemo nešto, bit će dovoljno. Sve ćemo staviti na zajednički stol i bit će ponuđeno svima.
Susret počinje u 20h. Možete se dogovoriti da dođete zajedno. Odazovimo se u što većem broju!
Istinita priča kaže da je jedan čovjek neposredno nakon ovog 'našeg' rata išao od osobe do osobe, razočarano pitajući bujicu pitanja: "A zašto je Bog sve ovo dopustio?", "Kako je mogao to dopustiti?" "Kakav je to Bog, koji gleda kako se djeca ubijaju, žene siluju?!" I sve tome slično. Stvarno kao da nitko nije ni bio pripremljen za takva pitanja, čak ni svećenici, uglavnom mu nitko nije nešto konkretnije odgovorio. Čovjek je i izgledao, i vrlo uvjeren, i vrlo žalostan. Susret s njim zaista bi bio i takav da budeš 'zatečen'. Razum toga čovjeka je kapitulirao pred takvim ekstremnim okolnostima. Put ga je tako nanio i u Međugorje s nekim hodočasnicima, jer je i tamo postratna kriza harala. I tamo su se njegova pitanja, i u autobusu, i poslije činila dramatično uvjerljivima, ako ne i još uvjerljivijima nego u Hrvatskoj. Sve do susreta s 'čovjekom Božjim'. Tamo su mu preporučili da se obrati fra Slavku Barbariću, jer je jako bilo očito koliko mu je duša iskrzmana. Uzdali su se u Slavkov odgovor. Za one koji ne znaju, mnogi su ga već za života smatrali svetim, a preporuka ljudi da ode k njemu bila bi nešto slično kao da nekog ovdje pošaljete fra Zvjezdanu Liniću. Čovjek je prišao i počeo sa klasičnim 'arsenalom' - "kako je Bog mogao dopustiti rat?", "Kako je Bog mogao dopustiti ovo ili ono?" Odgovor je bio toliko frapantno jednostavan, da je čovjek poslije njega otišao s velikim mirom kući:
"Da su Njega slušali, ne bi rata nikada ni započinjali!"
Sveci nisu čudaci ili iznimke, oni su standardni operativni model za ljudsku vrstu. Jer, kako kaže Charles Peguy, „život na koncu ima samo jednu tragediju: ne biti svet.“ Zapravo, u biblijskom smislu riječi, svi vjernici su sveci. Sveci nisu suprotnost grešnicima. U ovom svijetu nema suprotnosti grešnicima. Postoje samo spašeni i nespašeni grešnici. Zato biti svet ne znači biti „bezgrešan“ već „odaslan“: iz svijeta pozvan u sudbinu vječne radosti u Bogu.
Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!
):
