FRAMA Karlovac

subota, 23.08.2008.

Hodom do Susreta - marš 2008.

ili Sva moja nada si Ti dok često plovim morima

Konačno, nakon što su se dojmovi dovoljno slegli, imate priliku čitati kako je prošao naš XV. franjevački hod koji je ove godine prolazio uglavnom podravskim krajem od Novog Marofa kraj Varaždina do Virovitice, da bi kao i uvijek završio u gradu svetog Franje, Asizu u Italiji. Hod se održavao pod geslom "Hodom do Susreta", a svojim smo razmišljanjima kroz teme dana pratili put apostola Petra od Isusova poziva na Genezaretskom jezeru do susreta s Uskrslim (opet na jezeru) kad mu povjerava neka pase njegovo stado.
Ukupno nas je iz našeg zagrebačkog područja hodočastilo 90-ak (70 i nešto framaša te fratri i sestre).
Prvi dan okupljanje je bilo u Novom Marofu, no za većinu sudionika Hod je započeo na zagrebačkom Glavnom kolodvoru budući da nas je većina do Marofa putovala istim vlakom. Nismo gubili vrijeme pa je putovanje proteklo u razgibavanju glasova i učenju novih pjesama koje će obilježiti ovogodišnji Hod. Namjera je uspjela, do kraja Hoda pjesmu "Sva moja nada si Ti" znao je svaki žohar u dvoranama i školama u kojima smo spavali. Prvi dan je protekao kao što je već uobičajeno (ipak nam je ovo već 15. hod): podjela po skupinama, upoznavanje, podjela zajedničkih obilježja sudionicima, a večernju svetu misu je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, čije su nas riječi ohrabrile za početak ovog hodočašća. Već smo se drugi dan uvjerili da nam hrabrost ne smije nedostajati jer je prva ruta N. Marof – Varaždinske Toplice- Ludbreg iznosila 29.5 km. Inače će ostati upamćena po tome što smo se posljednjih 2 sata hoda neprestano nalazili na 7 kilometara od Ludbrega (po riječima onih koje smo pitali: Koliko još?), no čini se da kako smo se pomicali mi, pomicao se i Ludbreg. Na kraju smo ga ipak stigli. Jedva. Animatori dana bili su fra Tomo i fra Petar koji su nam svojim izlaganjima pomagali da iščitamo vlastitu povijest u temi "Petre, tko si ti?" Dan je završio prekrasnim klanjanjem u svetištu Predragocjene krvi Kristove. Drugi dan, ruta, prava sitnica, cca 22 km do Koprivnice. Temu dana "U Isusovu srcu" animirao je fra Nikola Šantek, konventualac sa Svetog Duha (Zg). Misa u dvorištu franjevačke crkve u Koprivnici, susret s koprivničkim framašima koji ne prisustvuju Hodu, tuširanje kod njih po kućama (u školi nema tuševa), a navečer molitva Zlatne krunice i podjela iskustva s dosadašnjeg dijela hoda u poluosvjetljenom dvorištu škole u kojoj smo spavali. Na kraju su mnogi framaši upravo ovu večer opisali kao najljepšu na Hodu. Treći dan još jedna ruta podjednake dužine kao i prethodna, no neki ipak sustaju - odustaju. Na kraju smo svi stigli u Virje, tko pješice, tko autom (prijevoznička služba taj je dan imala dosta posla). Na putu od Koprivnice prate nas djeca iz Virja koja će s nama ostati na programu cijeli dan u njihovoj župi. Animator je bio fra Bernard koji nam je u svom stilu aktualizirao Petrovu "Kušnju vjere". Misa u prekrasnoj Virjanskoj župnoj crkvi bila je jedna od najraspjevanijih, a nakon večere slijedile su "Igre bez granica". Nakon što smo očistili dvoranu od ogrizaka od lubenice, probušenih balona i ostalih rekvizita, izmolili smo večernju molitvu te imali nekoliko kratkih svjedočanstava "prekaljenih" sudionika Hoda kojima je cilj bio motivirati one koji možda prelako odustaju od hodanja tokom dana. Namjera je uspjela. Sljedećeg nam je dana cilj bio nedaleki (18 km) Kloštar Podravski čija je osobitost ta da su cure spavale po obiteljima, a dečki u dvorani župnog dvora jer se škola u mjestu preuređuje. Tako smo imali prilike iskusiti podravsko gostoprimstvo i uvjeriti se da su priče o "škrtim" Podravcima tek predrasude. Temu dana "Kad Isus postane prepreka" animirao je fra Milan, a u večernjem je programu po prvi put svaka od grupa imala priliku pokazati svoju kreativnost kroz predstavljanje apostola po kojem njihova grupa nosi ime. Svaki je apostol iz svoje vizure iznosio isti događaj iz Evanđelja pa smo ih upoznali u svoj njihovoj različitosti koja je, tako kažu, bogatstvo za zajednicu. Tako je nekako i s nama. Posljednji dan hodanja osvanuo je vrlo rano. Zapravo on još nije ni osvanuo (bilo je 4.30), a mi smo već ustali. Ruta prilično dugačka, 28 km, cilj nam je Virovitica. Ipak, olakšanje, prvih 8 km vozit ćemo se busevima, dok na prijeđemo na teritorij Virovitičko-podravske županije. Razlog: radno vrijeme policijskih postaja, Virovitičani rade od 5, a nama je u interesu da krenemo što prije (policija nas mora pratiti budući da hodamo prometnim cestama). Da framaši na kraju ipak nisu bili sasvim iscrpljeni pokazuje i to što su posljednjih 100-tinjak metara do cilja (skromniji tvrde 200-tinjak) prešli trčeći iz sve snage. Zajednički ulazak u crkvu Svetog Roka uz oduševljenu pjesmu i našu sad već etabliranu himnu ("Sva moja naaada....") te zahvalna molitva za sretan dolazak na cilj. Animatorice dana bile su s. Ana i s. Doroteja, a tema "Petrov susret sa samim sobom". U poslijepodnevnom izlaganju s. Doroteja nam je ponovno dala priliku da kao skupine iskažemo svoje kreativne sposobnosti što smo u večernjem programu i učinili. Bilo je skečeva, pjesama, talk-showova, meditacija, uglavnom smo Petrovo zatajenje razgledali iz raznih kutova. Taj je dan inače bio i dan intenzivne pripreme za sutrašnje veliko predstavljanje Frame na virovitičkim bazenima. To je bio kreativan izazov, slagali su se skečevi, pripremale pjesme i koreografije, odabirali ljudi za svjedočanstva, a sve da se što bolje predstavimo Virovitičanima na čelu s njihovim gradonačelnikom. Onda je stigao i taj dan. Prijepodne smo proveli u Parku prirode "Papuk" (išli smo busevima, dosta je bilo hodanja), gdje smo imali pokorničko bogoslužje i ispovijed. Pokorničko bogoslužje je predvodio fra Vinko iz Bosne (s nama je na Hodu kao gosti bila i skupina od desetak framašica iz Bosne s 2 fratra) i vrlo konkretnim ispitom savjesti na osnovi iskustava iz prethodnih dana pripremio nas je za sakrament pomirenja. Čisti i neporočni, uputili smo se na ručak i rekreativni program na jednu ergelu kraj Virovitice gdje smo se imali prilike okušati u jahanju, vožnji fijakerom, druženju s konjima...Večernju svetu misu u virovitičkoj je crkvi predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević koji je tako simbolično zaključio ovaj naš dio Hoda po Hrvatskoj. Večernji program na bazenima je bilo pravo Framino slavlje i nadamo se da smo Virovitičanima ostali u lijepom sjećanju. Oni nama jesu. Posljednji dan u Hrvatskoj bio je uobičajeno u znaku pakiranja i pripremanja za put od 12 sati u autobusu do Asiza. Svetu misu smo slavili ujutro (ovogodišnji mladomisnik, fra Danijel Maljur, najkomentiranija propovijed na maršu), ručak u virovitičkom restoranu Dvorac u nekom dvorcu/starom gradu, a prije samog puta poseban hodočasnički blagoslov podijelio nam je virovitički gvardijan fra Robert Perišić. Njemu dugujemo veliku zahvalnost jer je prihvat koji nam je tih dana osigurao u Virovitici nadmašio sva naša očekivanja. Znamo da jedan čovjek sam ne može ništa pa istu zahvalnost izražavamo i njegovim suradnicima u svemu tome, ostalim redovnicima i redovnicama te mjesnim bratstvima FRAME I FSR-a. U poslijepodnevnim satima pristižu Autoturistovi busevi i krećemo. Vozač Perica s nama putuje po 12. put pa smo sigurni da se (ovaj put) nećemo izgubiti. Noć je prošla nekom brže (onima koji uspijevaju zaspati u busu), nekom sporije, no s jutrom evo i nas u Asizu. Misu smo proslavili na grobu svetog Franje te krenuli u prvi od naših obilazaka po gradu (ostali su više bili shopping-karaktera). Nakon toga smještaj u dvorani u kojoj ćemo spavati i oblačenje zajedničkih majca za predstavljanje na trgu ispred Porcijunkule. Program ispred Porcijunkule protekao je uobičajeno raspjevano i rasplesano, no poteškoće koje su mnogi imali s praćenjem govorenog dijela programa potakle su ih da od jeseni prošire svoje lingvističke obzore na nekom tečaju stranih jezika. Kao i uvijek, vrhunac hodočašća bio je ulazak u samu "crkvičicu" (kako je zova fra Bonaventura Duda) Porcijunkulu po četvero, držeći se za ruke i moleći za sve koje smo ponijeli na ovo hodočašće u srcu i mislima, kao i za one koji su nas nosili hodajući s nama. Sutradan smo, kao i obično, proslavili Božić. Istuširani i namirisani, kako se pristoji, stigli smo u Greccio (za neupućene, mjesto gdje je Franjo 1223. postavio prve žive jaslice i, prema nekima, uveo tradiciju božićnih jaslica). Misu polnoćku (koja je počela oko 14h, ali to nas nije smetalo) predvodio je fra Ivan Matić, generalni duhovni asistent FSR-a i FRAME. Usred ljeta i usred Italije orilo se "Radujte se narodi...", a na kraju smo si svi vani još i čestitali Božić, kao što je i običaj. Ni ove godine nisu izostale žive jaslice u našoj izvedbi. Tog smo dana posjetili još i Fonte Colombo gdje je Franjo sastavio prvo pravilo svoga reda. Treći dan u Asizu proslavili smo zajedničku misu sa svim sudionicima Hoda koji su stigli iz raznih talijanskih regija, kao i iz Slovenije i Francuske, a osim nas bila je prisutna i još jedna grupa iz Hrvatske, osječko područno bratstvo s kojim smo i dijelili dvoranu u kojoj smo spavali. Nakon mise posjet Svetom Damjanu "gdje je sve počelo", još jedna prilika za samostalno kretanje Asizom koju su jedni iskoristili da još jednom pozdrave sveta mjesta, drugi za šoping, treći za kavu, a četvrti za sve to skupa (kako im je to uspjelo još nije razjašnjeno). Nakon ručka polazak prema Hrvatskoj, no u Toscani prvo posjet La Verni, mjestu gdje je Franjo primio Kristove rane. Za nas hrvatske framaše to je mjesto obilježeno i tragičnom pogibijom našeg framaša Dalibora Mrkonjića na Hodu 2005. godine. Ondje smo se zadržali u molitvi za njega, no i za sve naše potrebe, večerali te nastavili noćnu vožnju prema Zagrebu. Neka ostane upamćeno kako se bus broj 7 ove godine nije niti pokvario niti izgubio pa mu može biti vraćeno časno ime bus broj 2 (inače smo, opreza nikad dosta, buseve zvali bus br. 1 i bus br.7).
Što reći na kraju. Ono što uvijek ponavljamo, svaki je Hod poseban i neusporediv s prethodnim pa će takav i ovaj ostati u srcima sudionika. Na kraju smo uvijek najsnažnije obilježeni osjećajem zahvalnosti za ono što smo primili, pa iako svaka zahvalnost ide najprije Bogu, nastojimo ne zaboraviti da nam on svoje blagoslove šalje preko ljudi kojima također smijemo zahvaliti što su se stavili na raspolaganje Njegovoj darežljivosti. Zato ovdje zahvaljujemo svim fratrima koji su sudjelovali, a posebno smijemo spomenuti onoga koji je ponio najveći teret organizacije, područnog duhovnog asistenta fra Sinišu Paušića koji je dao velik doprinos i idejom i izvedbom. Zahvala ide i svim sestrama, a posebno medicinskoj ekipi u liku s. Valerije Široki, koja će nakon ovoga Hoda mnoge framaše lakše prepoznati po stopalima nego po licima, s obzirom na to kolike je žuljeve sanirala. Da ne umremo od gladi brinula se tehnička služba na čelu s već tradicionalnim kuharom br. Stjepanom Kelčićem iz kaptolskog FSR-a pa i njima zahvaljujemo na tom što nismo bili gladni, ali i na svoj strpljivosti koju su pokazali prema nama kad smo manje ili više uspješno obavljali radne zadatke koje su pred nas postavljali. Svatko od nas mogao bi ovom popisu pridodati mnoge framaše koji su njemu osobno ovaj hod učinili lakšim, vedrijim, bogatijim (ovdje se nikako ne smije izostaviti ekipu koja je svojim neumornim pjevanjem i sviranjem pratila naše hodanje). Ako im već nismo nekako, izravno ili neizravno, to dali do znanja, bit će dovoljno i da na sljedećem Hodu/Kapitulu/susretu mi budemo nekome Šimun Cirenac, iako taj nužno nije naša ovogodišnja "ovčica". Kao što kaže onaj film: "Šalji dalje!"

Katarina Šegina

- 16:36 - Dodaj komentar (3) - Print - #

Stalna na tom svijetu samo mjena jest...

...rekao je Heraklit i naišao na odobravanje generacija čitatelja. Da je bio u pravu stalno se potvrđuje u životu, a tako je i kod nas ovih dana. Naime, u našem su se samostanu dogodile neke personalne promjene (mi bi rekli - premještaji) pa vas ovim putem o tome izvještavamo. Prvo, odlasci. Iz samostana odlazi dosadašnji župnik i gvardijan o. Velimir
Tomašković koji je premješten u Jastrebarsko. Zahvaljujemo mu na lijepoj suradnji proteklih 6 godina. Također je otišao i o. Bernardin Plantek, naš duhovni asistent, koji će
nastaviti poslijediplomski studij u Italiji. Njemu smo već zahvalili na posebnom ispraćaju, no nije loše ponoviti i ovdje pred svima vama kako su nam protekle 2 godine koje je proveo s nama ostale u ugodnoj uspomeni i kako mu želimo blagoslov u daljnjem životu.
A stigli su nam: o. Franjo Tomašević, novi župnik i gvardijan (stigao s mjesta župnika u Klanjcu u Hrvatskom zagorju) i o. Bogdan Cvetković koji će obavljati službu župnog vikara, a dolazi s iste službe u Cerniku kod Nove Gradiške. Još čekamo našeg novog duhovnog asistenta koji bi trebao doći u osobi o. Tonija Vučemilovića, no budući da je on dosad bio na službi s hrvatskim iseljenicima u Australiji, njegov se dolazak malo otegnuo (čini se da je krenuo pješice :-)
No mi smo strpljivi. Svima njima izražavamo iskrenu dobrodošlicu i želimo im da se među nama osjećaju ugodno.
Jedini koji je "preživio" ove promjene i ostaje kao poveznica između stare i nove postave je o. Tomo Rumenjak kojeg ćete i dalje imati prilike susretati, a njegov je ostanak sigurno lijepa vijest za mnoge naše vjernike (kao i za one iz okolnih župa) među kojima je pater Tomo posebno cijenjen kao ispovijednik. Ovih dana u crkvi također možete vidjeti još jedno novo lice, pa za one koji ne znaju, predstavit ćemo i njega. Visoki pater samoborskog naglaska jest o. Vatroslav Frkin, koji je inače u njihovoj franjevačkoj provinciji zadužen za brigu o knjižnicama i arhivima. Budući da se prionulo obnovi knjižnice i našega samostana, o. Vatroslav će neko vrijeme također boraviti među nama. Inače je među vjernicima poznat kao svećenik posebno angažiran u radu s ljudima koji su se našli u bračnim i obiteljskim problemima pa mu se možete obratiti u slučaju potrebe, a u našoj sakristiji možete nabaviti knjižice koje je pater Vatroslav izdao s primjerima iz njegova pastoralnog rada.
(K.Š.)

- 14:13 - Dodaj komentar (1) - Print - #

Čemu služi Franjina vizija svijeta?



Što potiče neku osobu da učini gestu otvorenosti u susretu s drugim, sa strancem ili čak s neprijateljem? Oblik ljubavi koja obuhvaća sve.

Odlazak drugome i različitome rađa se iz želje za jedinstvom i mirom sa cijelim čovječanstvom. Svaki pojedini čin proizlazi iz onoga što me zapravo drži: ići prema drugome jer me nosi unutarnja vizija svijeta gdje različitost više ne predstavlja opasnost. Tko nas potiče da reagiramo na taj način? Možda to što želimo dobro drugome? Staviti cijeli svoj život na kocku samo da uspijem? Duh Božji djeluje duboko u našim srcima. Možemo reći sa sv. Pavlom: ljubav nas Božja potiče na djelovanje.
Dolazimo ponovno do nas, dragi mladi, i pitamo se što sve ovo znači nama danas. Mi franjevci moramo hitno povjerovati da je ovaj način života dobar. Želimo biti braća i sestre svima, bez razlikovanja, nosioci nade koja uključuje sve. To nije mali i nevažan izazov.
Što kao Franjevačka obitelj možemo ponuditi mladima danas? Za mene je odgovor vrlo jednostavan: Franju i njegovu viziju svijeta. Čemu služi? U stvaranju:
- svijeta mira i poštivanja svih ljudi;
- svijeta koji na prvo mjesto stavlja izgradnju međusobnih odnosa;
- svijeta koji se ne boji prihvatiti one koji su odbačeni;
- svijeta koji nastavlja biti mjesto za
Gospodina,davatelja svakoga dobra.

Fra Mauro Jöhri, generalni ministar OFMCap
Rim, 28. lipnja 2007

- 14:09 - Dodaj komentar (1) - Print - #

utorak, 19.08.2008.

Oprostiti

Oče,
želim oprostiti.
Pomozi mi da to ne učinim prividno.
Ni tako da velikodušno odustanem od osvete.
Niti da tupo zaboravim.
Niti da svoju dobrotu tim dokazujem.
Nego da pristupim drugome tamo gdje je on, onkraj njegove krivnje.

/Jorg Zink/

- 18:09 - Dodaj komentar (0) - Print - #

petak, 15.08.2008.

Samo će tada dobrota ući u svijet

Iznad svih svetih uzdiže se Marija, majka Gospodinova i ogledalo svake svetosti. U Lukinu evanđelju nalazimo je zauzetom u služenju ljubavi kod njezine rođakinje Elizabete, kod koje je ostala „oko tri mjeseca“ (1,56) kako bi joj pomagala jer se Elizabeti bilo približilo vrijeme da rodi. Magnificat anima mea Dominum reče prigodom tog pohoda – Veliča duša moja Gospodina (1,46). Tim je riječima izrazila cijeli program svojega života: ne stavljati samu sebe u središte, već ostaviti prostor za Boga, kojega se susreće u molitvi i u služenju bližnjemu – samo će tada dobrota ući u svijet.
(...)
Život svetaca ne ograničava se samo na njihov ovozemni životopis, već uključuje i njihov život i djelovanje u Bogu nakon smrti. Kod svetaca je jedno očito: tko ide ususret Bogu, ne udaljava se od ljudi, već im radije postaje istinski blizak. Ni kod koga to ne vidimo bolje nego kod Marije. Riječi koje je Raspeti uputio učeniku Ivanu i po njemu svim Isusovim učenicima: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26) – u svakom se novom naraštaju obistinjuju. Marija je, doista, postala Majka svih vjernika. Njezinoj se majčinskoj dobroti, kao i njezinoj čistoći i djevičanskoj ljepoti, obraćaju muškarci i žene u svojim potrebama i nadama, u svojim radostima i trpljenjima, u svojim samoćama kao i u svojim zajedničkim težnjama. I uvijek kušaju dar njezine dobrote, kušaju neiscrpnu ljubav koju ona izlijeva iz dubine svoga srca. Svjedočanstva zahvalnosti, koja joj se iskazuju na svim kontinentima i u svim kulturama, znak su prepoznavanja te čiste ljubavi koja ne traži samo sebe, već jednostavno želi dobro.

iz Benedikt XVI, Bog je ljubav

Blagoslovljen Vam blagdan Velike Gospe!

- 15:26 - Dodaj komentar (0) - Print - #

> o nama

> obavijesti - POGLEDAJ!

> duhovni asistenti

> uzori

> arhiv

> linkovi

> humor

KONTAKT

Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!

Pišite nam...
frama.karlovac@gmail.com






Anketa
????????????

POSJETITE:

Frama

Hrvatsko nacionalno bratstvo frame

Franjevci - Karlovac

Zagrebačko područno bratstvo frame

Pastoral mladih (Zagrebačke nadbiskupije)

Frama forum

Chastity

Studentski pastoral

Svetac dana

Prostor Duha

Online časoslov

SKAC

uključi/isključi komentare Free Web Counter
Free Web Counter

Arhiva postova

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (9)
Ožujak 2011 (12)
Veljača 2011 (14)
Siječanj 2011 (7)
Prosinac 2010 (8)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (7)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (8)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (11)
Ožujak 2010 (10)
Veljača 2010 (8)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (11)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (7)
Svibanj 2009 (10)
Travanj 2009 (11)
Ožujak 2009 (7)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)