Puno pozdrava Frami Karlovac od podruznice Frame Karlovac u Brazilu! Frama Karlovac, podruznica Brazil, trenutacno se nalazi u gradu Serrinhi (oko 200 km sjeverozapadno od grada Salvadora) na jednom rancu gdje se uzgajaju bikovi. Najveci dio Bozica proveo sam izlezavajuci se u mrezi za spavanje na verandi. Ovdje je oko 30 do 35 stupnjeva. Posto je ovo jako velika zemlja i svakovrsna gamad je djinovska (osobito leptiri, zabe, pauci i mravi). Kucu su nam posjetila dva velika pauka (oko 8 cm) i jedna zmija. Oko kuce je sve puno velikih zaba (velike su ko male lopte). Vecina kuca ovdje ima resetke na prozorima, ogradu sa bodljikavom zicom, siljcima ili zicom pod naponom. Nakon deset navecer nitko se ne zaustavlja na semaforima. Obicni svakodnevni valovi su veliki oko 2 m. Covjek ovdje nemoze plivati. Kupanje se svodi na to da stojis u plicaku i cekas da te val poklopi. Novu godinu cemo provesti u gradu Salvadoru (oko 3 milijuna stanovnika - vecina su crnci i mulati). Od 10. do 14. prvog putujemo u grad Belo Horizonte (grad u juznom dijelu Brazila). 16. navecer putujemo za Frankfurt. Ovdje se na misama za vrijeme svake pjesme pljesce ili mase. Ljudima se svake nedjelje na ulazu dijele listici sa molitvama i citanjima od mise. Ovdje su ministranti stariji muskarci i zene (oni sa svecenikom dijele pricest). Milostinja se ne skuplja, nego ljudi sami dolaze do oltara i tamo stavljaju novac u kosare. Na ulici na plakatima, na automobilima, na trgovinama su dosta ceste vjerske poruke. Osim katolickih, na svakom koraku se nalaze i protestantske crkvice. Nakon sto se izmoli krunica, predvoditelj (nesto slicno kao Olga u nasoj crkvi:) kaze viva Deus, viva Jesus, viva Maria, a mi nakon svakog viva pljescemo. Pljeskali smo i biskupu nakon propovijedi:) Dok smo razgledavali jednu crkvu u Salvadoru svecenik je isao od covjeka do covjeka sa kantom (doslovno kantom) i svakog vjernika posteno pospricao (tada mi je postalo jasno sto ce mu tako velika kanta).
U ovo predbožićno vrijeme možemo vidjet puno reklama koje nam poručuju da sreću u ove dane svojim obiteljima možemo pružiti kupnjom darova. Haha, sigurno se pitate gdje to kažu? Pa eto, na jumbo plakatima, (skoro) svim radijskim frekvencijama, televiziji, internet oglašivačima, izlozima, novinama, letcima..
Različiti popusti nas ipak mame, moramo priznati Ipak, don Damir Stojić je ispričao jednu jako poučnu priču u vezi komercijaliziranog Božića. Ne, ne. Nije izmišljena, naglasit ću: utemeljena je na vlastitom iskustvu Pa počujmo:
Kupujući prošle godine u jednom trgovačkom lancu negdje oko Božića na izlasku me iznenadio pozdrav blagajnice: „Sretni blagdani!“ „Sretan Božić“, odgovorio sam, na što je ona tiho i pomalo skrivečki odgovorila „Sretan Božić!“.
Razlog sam saznao kasnije, kada mi je jedan prijatelj objasnio da određeni trgovački lanci zabranjuju djelatnicima čestitanje Božića, te u cilju da budu „politički korektni“ predlažu ovu alternativnu inačicu. U nekim stranim zemljama već su se razvile ozbiljne javne rasprave oko tog problema da se pod krinkom jednakopravnosti svih građana pokuša progurati radikalni oblik sekularizma koji se pokazuje kao nova i netolerantna ideologija.
Pitam se kako ćemo točno graditi duh zajedništva ako jedni drugima zabranjujemo izražavanja tako važnih elemenata vlastitog identiteta. I kakav je to točno oblik „korektnosti“ koji zabranjuje da se spominje sam izvor jedne duge tradicije koju se ovako želi odcijepiti i osamostaliti od njenog nastanka. Bismo li analogno tome trebali slaviti i „Sretan povijesni događaj“ umjesto dana nezavisnosti ili „Dan specifične fizičke aktivnosti“ umjesto „Dana rada“?
Crkva ne može nikoga prisiliti da postane član Crkve, niti želi ikome zabraniti da Božić doživljava na svoj način koji možda nije vjernički. Međutim, vjernici bi trebali imati pravo slaviti stvarni razlog svog Blagdana, a kod Božića je to Kristovo rođenje. Ne smetaju ni svjećice ni umjetni snijeg, ni sladunjave pjesmice o zaljubljivanju „prošlog Božića“, ali kao što bi Amerikanci rekli, „Jesus is the reason for the season.“
(izvor: http://studentski-pastoral.com)
Nadam se da vam je ovo bilo food for thought Sretan i blagoslovljen Božić i Nova godina!
E, da - ima li koji Božidar, sretan imendan! I kad smo već spomenuli usrećivanje svojih obitelji, ovu nedjelju, 26.12. je Sveta obitelj. U skladu s tim, provedite ove dane sa svojim bližnjima i nastojte ih već ovog trena usrećit. Vratit će vam se stostruko!
P.S.
Uskoro će Ivan (ili Alen) stavit obavijest o okupljanju na Badnjak pa OBAVEZNO redovito pratite blog! :D
Kao prvo, zahvale svima na pomoći oko prodaje kolača danas (ali i pakiranja jučer!)
Bilo je svakakvih poslastica, ali i toplog čaja dok su male vrijedne ruke marljivo radile, a smrznute usne i oči se smiješile, ali se ipak nadamo se da se niste previše smrznuli. Sve da i jeste - ljudima kojima ste unijeli bar na tren toplinu u njihove kuće to će zasigurno puno značiti.
A sad jedna poučna: svetac ovog tjedna bio je Urban V., papa (umro 1370. g.)
Kako je Vijeće ovaj petak dogovorilo da će se ove godine na susretima Frame malo više fokusirati na život svetaca, evo par crta da se ufurate u ono što slijedi
Razdoblje Avignonskog sužanjstva povjesničari uglavnom negativno ocjenjuju, ali je i u tom vremenu, među avignonskim papama bilo i onih koji su proglašeni blaženim. To je papa Urban. Prije stupanja na papinsko prijestolje bio je redovnik benediktinac i obnašao visoke službe u svom redu. Za papu je izabran 1362. godine i vladao je 8 godina.
Odmah na početku odlučno nastupa protiv raznih zlouporaba u crkvenom životu. Pokreće i križarsku vojnu 1365. god. kada je osvojena Aleksandrija. Najvažniji događaj u pontifikatu Urbana V. je što se, unatoč opiranju francuskog dvora odlučio vratiti u Rim. Papa je svečano ušao u Vječni grad 16. listopada 1367. godine. No, kako je 1370. god. u Rimu nastala buna, papa Urban V. nagovoren od francuskih kraljeva opet se vratio u Avignon. Sveta Brigita mu je prorekla da će, ako se vrati, još iste godine umrijeti, a to se i dogodilo. Umro je na glasu svetosti. Papa Pio XI. potvrdio je štovanje Urbana V. kao blaženika.
Zanimljiv papa, moglo bi se reći
Ali to nije sve! On je imao veze s nama Hrvatima! Čujte i počujte!!
Kad se vraćao iz Avignona u Rim, usput je posjetio gradić Loreto (nadaleko glasovito Gospino svetište, mali grad od danas skoro 12.000 stanovnika, u središnjoj Italiji, u provinciji Ancone, regija Marke). Tu se sastao s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao čudotvornu sliku Majke Božje (koja se i danas štuje na Trsatu)!
Božićna pšenica i sv. Lucija - Iako se sv. Nikola posebno štuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se darivala na blagdan Sv. Lucije, slatkišima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama.
Advent, razdoblje molitve, posta, specifičnih običaja i općenito pripremanja za proslavu Kristova rođenja, prisutan je još od 567. godine.
Na blagdan Sv. Lucije, zaštitnice vida, krojača i kovača, 13. prosinca, u gotovo svim krajevima djevojke su sijale pšenicu čijim se zelenilom prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini. Narasla se pšenica, koja se po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće.
No, na blagdan Sv. Lucije bilo je i raznih drugih običaja. U nekim su krajevima toga dana muškarci ogrnuti bijelom plahtom i maskirani u ženu hodali selom i strašili djecu i mlade djevojke noseći izdubljene tikve s urezanim očima i ustima i svijećom, pladnjeve sa životinjskim očima i nožem ili lonce sa žeravicom. Osim djece, na meti su bile i mlade djevojke, a u nekim krajevima osobito djevojčice koje još nisu naučile plesti i kačkati.
Na Sv. Luciju mnogo se gatalo, posebno o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka.
U nekim su područjima na Sv. Luciju djevojke za udaju postile, uvjerene da će se udati za momka kojega će te noći sanjati.
Od blagdana Sv. Lucije započinjala je i izrada tradicijskog božićnog nakita. Izrađivao se od papira, slame i plodova, prvobitno za ukrašavanje izvornoga božićnog ukrasa od zelenila, kinča, a poslije i za božićno drvce koje se pod utjecajem njemačke kulturne tradicije najprije udomaćilo u građanskim, a potom i u seoskim sredinama.
Adventski vijenac sa četiri svijeće simbolizira četiri nedjelje Došašća, a u naše je krajeve došao kao utjecaj europske civilizacije i protestantizma. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa su se adventskim vijencem poslužili u duhovnoj pripremi za Božić, u očekivanju Krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu grijeha. Za katolike taj vijenac predstavlja život u duhovnoj tami, odnosno u očekivanju Isusa koji svojim dolaskom donosi svjetlo kojim će obasjati svijet. Advent je vrijeme priprema za Kristov dolazak. To je i vrijeme kada su kršćani pozvani da u sebi probude vjeru. Da sa svakom novom upaljenom svijećom na vijencu još više rasvijetle put Isusu.
Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna i najčešće su tri purpurne i jedna ružičaste boje. U prvu nedjelju Adventa, razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva, purpurna svijeća - svijeća nade i iščekivanja. Druge nedjelje Adventa pali se također purpurna svijeća - svijeća mira, s porukom pomirenja s svima, kako bi gospodinu pripravili put do svoga srca. Treće se nedjelje pali ružičasta svijeća – svijeća radosti i veselja. Četvrta se pali purpurna svijeća – svijeća ljubavi, dok je negdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću – Kristovu svijeću!
Uz adventsku liturgiju, u kojoj mise zornice imaju osobitu draž, vjernici mole i u svojim obiteljima. Svakidašnja obiteljska molitva «Anđeo Gospodnji...» stoga se u Adventu odvija uz upaljene svijeće na vijencu, bez druge rasvjete. U obitelji se potom čitaju adventski tekstovi iz Svetog pisma. Tako po molitvi i čitanju Božje riječi u došašću, članovi obitelji rastu u nadi i u ovom svijetu sami postaju svjetlo Kristovo.
Karlovački su framaši ovu nedjelju (28. 11.) imali obećanja. Ovako je to otprilike izgledalo:
---Pričaju Borut i Pahor (ili Lolek i Bolek, Janko i Marko, Ivan i Alen nije zapravo ni važno). Ovako je tekao taj imaginaran, ali nadasve elokventan razgovor:
Ova...Frama Karlovac je, ovi... imala je sad u nedjelju, ovaj... obećanja, jel.
Da? I kako je bilo?
Ma eto, nako...
Šta nako?
Ma prvo smo se okupili u vjeronaučnoj, znaš, i ovaj... poslagali smo stolove, ovi... da, mislim, da možemo na njih staviti kolače.
Kolače? Da? A tko ih je pravio?
Ma ovi... MI, framaši, mislim, i naše mame i tate, znaš. I ovi... FSR-ovci su pomogli i... framaši su isto pomogli. Da.
Jesu? A tko ih je pojeo?
Ma ovaj... MI, framaši, mislim, i naše mame i tate, znaš. I FSR-ovci su pomogli i... framaši su isto pomogli. Da. Svi oni.
Je? A tko je sve došao od framaša?
Pa, mislim, ova... Frama Karlovac je imala obećanja.
??
Da, ali tko je došao od drugih framaša?
Ma bilo ih je...ovi... znaš, iz Virovitice, znaš, troje framaša. Iz ovaj... područnoga vijeća, znaš, dvoje framaša. I još jedna, ovi, znaš, ovi... framašica, jel? Iz Zagreba, jel.
Da a što...
Igrali smo, ovi... onu ovi... znaš, igru. Ono ovce i čobani i te stvari, jelte. Čobani, znaš. ?? Ali samo mi domaći.
Je li?
Jeli? Da i jeli smo. Hrenovke, onaj... znaš i s kečapom i senfom i onaj... s pecivom. Da. I ove, mislim, eh... kolače, je-li?
A a tko je dao prvi puta obećanja?
Ma oni... ovaj, kako se već zovu. Oni četiri, onih... znaš već.
Oni Ema, i ovaj... Ivano, je, on... i ova Tiani e, ona,ona, Vedrana jelte. E!
Oni.
Da, četiri? A tko je produžio svoja obećanja.
E, to ti, ovi... ne smim reć. Jelte? Ne, nikako, mislim, ne. Nas šest. Ovi Roko, Martina, Alen, Ivan itadkodalje. Da ne nabrajam. I Tena i Tomislav. Ali ne, joj, to ti ovi... nisam ti to smio reć. Ali, oni. Oni su obnovili obećanja.
Nije to tajna. Mislim, ne više.
Ajde šta gluposti melješ! Nego, da nemate kakve slike? Da i' pogledamo?
Ma imamo, ali moraćeš braco, ovi... jelte, sačekati. Mislim, imamo ih, ali nemam ih ja, znaš. E. Sačekaj dera, malo da ih nabavim.
Jedva čekam.
Aha i ja sam, ovi... znaš, prilično uzbuđen. Jelte? Te slike, da. Jedva. Jedva ih čekam.
Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!
Ipak, don Damir Stojić je ispričao jednu jako poučnu priču u vezi komercijaliziranog Božića. 
Ne, ne. Nije izmišljena, naglasit ću: utemeljena je na vlastitom iskustvu 
Pa počujmo:
I kad smo već spomenuli usrećivanje svojih obitelji, ovu nedjelju, 26.12. je Sveta obitelj. U skladu s tim, provedite ove dane sa svojim bližnjima i nastojte ih već ovog trena usrećit. Vratit će vam se stostruko! 
