Kao dijete uvijek sam se pitao zašto cvijeće cvjeta. Objašnjenje da je to radi toga da bi privuklo pčele i druge insekte, nikada nisam prihvatio: pčelama, naime, nipošto nije moralo biti lijepo isto ono što je i nama lijepo, ili obrnuto – kako već hoćete. No, zašto je cvijeće odlučilo nama biti tako dopadljivo – to pitanje me salijetalo svakog proljeća. Kao dijete nikada nisam dao odgovor. Ali slutio sam nekako da iza svega toga postoji neka namjena i svrha – da je u pitanju i igri nešto kao svadba, neko slavlje, nekakav nečiji dolazak... da je sve to za nekog posebnog. Za vrijeme tih cvjetanja, sve izgleda kao da upadnete u svadbenu salu u kojoj vidite da je sve servirano... Nipošto ne možete pristati na objašnjenje da je to tek onako, sasvim slučajno, i ni za koga. Nego se pitate: za koga je to, i zašto sve to. Tako bih se svakog proljeća zagledao u to pripravljanje, nastojeći dokučiti tko je taj i gdje je taj koji je svemu ovome kruna, i koji svemu oko mene tako nedostaje.
Ostatak pročitajte na SKAC.hr
Post je objavljen 29.03.2010. u 15:50 sati.