četvrtak, 30.03.2006.
Rijeka i pustinja
Na svom mirnom putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi živoga pijeska. Rijeka je zastala od straha.
«To je moj kraj. Pustinju neću prijeći, jer će pijesak progutati svu moju vodu i mene će nestati. Nikada neću stići do mora, sve je gotovo», očajavala je. Voda joj se počela postupno gubiti i rijeka je doista nestajala u pustinji. Prolazeći onuda vjetar začuje njezino stalno jadikovanje i odluči je spasiti. «Prepusti se suncu da te zagrije, uzaći ćeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo ću se ja pobrinuti», predloži vjetar.
Rijeka se još više uplaši. «Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom.» Vjetar joj odgovori: «Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postat ćeš oblak. Oblak ću perenijeti preko pustinje i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru.» No rijeka se odviše bojala i pustinja ju je progutala.
Mnogi ljudi su zaboravili da postoji samo jedan način da se prevladaju iznenadne pustinje osjećaja i divlja bespuća koja ponekad zaustavljaju mirni tok života. Taj način je duhovni život. Valja dopustiti da nas preobrazi sunce tj. Bog, da nas prenese vjetar Duha Svetoga. No to je rizik kojem su se rijetki spremni izložiti. Isus sam je rekao: «Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.»
- 00:44 - Dodaj komentar
(4) - Print
- #
četvrtak, 23.03.2006.
Šaren dan ko Disneyland...
...samo Tomi svira bend,
i ostvari svaki san,
danas samo njegov je dan... :-)
- 19:39 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
ponedjeljak, 20.03.2006.
U svakome ljudskom životu
Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem. Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo. Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene. Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje. Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere. Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika ni na tvoje odnose, ni na tvoj ugled kod ljudi. Sretan si, sve se odvija divno. A onda je odjednom tu, ta poprečna greda. Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt. Križ je realnost u svakome ljudskom životu. Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret. Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ, ili će te tvoj križ zgnječiti. Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa.
Križ te vraća natrag k istini o tebi,
k pravoj mjeri ograničena,
slaba, ranjiva,
malena ljudskog djeteta.
Križ te može osloboditi stvari
koje te hoće zgnječiti.
On te može osloboditi
tvoje osrednjosti.
On je kao antena
preko koje možeš primiti
od Boga vijest.
Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja,
ali te može osloboditi
od neizdržive besmislenosti trpljenja
i njegove neplodnosti.
Ti možeš opet biti čovjek.
Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje
očima koje su plakale.
( Phil Bosmans )
- 22:44 - Dodaj komentar
(4) - Print
- #
nedjelja, 19.03.2006.
Jedan filozof
Dok je On bio među nama, promatrao je i nas i naš svijet pogledom zadivljenim, jer Mu oči ne bijahu zastrte koprenom godina, i sve što vidje bijaše jasno u svjetlosti Njegove mladosti.
Iako je poznavao dubinu ljepote, neprestano se čudio spokojstvu i veličajnosti njenoj; i stajao je pred zemljom kao što prvi čovjek stajaše pred prvim danom.
Mi, kojima su osjetila otupjela, mi gledamo usred bijela dana i ipak ne vidimo. Mi čulimo uši, ali ne čujemo; i pružamo ruke, ali ne dodirujemo. Pa makar gorio i sav tamjan arabijski, mi idemo svojim putem i ne ćutimo miomirisa.
Mi ne vidimo orača sto se uvečer vraća s njive; i ne čujemo frulu pastira koji vodi svoje stado u tor; i ne pružamo ruke da dotaknemo sunčev smiraj; a naše nosnice ne čeznu više za ružama šaronskim.
Ne, mi ne štujemo kralja bez kraljevstva; ni zvuk harfe ne čujemo ako prsti ne prebiru žice; a u djetetu što se igra u našem masliniku ne gledamo mlado maslinovo drvo. I sve riječi svakako moraju izvirati s usana od puti, inače držimo jedni druge nijemima i gluhima.
Mi, zapravo, gledamo, ali ne vidimo, i slušamo, ali ne čujemo; mi jedemo i pijemo, ali ne osjećamo okusa. I time se lsus iz Nazareta razlikuje od nas.
Njegova su se osjetila neprestance obnavljala, i svijet Njemu bijaše uvijek nov svijet. Njemu mucanje dječje ne bijaše manje važno od krika cijeloga čovječanstva, dok je nama ono samo mucanje.
Njemu korijen zlatice bijaše čeznja k Bogu, dok je nama samo korijen.
(Halil Džubran)
- 14:22 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
subota, 18.03.2006.
Planinarski križni put, epizoda sedam
Dragi poštovatelji našeg djela!
Došlo je vrijeme da se po sedmi put zaputimo na obronke Kozjače kako bismo se kroz pobožnost križnog puta pripremili za Uskrs. Dakle, ove godine ćemo to učiniti po sedmi put u povijesti i to u subotu 25. ožujka tekuće godine. Polazimo u 10 sati ispred crkve na Švarči. Završetak je negdje oko 15 sati kod crkve sv.Josipa na Dubovcu. Staza ima oko 10km i to po brdovitom i šumskom terenu što znači - dobro se pripremite (očekujemo športski look i duh). Dobrodošli su svi od sedam pa do...hm, preko 60 (ako su u formi). Ponesite si nešto za piće, a ako mislite da će vam trebati - i za jelo (ali nemojte baš lonac graha s kobasicama). Staza nije pogodna za bicikle, koturaljke, kolica za plac niti ostala potencijalna prijevozna sredstva koja vam mogu pasti na pamet. U svakom slučaju, dođite i povedite prijatelje, muža, ženu, svekrvu, koga god želite! Vidimo se u subotu!
- 13:59 - Dodaj komentar
(8) - Print
- #
petak, 10.03.2006.
Svijetliš li?
Znam neke ljude koji zrače mnogo svjetla. Zato što su ga i sami mnogo upili. Oni naprosto sjaje. To naravno nije svjetlo kakvo se može vidjeti očima, ali mi osjećamo njegovo postojanje. Za nj je potreban drukčiji vid:
Gledati znači vidjeti. Vidjeti znači imati viziju. Imati viziju znači shvaćati. Shvaćati znači znati. Znati znači postati. Postati znači živjeti smisleno. Živjeti smisleno znači postati svjetlo. A postati svjetlo znači biti voljen. A biti voljen znači izgarati. A izgarati znači postojati. Paliti se i gasiti.
Možda se krijesnice ipak zbog nečega pale?
Robert Fulghum
- 19:31 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
srijeda, 08.03.2006.
Jako siromašan čovjek
Tko nema prijatelja, tko nema prijateljice,
Jako je siromašan čovjek.
Strašno je ako se razboliš,
ako te zadesi neka nesreća.
Ali jedva je moguće izdržati
ako nemaš nikoga s kime
možeš o tome razgovarati.
S prijateljima se može sve podijeliti:
Brige, ideje, bol i probleme,
iskustva, posao, strah i radost.
Put do istinskog prijateljstva prilično je dug.
Moraš naučiti dijeliti. Moraš naučiti davati.
Moraš naučiti i prihvaćati.
Budi jednostavan. Oholi ne mogu prihvaćati.
Oni ostaju zatvoreni, oni se osuše.
Prijateljstvo spada u najveće blagodati života.
Zašto toliki ljudi nemaju ništa od života?
Zato jer nemaju prijatelja koji će im dati nadu.
Davati nadu jedni drugima znači:
hrabriti jedni druge,
preuzeti odgovornost jedni za druge,
sprijateljiti se s drugima.
(Phil Bosmans)
- 21:37 - Dodaj komentar
(2) - Print
- #
|
