subota, 18.02.2006.
Bez straha
Jednog ćemo dana znati:
Nismo se trebali plašiti.
Nismo trebali oklijevati, premišljati se.
Nismo smjeli dopustiti da strah preotme išta
od vremena i prostora koje nam je dano posvetiti ljubavi.
Nismo smjeli dopustiti strahu da zaokupi našu pozornost.
Nismo smjeli jer pozornost života pripada samo ljubavi.
Strah može okradati naše dane,
potkopati tlo našeg pouzdanja,
samo ako mu mi to dopuštamo.
Bez nas, on je nemoćan.
Po nama, samo po nama,
on stječe moć, razaralačku moć.
Strah ne može ništa osim usporavati,
sprečavati stvaralačku moć ljubavi.
A do nas je da života, da ljubavi, bude više,
da put kojim prolazimo bude prepoznatljiv po ljubavi.
Da oni s kojima živimo iskuse da su ljubljeni.
I to sada.
Valja nam se čitavim bićem predati ljubavi,
zauzeti se za dobro.
Zauzeti se da se ono razrasta, da se umnaža.
I ako treba patiti zbog ljubavi, ako treba stradati,
bolje je to, ljudskiji je izbor,
nego skloniti se u strahu, iščeznuti u njemu.
Jer nemamo mnogo vremena
u kojemu možemo iskazati ljubav,
oblikovati svijet ljubavlju.
Nemamo mnogo vremena.
I zbog toga svime što jesmo trebamo
pripadati ljubavi, za nju se zauzimati.
Jednoga dana ćemo znati.
O, kada bismo se već danas odlučili.
(Stjepan Lice, Neka te sreća prati)
- 21:54 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
utorak, 14.02.2006.
Sretno vam Valentinovo!
Jeste li zaljubljeni?
Jeste li zaljubljeni? Ne zamjerite mi što vas to pitam. Uostalom, ovo pitanje ne postavljam da biste meni odgovorili. Postavljam ga da biste odgovorili sebi. Jer ovo je važno pitanje. Bez pretjerivanja može se reći – i presudno.
Dok sam bio dječak i mladić tumačili su mi dobronamjerno da je zaljubljenost nešto kao predvorje ljubavi. Da zaljubljeni jedni u drugims vide samo ono što im se sviđa, samo ono što je lijepo, dok nedostatke previđaju kao da ih nema. Ljubav pak. Govorili su mi, svjedoči o čovjekovoj zrelosti. Ljubav vidi i prihvaća voljenu osobu onakvu kakva jest u svojoj cjelovitosti. Više nisam mladić, kamo li dječak, nakupio sam već podosta godina. Moje skromno životno iskustvo svjedoči mi da nisu bili u pravu kada su onako, pomalo olako, govorili o zaljubljenosti.
Kao što je život bez ljubavi posve oskudan, tako ni ljubav bez zaljubljenosti nije cijela. Zaljubljenost je, kao što su i poštovanje, razumijevanje i strpljivost...životni sok ljubavi. Zaljubljenost je zanos ljubavi koji je uvijek pun povjerenja da će lijepo i dobro u životu i u čovjeku obilno prevladati. Zaljubljenost ne priznaje nepremostivost zapreka. Ako pak uslijed nekih okolnosti tu nepremostivost ne može poreći, ona je jednostavno prihvaća kao nešto što se podrazumijeva, ali što nimalo ne umanjuje životnost i ljepotu odnosa. Bez zaljubljenosti, bez zanosa, teško se živi. To je isto kao da kroz život prolazimo zatvorenih očiju, zatvorenog srca i duše i tako prođemo čak i mimo onih koje volimo. A ništa nije bolnije nego previdjeti ljubljene, ljepotu u njima. I u sebi.
Moguće je da je manje zahtjevno živjeti bez zanosa zaljubljenosti. No, ne bih provjeravao. Zaljubljeni jedni u druge, zaljubljeni u život i sreću, toliko se možemo obodriti, obogatiti. Iskusiti što znači ispuniti život. Svoju svrhu.
Ne trebam vam govoriti koliko je Isus bio silno zaljubljen u svakoga od nas, koliko povjerenja ima u ljepotu i dobrotu koje žive u nama. Ne možemo ga obeshrabriti ni desetljećima upornog besmisla, ni urednim ponavljenjem uvijek istih pogrešaka, ni neshvatljivom nezahvalnošću. On je u nas zaljubljen uistinu preko ušiju. Stlano nas podsjeća na sve što je u nama lijepo, na sve što nas može proljepšati još i više, svjedoči za nas biranim riječima, time što nas j izabrao, i pritom brižno pokriva naše nedostatke.
Jeste li zaljubljeni? Jeste li zaljubljeni kao što je Isus u vas zaljubljen? Blago vama ako ste zaljubljeni. Ako ste toliko zaljubljeni. Blago onima s kojima živite. (S.Lice)
- 07:00 - Dodaj komentar
(17) - Print
- #
srijeda, 08.02.2006.
A zašto si ti onda uopće s njima?
Sjedim na ljetnoj terasi slastičarnice u prometnoj ulici u središtu grada. Za stolom na drugom kraju terase sjedi dvoje djece i s velikim zadovoljstvom u velikim zalogajima grabe sladoled iz svojih vrhom napunjenih čaša. Uz njih sjedi ozbiljan muškarac, vjerojatno njihov otac. Pred sobom drži širom rastvorene novine i s naglašenom pažnjom čita nešto, barem za njega, osobito važno. Uto pločnikom uz terasu nailazi neki čovjek i, bez prethodnog upozorenja, naglim pokretom istrgne muškarcu novine iz ruku. Muškarac se na čas silno zapanji, ali već sljedećeg trenutka obojica prasnuše u smijeh te se srdačno pozdraviše.
- Otkuda ti ovdje? - upita čovjek muškarca koji je čitao novine.
- Evo – reče on. – izveo sam djecu na sladoled. A ja malo čitam novine.
Čovjek ga je nekoliko trenutaka promatrao. I, dok je polagano slagao novine i odlagao ih na stol, upita:
- A zašto si ti onda uopće s njima?
Muškarac za stolom se s nelagodom osmjehne. Htjede nešto odgovoriti, ali ga, prije nego je našao pravu riječ, čovjek koji je bio naišao podravi i ode. Muškarac je neko vrijeme zbunjeno sjedio i promatrao djecu koja su još uvijek bila uposlena oko sladoleda. Potom pruži ruku prema novinama, ali prije nego što ih je dohvatio povuče ruku k sebi, gotovo kao da se opekao. Osmjehne se te počne nešto govoriti djeci. Djeca sa zanimanjem podigoše pogled sa sladoleda i među njima poteče živ razgovor.
Dok sam ih promatrao pitao sam se kako se ja odnosim prema vremenu koje provodim sa svojima. Pitao sam se što sam sve spreman utrpati u isti trenutak kako ništa ne bih propustio. I što sve pobrkam u nastojanju da uštedim vrijeme. Koliko vremena proigram štedeći ga.
Jer bit će da je u čaši dječjeg sladoleda sadržano mnogo više istine nego i u najdebljim i najozbiljnijim novinama. Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive trenutke. Istina, može se zbog toga dogoditi da čovjek nema uvida u sve što se u svijetu zbiva. Ali to je posve zanemarivo ako čovjek ima uvida u dušu onih koje voli. Ako može doticati sreću u njima. Biti s njima ista sreća.
(Stjepan Lice, Život je zaljubljen u tebe)
- 21:53 - Dodaj komentar
(2) - Print
- #
utorak, 07.02.2006.
Filozofija Charlesa Schultza
Ovo što slijedi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa"
i Charlie Browna. Ne morate zbilja odgovarati na pitanja. Samo
pročitajte mail do kraja i shvatit ćete poruku.
1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili
Pulitzerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u
zadnjih pet godina.
I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da nitko od nas ne pamti jučerašnje senzacije. Ovo
nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No pljesk
utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale
i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.
Evo još jednog kviza, da vidimo kako ćete sada proći:
1. Nabrojite par učitelja koji su vam pomogli u školi.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo
teško.
3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nešto važno naučili.
4. Razmislite o par ljudi koji su učinili da se osjećate važnim.
5. Razmislite o petero ljudi s kojima se rado družite .
Lakše?
Pouka: Ljudi koji vaš život čine drugačijim nisu oni s najviše
diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je
stalo.
Proslijedite ovo ljudima koji su nešto promijenili u vašem životu.
"Ne brinite o mogućem smaku svijeta danas. U Australiji je već
ionako sutra!(Charles Schultz)
- 11:16 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
ponedjeljak, 06.02.2006.
Zajednistvo ljudi
U svakom razdoblju života usmjereni smo na ljude, koji se zaista zanimaju za nas i koji nam nešto znače. Više od stvari trebamo ljude – ne neke osobe – od kojih osjećamo da spadamo u njihov život, osobe koje imaju nježan osjećaj za naše biće, i znaju da su nam tako potrebni.
Carlo Maria Montini
- 12:08 - Dodaj komentar
(1) - Print
- #
četvrtak, 02.02.2006.
Draga Marija...
sretan ti imendan! Da, da, svi vi koji to još ne znate izvolite primiti na znanje da Svijećnica nije blagdan kad se slavi sveta svijeća nego Marija. Kako ste i sami vidjeli da je našoj Mariji u petak bio roćkas, jasno vam je da joj je danas imendan. E pa, živjela 100 godina!
- 21:35 - Dodaj komentar
(3) - Print
- #
|
