FRAMA Karlovac

subota, 18.02.2006.

Bez straha

Jednog ćemo dana znati:
Nismo se trebali plašiti.
Nismo trebali oklijevati, premišljati se.
Nismo smjeli dopustiti da strah preotme išta
od vremena i prostora koje nam je dano posvetiti ljubavi.
Nismo smjeli dopustiti strahu da zaokupi našu pozornost.
Nismo smjeli jer pozornost života pripada samo ljubavi.

Strah može okradati naše dane,
potkopati tlo našeg pouzdanja,
samo ako mu mi to dopuštamo.
Bez nas, on je nemoćan.
Po nama, samo po nama,
on stječe moć, razaralačku moć.
Strah ne može ništa osim usporavati,
sprečavati stvaralačku moć ljubavi.
A do nas je da života, da ljubavi, bude više,
da put kojim prolazimo bude prepoznatljiv po ljubavi.
Da oni s kojima živimo iskuse da su ljubljeni.
I to sada.

Valja nam se čitavim bićem predati ljubavi,
zauzeti se za dobro.
Zauzeti se da se ono razrasta, da se umnaža.
I ako treba patiti zbog ljubavi, ako treba stradati,
bolje je to, ljudskiji je izbor,
nego skloniti se u strahu, iščeznuti u njemu.
Jer nemamo mnogo vremena
u kojemu možemo iskazati ljubav,
oblikovati svijet ljubavlju.
Nemamo mnogo vremena.
I zbog toga svime što jesmo trebamo
pripadati ljubavi, za nju se zauzimati.

Jednoga dana ćemo znati.
O, kada bismo se već danas odlučili.

(Stjepan Lice, Neka te sreća prati)