FRAMA Karlovac

srijeda, 30.11.2005.

Oče moj,

predajem se Tebi

čini sa mnom što hoćeš.

Što god učinio, hvala Ti.

Spreman sam na sve, primam sve

samo da se Tvoja volja ispuni na meni

i na svim Tvojim stvorenjima.

Bože moj, ne želim ništa drugo.

Stavljam svoj život u Tvoje ruke

Tebi ga darujem, Bože moj,

svom ljubavlju svoga srca

jer Te ljubim i ta ljubav traži

da Ti se darujem, da se potpuno predam

u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem

jer Ti si moj Otac!

Amen.



mali brat Karlo
(Charles de Foucauld)

ponedjeljak, 28.11.2005.

Još jedno obećanje

Još jedno obećanje Framaša i Framašica se zbilo - ovoga puta u Rijeci na
Trsatu. Točno 26.11. u subotu (oni uvijek imaju obećanja subotom, tj. svake
godine jednom) u 18:30 smo nazočili tome događaju. Nas par. Čak štoviše,
naš sveprisutni framaš Domagoj je aktivno sudjelovao u kreiranju i sviranju
prikladnih pjesama s ostalim glazbenicima.
Sv. Misu je predvodio fra Tomo Hrstić (inace duhovni asistent frame Krnjevo
u Rijeci). A točan broj dragih nam Trsaćana ne znam; mogu samo reći da ih je
bilo dosta. Nastavak je naravno uslijedio u podzemnoj prostoriji, tj.
njihovoj dvorani uz obilje jela i pića. Nakon zadovoljenja želuca, pjesma i
ples su potekli. Ugodno druženje, razgovor, obnavljanje poznanstava i puno
lipoga... (Dario)

petak, 25.11.2005.

...

Dakle, danas je, kao što svi znate, a ako možda ne znate upravo ćete saznati, još jedan važan dan za našu framu. Brzo ste pogledali u kalendar i sve vam je bilo jasno: danas je sveta Katarina, a ujedno i imendan naše drage predsjednice. Kate, želimo ti sve najbolje, ponajviše snage i mudrosti za ovaj zahtjevan predsjednički posao!

srijeda, 23.11.2005.

U subotu...

26. studenog u zagrebačkoj će katedrali u 10 sati za đakona biti zaređen naš fra Luka. Dragi čitatelji, pomolite se u tu svrhu jer Luka će svoje odđakonirati nigdje drugdje nego u Karlovcu. Mi, njegovi framaši, bit ćemo tamo da i to vidimo, a poslije ćemo se skupa sa zagrebačkim framašima malo počastit u to ime. Ako ste vi koji ovo čitate framaši, recite mami (ili ako ste Sanja možete i sami) da ispeče jedan kolač za subotu. Taj isti kolač treba spakirati u nešto podesno za transport i po mogućnosti jednokratno. No, skrenuh s teme. Nemojte misliti da je nakon ređenja kraj fra Lukinim brigama. Nipošto! U nedjelju 27. 12. u franjevačkoj crkvi u Samoboru (svome rodnom gradu) naš će fra Luka pod svetom misom u 11.30 sati održati svoju prvu propovijed! Ja, nažalost, neću biti tamo da to vidim, ali ako vi možebitno hoćete molim vas da me izvjestite o tome. Inače, uvjerena sam da će biti, kako se to kaže za propovijedi, plodonosno. Fra Luka je, naime, vrlo vičan riječima. I tako...nadamo se da će u subotu biti lijepo vrijeme...i do čitanja!

ponedjeljak, 21.11.2005.

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu, da bi joj vrijeme brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela je u VIP čekaonicu da je nitko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksima, a sa druge strane jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona uzela keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima što ce sad učiniti!!! Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, šokirana počne uspuhivati, uzme svoje stvari i ode prema izlazu iz čekaonice. Kad se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla srdžba, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga, da bi izbjegla još neugodnih događaja. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci unutra. U tom trenutku ugleda netaknuti paketić keksa. Postidi se kao kradljivac i tek tada shvati da su keksi, isti kao njeni, bili od gospodina koji je sjedio pored nje, koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, potpuno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđenom.

Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali? Prije nego što dođeš do brzopletog zaključka i prije nego što počneš misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda na prvi pogled!!!!

utorak, 15.11.2005.

O tvom prijatelju...

Prijateljujem s čovjekom koji mi svako malo otkrije neko čudo, čudo običnosti. Čudo nadohvat ruke. U onome što uopće nisam uočavao, on nalazi neslućeni svijet. Neizrecivu toplinu. Blizinu koja sve čini razumljivim ili barem prihvatljivim. Pod njegovim pogledom niče preobilje života. U njegovoj riječi odjekuju poruke koje podupiru, raskriljuju disanje duše. I što je najljepše, on me spremno uvodi u taj blagoslovljeni svijet. Uvodi svakog tko se odluči na hod s njim. Na zajedničko nasljedovanje Boga koji ide pred nama. Među nama. Riječ koju sam čuo već mnogo, mnogo puta, on mi daje čuti na posve nov način. Riječ koju on izgovara, razotkriva svoju iskonsku svježinu. Njegove riječi, nerijetko zahtjevne, pa i oštre, dobro se snalaze sa zbiljom. Zauzimaju se za nju i nisu spremne odustati i kada je sve uokolo neprozirno. On poznaje svijet boli. Korača kroz njega. Nijednoj patnji ne izmiče. Svaku će patnju koju iskusi u životu drugoga prihvatiti kao svoju. Jer on život razumije samo kao službu Bogu i čovjeku. I zato za njega nema sreće ako je ne dijeli s drugim. Sklon riječi, osluškuje je čitavim bićem. No tišina je njegovo odmorište. Njegov najdublji govor. Zadivljen i zahvalan zastane kad god uzmogne. Povuče se u osamu, u neuglednost. Skromnost je prostor u kojemu se najbolje snalazi. Ne treba mu mnogo, no željan je susreta. Istinskih susreta s ljudima. Bilo to jednostavno druženje ili zajednički svakodnevni napor, njemu je dovoljno. Sve što daje, daje toliko od srca da i ne primjećuje da je dao. Da se do kraja posvetio. A pritom se, gotovo smeten, pita zašto nije dao više. S dubokim uvjerenjem i poniznošću govori da je ostao dužan i životu i čovjeku. Žestok i blag uporno ponavlja da je svakome darovano da bude svet. Da je svetost istina o svakom čovjeku. I da je do čovjeka tek da ima hrabrosti odlučiti se i ustrajati unatoč svojoj slabosti. Dječački bezazlen s prihvaćanjem i povjerenjem ide kroz sve u sto ga život uvodi. Nije potrebno mnogo da ga se rani. Nije potrebno mnogo da ga se usreći. Ali nitko i ništa ne može ugroziti stamenost vrijednosti koje žive u njemu. Nitko i ništa ne može ga odvratiti od zagledanosti u Boga. Od pune životne vjernosti Bogu. Jer za njega sve tek u Njemu i po Njemu stječe smisao. Bio blizu ili daleko, za mene je dragocjeno što postoji i govori mi i kada ga ne vidim i ne čujem. Na osobit način svednevice ga susrećem. I zbog njega mi je mnogo ugodnije boraviti u ovom zemnom životu. I mnogo lakše razumijeti nebo.

Stjepan Lice

petak, 11.11.2005.

Danas je Martinje, a to znači...

...da je našoj Martini imendan! To je sigurno najveseliji imendan koji možete slaviti, a takva je, kao što znate, i Martina. Pozdravljamo je budući da se nalazi u dalekom nam Ča(č)kovcu gdje marljivo studira. Želimo joj da svoj imendan proslavi kako se spada no neka ne zaboravi da 0,00 još uvijek vrijedi!

Naučila sam...

Naučila sam da bez obzira na to što mi se desilo, i kako loše to izgleda
danas, život će se nastaviti i sutra će biti bolje!

Naučila sam da možeš puno zaključiti o osobi po načinu na koji se nosi sa
tri stvari: sa kišnim danom, sa izgubljenom prtljagom, i treperenjem
žaruljica na Božićnom drvcu.

Naučila sam da žaljenjem za bliskijom vezom sa svojim roditeljima, gubiš
dragocjeno vrijeme, iskoristi ga prije nego što odu iz tvog života.
Naučila sam da stvaranje načina života nije isto što i stvaranje
života. Naučila sam da ti život ponekad daje i drugu šansu.

Naučila sam da ne treba ići kroz život sa utezima na obje ruke.
Moraš biti u mogućnosti odbaciti stvari za sobom.

Naučila sam da kad god odlučim nešto otvorenog srca, obično donosim
pravilnu odluku.

Naučila sam da čak i kad patim ne moram biti sama.

Naučila sam da svaki dan moraš ispružiti ruku i taknuti nekoga.

Ljudi vole topli zagrljaj, ali i samo prijateljsko tapšanje po ramenu.
Naučila sam da moram još puno naučiti.

Naučila sam da ljudi zaboravljaju ono što si rekao, zaboravljaju ono što
si uradio, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali kad si to činio.

četvrtak, 03.11.2005.

Milost bratske ljubavi

Gospodine Isuse,
Tvoj veliki san je bio da budemo jedno,
kao što ste Ti i Otac,
da bi se naše jedinstvo stopilo s vašim.


Tvoja velika zapovijed, posljednja oporuka i
znak raspoznavanja Tvojih učenika jest
da se ljube kao što si nas Ti ljubio;

a Ti si nas ljubio kako je Otac ljubio Tebe.
To je bio studenac, mjera, primjer.



S dvanaestoricom si činio putujuću družinu.
S njima si bio iskren i istinoljubiv,
zahtjevan i pun razumjievanja,
a prvenstveno vrlo strpljiv.
Bili ste poput obitelji.
Upozoravao si ih na opasnosti,
hrabrio ih u poteškoćama,
radovao se njihovim uspjesima,
prao im noge, posluživao ih kod stola.
Najprije si nam dao primjer, a onda zapovijed:
Ljubite se kako sam ja ljubio vas.



U novoj obitelji ili bratstvu,
koje danas oblikujemo u Tvojem imenu,
prihvaćamo te kao Očev dar i
uključujemo te kao brata, Gospodine Isuse.
A Ti ćeš biti naša povezujuća snaga
i naša radost.



Ako Ti ne budeš živ među nama,
ta će se naša zajednica srušiti
kao umjetna građevina.
Ti se ponavljaš i živiš u svakomu članu,
zato ćemo nastojati da se poštujemo među sobom
kao što bismo poštovali Tebe,
pa kada jedinstvo i mir
u našoj obitelji bude u opasnosti,
štitit će nas Tvoja pristunost.
Molimo Te stoga da ostaneš živ u svakom srcu.



Sruši u nama visoke zidove koje podiže samoljublje,
oholost i taština. Odagnaj od naših vratra zavist koja
ometa i uništava jedinstvo. Oslobodi nas ukočenosti.



Smiri nasrtljive porive. Očisti prvobitne izvore.
Da bismo mogli osjećati kao što si Ti osjećao
i ljubiti kao što si Ti ljubio.
Bit ćeš naš uzor i naš vođa, Gospodine Isuse.



Daj nam milost bratske ljubavi:
neka osjećajan, topao i dubok tok
oživljava naše odnose
da bismo se razumjeli i opraštali,
međusobno se poticali i
radovali jedan drugome
kao djeca iste majke;
neka na našem putu na bude
smetnji, prešućivanja i blokada;
a osobito da bi bili otvoreni i vjerni,
iskreni i ljubazni,

koje svojom sjenom pokriva
svu braću u kući, Gospodine Isuse Kriste.



Tako ćemo imati toplo i sretno ognjište
koje će stajati kao grad na gori,
proročko znamenje
da se Tvoj veliki san ostvaruje i
da si Ti sam živ među nama.

Amen.

Ignacio Larranaga



P.S. Jeste sad sretni, evo vam pa čitajte...
Mi smo zaposleni ljudi, jel'da Domagoj?