FRAMA Karlovac

ponedjeljak, 21.11.2005.

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu, da bi joj vrijeme brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela je u VIP čekaonicu da je nitko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksima, a sa druge strane jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona uzela keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima što ce sad učiniti!!! Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, šokirana počne uspuhivati, uzme svoje stvari i ode prema izlazu iz čekaonice. Kad se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla srdžba, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga, da bi izbjegla još neugodnih događaja. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci unutra. U tom trenutku ugleda netaknuti paketić keksa. Postidi se kao kradljivac i tek tada shvati da su keksi, isti kao njeni, bili od gospodina koji je sjedio pored nje, koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, potpuno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđenom.

Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali? Prije nego što dođeš do brzopletog zaključka i prije nego što počneš misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda na prvi pogled!!!!