FRAMA Karlovac

utorak, 25.10.2005.

Napokon sam i ja došao na red da napišem čestitku! Nisam vješt poput naše urednice, stoga ću biti kratak.Draga naša Kate...

Congratulations & welcome

Prošli će tjedan u povijesti naše zajednice ostati zabilježen VELIKIM SLOVIMA. Zbila su nam se čak dva povijesna događaja! Prvi od njih je dolazak novog duhovnog asistenta fra Luke koji je zamijenio dosadašnjeg asistenta fra Gordana koji je otišao na novu službu u Bjelovar. Fra Luka se dosada vrlo dobro snašao što će reći da mnogo obećava. Nadamo se da će mu s nama biti lijepo ili barem podnošljivo. Ako mu dozlogrdimo neka se sjeti da "...nigdar ni bilo da ni nekak bilo i nigdar ne bu da nam nekak ne bu...". Osim toga, živ se čovjek na sve navikne. Dakle, shvatili ste da se welcome iz naslova odnosi na fra Luku.
Što se Congratulations tiče, nije u pitanju Eurosong nego Domagoj. Prošle se subote na Sv.Duhu u Zagrebu održala konstituirajuća skupština zagrebačkog područnog bratstva Frame prilikom čega su održani i izbori za područno vijeće. Zagrebačko područje čini 20 bratstava, a mjesta u vijeću ima samo 7. No, jedno od njih pripalo je i našem Domagoju što je presedan u povijesti naše Frame. Domagoju čestitamo na ovom pothvatu i nadamo se da će znati iskoristiti svoj položaj :o)

petak, 21.10.2005.

Ovaj post objavljujemo samo iz tehničkih razloga

srijeda, 12.10.2005.

Newsflash!

Dragi štovatelji ovog bloga. S neskrivenim vas ponosom izvještavamo da je danas dan koji je u povijesti zabilježen kao dan od neprocjenjive važnosti za postojanje ovog bloga. Naime, na današnji je dan rođen idejni i tehnički tvorac vama tako srcu priraslih stranica! Do mene već dopiru usklici vašeg oduševljenja i mnoštvo dobrih želja koje mu šaljete, a da ne bi sve ostalo samo na telepatiji, dopustite mi da ja saberem najbolje od vaših misli i izrazim ih ovdje našem i vašem Domagoju.
Dragi Domagoj, mi čitatelji ovog bloga razvili smo prema tebi čitav spektar emocija koje se protežu od frustracije zbog neobjavljivanja slika preko zadovoljstva zbog korektnog tehničkog uređenja bloga do neizmjerne sreće kada se nešto pojavi na vrijeme kao npr. slike s Trsata. Mislimo, ipak, da ovaj svoj rad općenito možeš smatrati uspjelim i da imaš razloga za ponos. Želimo ti da s jednakim uspjehom zgotoviš svoj diplomski rad što će ti omogućiti da zaradiš ogromne novce i živiš debeo i sretan još dugo, dugo! Dragocjen je tvoj doprinos našoj Frami u kojoj si ono jel'da potpredsjednik pa se nadamo da i na tom polju najbolje od tebe tek dolazi. Tom pridružujemo i sve ostale želje dobronamjernih nam čitatelja koji ti zajedno s nama poručuju: "Živio dok se ne nakrivio, a onda bar još sto dvajst let!"

nedjelja, 09.10.2005.

Bili smo na svefranjevackom susretu na Trsatu

utorak, 04.10.2005.

Sv. Franjo, moli za nas!

Potrebni su nam ljudi
koji će znati gdje su rane,
gdje je uzrok bolima
i koji će staviti prst na ranu,
nježno i znalački.
Potrebni su nam ljudi kao Franjo,
Božji siromašak bez častoljublja i preuzetnosti,
mali brat koji ljubi sve i svakoga
bezgraničnom ljubavlju.

(Phil Bosmans)


Svim framašima, FSR-ovcima, franjevcima, franjevkama, klarisama te svima koji će to tek postati kao i onima koji se tako osjećaju čestitamo blagdan sv.Franje!

ponedjeljak, 03.10.2005.

Rabinska priča govori kako je dječak Izak dotrčao svome djedu Baruhu zapomažući:
- Napustio me prijatelj. On je nepravedan, zločest!
- A zašto? - upita djed.
- Igrali smo se skrivača. Ja sam se bio tako dobro sakrio da me on nikako nije mogao pronaći. Najednom je odustao od traženja i pobjegao. Nije li ružno tako prekinuti igru?! - kroz suze će dječak.
- Da, to je doista ružno. Ali, pazi, sinko, i s Gospodinom Bogom je tako. On se sakrio, a mi Ga ne tražimo...

Zoveš me da:
ruku pružim bratu,
osmijeh podarim nesretniku i patniku,
oprostim zlotvoru
i prođem mirno pokraj izazivača...
Obogatio si mi život vjerom
koja me čini spašenom
iz dana u dan.
I proći mi je ovom zemljom čineći dobro,
pa i ljubeći svoga neprijatelja.