FRAMA Karlovac

srijeda, 31.08.2005.

Dočekali smo i ovaj članak...

MARŠ 2005.

(NAŠICE-OSIJEK-ASSISI)



25. srpnja skupina framaša krenula je iz Našica pa puno prema gore, puno prema dolje
da bi napokon stigli do Osijeka. Na putu ih možda malo prebudno pratiše brat Sunce.
Pridružiše im se i komarci koji su u 7 dana franjevačkog hoda nakupili dovoljno
hrane za 10 slijedećih godina života. Neki od framaša potražili su spas u grahu, dok
se većina ipak pouzdala u industrijska sredstva protiv komaraca. Sponzori su ove
godine brdo Kinder jaja odlučili zamijeniti brdom vode. No kako bi se maršaši opet
vratili kući s nekoliko kilograma viška, pobrinuli su se proizvođači Grandi keksa pa
tako neki od hodača neće poželjeti kupiti iste barem dok ne navrše 90 godina i ne
postanu pomalo senilni. Tu je dakako bio i smoki koji je isprva svima smrdio, ali
ubrzo je usvojena metoda jedenja sa začepljenim nosom pa smrad više nikome nije
smetao. I tako hodaše oni dan po dan uz Gospinu Krunicu, framaške pjesme, ali i
radio program DJ Gliste u suradnji sa hostesom Ljupkim. Bilo je tu još mladih
estradnih zvijezda koje ne bi bilo dobro nabrajati jer bih neke od njih mogla
zaboraviti spomenuti. Dočekivaše ih putem mnogi promatrači mašući im, a neki ih i
opskrbljivali poznatim slavonskim kiflicama. Stariji bračni par u jednome od sela
bio je toliko ljubazan da je na tuširanju ugostio 80-ak mirišljavih framaša kako u
nedostatku upotrebive vode u dvorani, ne bi svoje opojne mirise širili Batinom.
Stigoše tako oni i do Osijeka te stadoše uz stihove himne ovog Marša (I primit ćete
snagu.) slaviti što se dalje voze autobusom. Na putu do Assisija provedoše noć na
beskrajno udobnim sjedalima autobusa, udarajući nesvjesno nogama one koji su spavali
na podu. Nagrada za sve nedaće stigla je u Assisiju jer svi su oni prolaskom kroz
Porcjunkulu dobili potpuni oprost i priliku da krenu iz početka kao bolji ljudi.
Prošli su mjestima na kojima je sv. Franjo volio boraviti i moliti. Tada su već svi
poznavali sve, a kao točka na i ovce su posljednji dan zameketale, a pastiri krenuli
pronaći svaki svoju. Ipak, kada osobu koja je ove godine bila na Maršu upitate kako
joj je bilo, u odgovoru će se naći jedno ali. Ono će biti tu zbog smrti jednog od
njih, Dalibora Mrkonjića, na La Verni. Dakako da je svakome od njih žao što su
izgubili prijatelja, ali svi ujedno mogu duboko u sebi biti sretni jer je on sada
sigurno u Nebu.


by Iva alias Number