FRAMA Karlovac

petak, 26.08.2005.

Jer nikad ne prestanu biti djeca...

Kad mi se učini da je neke ljude teško voljeti, sjetim se da su i oni bili djeca.

Ugledam ih tada u njihovoj istinitosti, začuđenosti, traženju, lutanju, izgubljenosti...
Naslutim njihovu radost rasta i spoznaje, ali i njihove napore da izgrade obranu od rana i udaraca...

Ispod zidova koje su izgradili ugledam njihovu ljudskost - duboku, nježnu, živu...

Ugledam biće koje živi od ljubavi i uči ljubiti.
Biće koje vjeruje.
Biće koje pred iznevjerenim povjerenjem postaje ranjivo.
I brani se od ranjivosti - možda bijegom, možda grubošću, možda maskama...
Biće koje ne možeš ne voljeti.
Dijete.

Jer - ljudi nikad ne prestanu biti djeca. Vrijeme samo sakrije njihov djetinji izgled.

(Nažalost, ne znamo tko je autor)