Da sam, da sam... da sam... pekarica mlada..

utorak, 28.01.2025.

Da sam kojim slučajem pekarica, propala bih k'o Grčka već prve svoje insomnične, pekarske noći.
Zato pekarica nijesam, al' kruh ipak ispečem. Povremeno samo. Jer kad se sve zbroji, i kruh svagdanji je sada postao luksuz.
Računala sam malo.... samo sastojci za ovaj kojeg ja u posljednje vrijeme ispečem, sračunato ugrubo, po cijenama kakve su ovdje kod mene, koštaju oko 3 eura.
Svježi kvasac, brašno, mlijeko, jaje (ako mi treba 'ljepilo' za koje će se uhvatiti sjemenke kojim ću kruh posuti), ulje... volim maslinovo, a njega sam na akciji zadnji put platila 13 eura. 750 ml. Sad ga baš i ne stavljam u kruh jer bi cijena s njim bila i puno viša.
Struju nisam uračunala. Kao ni porez, prirez i prorez koje bih plaćala da sam pekarica mlada. I nikakvu svoju zaradu nisam uračunala.
Naravno, da sam pekarica mlada sastojke za kruh bih nabavljala po veleprodajnoj cijeni, ali sve bi to progutali spomenuti: porezi, prirezi i prorezi, te struja čije poskupljenje je najavljeno.
Da... zaboravila sam i najam lokala kao i plaću barem jednog zaposlenika.
Spomenuti bilo kakvu zaradu sad me čisto sram.

Dakle, moj kruh sigurno nitko ne bi kupovao... pogotovo što mi nije dosta da ga samo ispečem, nego od njega sada još i dvopeke radim. Pa ih onda na brzinu pohrskam jedan za drugim kao čips... Prije se pojedu no što nastanu (al' kad su fini... k'o paški baškotini) :I
Je...skupo, brate. Zato ga i ne prodajem.

Ja novca imam jednako koliko sam imala i prije dvije godine s prvim danom uvođenja eura, a skoro sve je od tada dvostruko poskupjelo.
Pa i više.
Još za Božić prije eura 300 grama čokolade za kuhanje plaćala sam 15 kuna, a sad ju za iznos preko 5 eura više ne kupujem.
Kupila sam ju jednom, i eno, trajno statira u novom hladnjaku marke La dolce vita.
Zato kupim jabuke po cijeni od 97 centi... i to nekakvim čudom, valjda zato što sam u Slavoniji gdje ih ima u izobilju.
Ali... u Slavoniji ima i brašna, a brašno je poskupjelo. Ne znam zašto, jer otkupna cijena pšenice je prošle godine bila niža nego prethodne - 150 do 220 €/tona. U 2021. prosječna godišnja otkupna cijena iznosila je 1,57 kn/kg. I nije neka razlika... ali, da ne bude da baš nikakve razlike nema - zaaatooo su troškovi proizvodnje pšenice znatno porasli.

Sukladno novoj cijeni brašna, u obližnjoj pekari poskupio je i kruh. Onaj kojeg sam ranije plaćala 4 kune, sada je skoro 2 eura (pravi kruh, ne onaj od 300, 400 grama). Bio... jer su pekari nedavno stavili ključ u bravu.
Skroz ih razumijem - i njima je taj kruh bio preskup... Jer problem je rijetko u proizvođačima, on je obično u posrednicima.

Oznake: GoodFellas

Ima/nema slike tona nema/ima (majmun radi što majmun vidi)

četvrtak, 23.01.2025.

(Hieronymus Bosch - Sedam smrtnih grijeha)



Optužile su mi mene blogerice mlade da ih navodim na grije, odnosno barem na onaj V. po redu od VII smrtnih.
A valjda su više vizualni tipovi doli misaoni.

U prvi mah sam se štrecnula i uvrijeđeno podigla nos, a onda sam im ipak dala za pravo.
Je, u pravu su... mi ljudi stvarno i jesmo takvi: skloni okom svašta zakačiti, pa si usaditi to u glavu otkud onda nikako neće van.
Slabi smo, grešni, lako nas se izmanipulira, i nemamo sposobnost othrvati se zlu. Ili nemamo volje... Ne, ne - nesposobni smo, sasvim sigurno. Zato nas to zlo uvijek i zeme.
Alzo, za sve svoje pretpostavke ja obično izvor potražim u sebi samoj, tako da ću vam i ovaj put pokušati ove tvrdnje potkrijepiti vlastitim primjerom.

U svojim posljednjim insomničnim noćima, na Samo zabava televiziji navukla sam se na seriju FBI. Ne od samog početka; možda od polovice, obzirom da je serija dosta brzo završila. Taman kad sam se navikla na nju. Odgovaralo mi je ušuškati se u toplu dekicu i gledati pravdu na djelu. Onu koja, ako već ne uspije zlo spriječiti, onda barem osigura da ga njena ruka sustigne. Umirujući je osjećaj znati, ili moći očekivati da se sve loše nekako na kraju presloži u dobro ... i onda mi je pravi šok bio naprasni završetak serije pred dva dana. Taman sam se pripremila na novu dozu pravednika i vidim da ih je zamijenila serija naziva 'Zlo'.
E nećeš, rekoh. Mam si potrpam dlanove na oči, uši i usta i odem raditi one nevine zekiće od jučer.
Ne dam da zlo utječe na mene... ne dam...!
Stvarno sam pokušala :I

I dalje držeći dlanove na najugroženijim dijelovima tijela, sinoć sam se ranije spakirala u krevet, odlučna prespavati svo zlo svijeta i probuditi se odmorna, vedra i čila.
Nisam uspjela.
Jer mi ljudi smo: slabi, grešni, lako nas se izmanipulira i nismo sposobni othrvati se zlu. Valjda nismo tako programirani . Odustala sam nakon samo nekoliko sati bezuspješnog navlačenja sna na oči - ustala, zgrabila najveću jabuku iz zdjele i ponovno uključila Samo zabava Tv.
Jabuka je bila prezelena i pretvrda. Bilo mi ju je žao baciti pa sam ju strpala u mikrovalnu. Vi'š... da sam imala oraha pri ruci mogla sam i tufahije raditi...
E, i onda je počeo cirkus. Mislim... stvarno. Upala sam taman kad se dogovarao egzorcizam nad djevojčicom Matildom kroz koju je djelovao i progovarao nekakav demon palikuća. On je Džin iz porodice muslimanskih demona, tako da maloj nije bio dovoljan samo katolički vjerski predstavnik, nego i onaj muslimanski.

Što da vam kažem... malo je reć' da me cijelo vrijeme jeza prolazila. Ma - lo. I sada više nikako ne prestajem misliti na zlo.
Tako da sam se morala složiti s poštovanim, mladim blogericama. Ja sam kriva što sam njima potaknula apetite jučerašnjim fotografijama nevinih zekića. A kriva je i Samo zabava Tv jer je mene natjerala da mislim na zlo. K'o da sama po sebi već nisam dovoljno asocijativna (blaženstvo nebesko i blogersko čednima riječju doslovnom) nego me sad i oni spopadaju.
Dakle, moramo se složiti, da kad se sve zbroji, formula je jednostavna - kad ne bi znali za njega, zlo ne bi ni postojalo. Ono što ne postoji, na nas ne može vršiti nikakav utjecaj. Jednostavno. I ne trebaju nama onda nikakvi: zakoni, FBI-ovi, ruke pravde i slične gluposti. Nikakva evolucija, samo revolucija... i nikakve edukacije (tko se od nje još nahranio), spasit će nas jedino preventivno djelovanje.
I zato predlažem da se smjesta zabrane sve Samo zabava televizije, slike nevinih zekića, svi ratovi, kriminali, pjesme, filmovi, knjige... ma i jezici koji spominju zlo u bilo kojem obliku.
Samo to nas može spasiti.

Nadalje... u naš vidokrug puštat ćemo samo relaksirajuće, mirne, zelene i cvjetne poljane. Nikakve vijesti i slike razaranja, siromaštva i bolesti. To je zlo.
Jedini način da se spasimo kao ljudska vrsta je da se vratimo na put nevinosti i svakom zlu odlučno okrenemo leđa!
Svakoga tko samo i mislima dotakne neku od ovih nepoželjnih tema, odmah treba neutralizirati.

I Facebook isto zabraniti.
Idem si sada zabraniti i samu sebe.

*****


Volim šampinjone, ali rijetko idem u kupovinu pa je rijetkost i da naletim na one koji mogu pričekati nekoliko dana dok se ja nakanim pripremiti ih.
Kad sam prije nekoliko dana naišla na baš takve odmah sam uzela dva paketa. Pa se zeznula na drugi način. Čim sam otvorila prvu kutiju vidjelo se da gljive neću moći rasporediti onako kako sam planirala. Morala sam požuriti, puno prije isteka roka trajanje. To me uvijek iznervira... ali, srećom, pokazalo se da su šampinjoni u drugoj kutiji puno, puno zdraviji i otporniji. Sutra im istječe rok, a klobuci su veliki i bijeli i pripremila sam sve za njihovo punjenje.
Fotografije neću postavljati da me mlade blogerice ne optuže za cybersex, a bome... neću vam opisivati ni što ću s njima raditi.
Nisam vam ja ni nekakva phone sex operaterka.

Hot bunnies

srijeda, 22.01.2025.

Nakon nešto duljeg insomničnog perioda, jučer sam prespavala veći dio dana i pomislila da je istome dšao kraj. No, noć se osvećuje za takve prevare pa sam noćas ponovno imala samo za sebe sav mrak svijeta, u kojemu mačke neumoljivo podsjećaju da se bliži veljača.
Sve ranije i ranije, čini mi se, kao da prate sličan ritam božićnih priprema.

Nisam mogla na brzinu izdizajnirati mačke od tijesta, pa sam noć iskoristila za zečiće koje sam ranije još pokrala s interneta.
Slično je to.

A i Uskrs će ubrzo.

Pide

ponedjeljak, 20.01.2025.

Kolač iz mikrovalne, krumpir iz mikrovalne, palenta iz mikrovalne... Sve gotovo za nekoliko minuta. Puno je lakše oprati samo (dobru) šalicu negoli hrpu posuđa, pogotovo ako je bez sušilice potrebno oprati još i hrpetinu veša. Donjeg, gornjeg, srednjeg... svakakvog.
Mikrovalna, fotelja i dekica odlična su kombinacija za ovo vrijeme... Moja lijenost i ja družimo se jako lijepo ovih dana, baš smo se 'kliknule'; no ako bih joj dala previše na volju učas bi se mogle dogoditi gaće i čarape od jučer, i kola nizbrdo, pa se onda povremeno ipak natjeram do kuhinje.
A i miris pahuljaste dekice nije baš više zanosan
















Pide su, kako kažu, turska verzija pizze. Ove koje ja radim meni baš i ne djeluju tako - prvenstveno zbog tijesta koje je mekše, mliječno, a onda i zbog nadjeva... no valjda su u igri i varijacije na temu s kojima je sve moguće.
Već sam ih postavljala na blog prije dvije godine, no iako se možda ponavljam i djelom, i osvrtom na njih, ne ponavljam se veličinom. Ovaj put sam radila mini pide. S mljevenim mesom.
I finim paprikastim okusom, obzirom da i svježa paprika ide u nadjev.
Bujrum.

Nada

četvrtak, 16.01.2025.

Jedino kaj nije bio Dr. House, ovo ostalo dosta slično... ova scena me uvijek posebno razveseli



Kaže Maja da njen sinčić ujutro pleše uz Hiljsona... a daaaj, molim te... pa koja guza se ujutro ne razmrda kad mu ovako nešto iskoči na radiju :DD






Trebam danas (a ako odgodim onda sutra) van... pa testiram mogućnosti.

Radite li vi kakve testove?

Oznake: like a fallen angel

Creep

ponedjeljak, 13.01.2025.

Okej... što se (ne)mora (ni)je teško.
Valjda.
A ne mora se...
Valjda.

Zbrajam nešto jutros - skoro je sredina mjeseca, a ja, osim plaćenih računa, ove godine još ni novčića nisam potrošila. Ma dobro, poznavajući sebe vjerojatno ću se ubrzo ponovno razulariti, samo ne znam kako bih se sada trebala nazvati... štedljivom ili škrtom :O
Ja imam prijateljicu koja svaku štednju naziva škrtošću. To joj se strašno gadi. S gnušanjem kaže da ne voli novac i zato sve što ima odmah potroši... ali sve potroši na sebe
Plavuši se više nitko i ne trudi pojasniti razliku.

Čitam u novinama da je preCjednik Milanović također bio štedljiv/škrt te da se u njegovom stožeru sinoć častilo samo hrenovkama u tijestu. Pukla sam od smijeha... čudi me da nije bilo i tanko narezanog crnog kruha
A valjda će njemu ovako ostati više.
Kad je moj nećak bio mali, nekom prigodom je dobio puno slatkiša pa je njegova majka tražila da odvoji dio za jedno drugo dijete, a on raširenih okica poviče - A onda ja neću imati puno!
E tako mi ovo s hrenovkama jednako zvuči.


Alzo... a meni se nekako više ne da kolače peći. Prije sam ih rado pekla dok ih je imao tko jesti, sad mi je bezveze gubiti i vrijeme i novac samo zbog sebe. I još... koliko god da ga smanjiš, uvijek je velik, a mora se pojesti jer ne voliš bacati hranu. I to je onda problem.
A problem je i kad se zaželiš slatkog, a nemaš...
Ja naime nemam naviku kupovati a ni stvarati zalihe slatkiša i grickalica. Niti jedan narkoman ne može biti diler. Ne kažem da sam ovisnica, ali priznajem da si ne vjerujem toliko da bih se stavljala na kušnju. Nisam sigurna da bi zalihe, ma koliko god velike bile, dugo izdržale. Pa ih onda nikada nemam. Kad nešto poželim to onda moram i napraviti... i tako u krug.
Mogla bih i umrijeti od gladi da se povremeno nečemu ne dosjetim :D













A u posljednje vrijeme 'slatka dosjetka' je 'mug cake'. Iz mikrovalne. Sasvim solidno posluži.
A sad ću ja vama dati i 'formulu'.
Alzo... 4 žlice brašna, 4 žlice šećera, 3 žlice mlijeka, 1 žlicu vode, 2 žlice kakaa, 2 žlice ulja, 1/2 žličice praška za pecivo, 1 jaje, žličicu instant kave i malo soli žličicom pomiješajte u šalici i pecite u mikrovalnoj 1:30 - 1:45 min. Ovisno o mikrovalnoj.
Kolač se ne smije presušiti jer neće biti ukusan.
Isto tako, smjesu nije potrebno previše miješati jer će kolač biti gumenast.

Ovo je osnovni recept... da bi kolač bio ukusniji u smjesu možete dodati i čokoladnih kapljica i nasjeckanih oraha/lješnjaka/badema. Ja ubacim (bez miješanja) još i žličicu nutele, pa još jednu na vrući kolač.
I... voila! Slatko i brzo.
Ali... i to nekad može biti previše

E da... a bitno je i da je šalica dobra :)













Idem peći pide.

Svaka ptica svome jatu leti

petak, 10.01.2025.

Nekada prije smatralo se da cura koja se uda u drugo selo ne vrijedi baš puno, jer da čemu vrijedi prvo bi se za njom otimali u njenom selu.
Danas to više nije tako; endogamija se često čak i izbjegava zbog prebliskih krvnih veza, ali zanimljivo je kako smo sličan način vrednovanja samih sebe na nekakav način još uvijek zadržali... potrebom dokazivanja sredini od kud smo potekli.

A što mislite zašto je Meghan Markle zbrisala u Ameriku i za sobom povukla onog svog papka. Sigurno ima onih koji misle da je luda jer se odrekla dvorca i 'princezovanja', sna svake mlade cure... ali ona je bila svjesna da će na tom dvorcu uvijek biti samo 'ona Amerikanka', i to još tamnoputa, a to se tamo 'ne pika', pa je radije odabrala ispuniti svoj san, odnosno san svake druge Amerikaknke (ako ne vjerujete, prebrojite samo filmove na tu temu) pa biti jedina kojoj je stvarno uspjelo ugrabiti svoga konja s princem, i to onda s visoka svima nabijati na nos.
Dalje nema.

Prije nekoliko dana gledala sam dokumentarac o Cesariji Evori, skromnoj, siromašnoj ženici sa Zelenortskih Otoka kojoj se igrom slučaja u njenim pedesetim godinama posrećilo steći svjetsku slavu. Kako kaže njen menadžer - čistom srećom... da je njena formula uspjeha bila ta da joj se dogodio on u trenutku kada je Europa osjetila potrebu za vrstom glazbe koju je pjevala.
Cesarija je do tada živjela jako teškim životom u trošnom stanu koji je prijetio urušavanjem (što se tijekom jedne njene turneje i dogodilo) i najveća životna želja joj je bila imati svoju kuću.
S novcem kojeg je kasnije zaradila tu si je želju mogla ispuniti na bilo kojem mjestu u svijetu, kojeg je proputovala uzduž i poprijeko, ali ona je to ipak učinila u svom rodnom (gdje je poslije godinama svakodnevno dijelila svoj teško stečeni novac svakom lokalnom alkoholičaru i prostitutki koji su joj pokucali na vrata. Smatrala je to svojim dugom zbog ljudi koji su u nekom trenutku i njoj na sličan način pomogli. To što joj sve poslije obijalo o glavu, to je neka druga priča... ) ... i postala njegov najistaknutiji član
Nema Pariz to što njeno selo ima... po onoj, koja je vrijedila i u mom kraju - bolje biti prvi u selu, nego zadnji u velikom gradu.
A sjećam se da je svojevremeno i meni netko isto to rekao.
Zato ja volim takve jezgrovite narodne mudrosti - bez suvišnih riječi poduče te svemu što bi u životu trebao znati.

Al' nemojte misliti da ja ovo sad pišem da bih sebe uzdignula.
Nemam ja krila... ja se nisam udala ni u svom ni u drugom selu :)))

Šmrc

srijeda, 08.01.2025.

Uvijek me napadne lagana sjeta nakon svakog skidanja božićnog blještavila. Kao i poslije svakog drugog, uostalom. Nakon skidanja crvene i zlatne, ostaju samo gomile zgužvanog starog papira i naše osobno sivilo.
I sjaj kojeg smo eventualno još u stanju pronaći u njemu.

Elektrini radnici svoje su pokupili već jučer ujutro, susjedi su ih pratili... a kud svi Turci...
No kod ovog 'Turčina' nije ovaj put bilo previše za skupljanje. Mašala... možda i pameti dođe. Tu su samo dvije, tri lampice, svijeće koje su uvijek tu ne obazirući se ni na godišnja doba ni na blagdane, te božićna zvijezda koja još iznenađujuće krasno izgleda, tako da ću ju možda pokušati sačuvati i za iduću godinu. Maleni, živi, prošlogodišnji borić je prvi radosno istrčao na dvorište praviti društvo mladoj božikovini (nadam se da ćemo se svi zajedno lijepo družiti i idućeg Božića), i pšenica koja je također još lijepa i zelena, i koju ću ovih dana posaditi negdje vani... i to bi bilo to.
I Lepi.
Koji nikamo još ne ide.

Naime, Lepog sam, zbog njegove visine, težine i gustoće namjeravala iznijeti i nešto ranije, dok su mu sve iglice, koje sam svakodnevno provjeravala, još na broju, međutim... niš' od toga.
Lepi se odjednom, preko noći počeo osipati kao pijesak, onako kako je jedan naš kućni prijatelj preko noći posijedio na straži u JNA, osamdesetih na kosovskoj granici.
I sad nema šanse da ga takvog pjeskovitog nosim preko cijele kuće. Iglice mogu završiti na milijun mjesta do kojih bi ja teško doprla (aman... nikad pameti :I), pa je na snazi plan B. A po njemu Lepi ostaje još nekoliko dana na istom mjestu, dok se sav ne ospe na jednu hrpu. Bit će to puna velika vreća. Ako je ne zapalim, možda posluži za kompost.
A možda i stablo prepilim prije iznošenja. I to je jednostavnije nego da ga vučem čitavog.

I na sve to namigne Djedica, koji je stvarno 'starkelja' od nekoliko desetljeća. Malo je bolje volje jer sam ga prije mjesec dana skrpala. Ja, naime, djedicama imam naviku lomiti kičmu. Al' ne s nakanom, nego iz nehaja. Odložim ih kojekamo/kojekako i eto zla...
Djedica radi na baterije... one velike, okrugle. Reagira na pljesak ruku, a najbolje još na snažne petarde... odmah zapleše i zapjeva. No baterije sam zaboravila kupiti, tako da je ovog Božića samo mirno uživao u svojoj novoj kičmi.
A možda mu je tamo dolje sve i zahrđalo, nisam provjeravala, no Djedica je obećao da će doći i idućeg Božića, pa ćemo vidjeti.

Izbori (fala ti B(l)ogek kaj nisam sponzoruša)

ponedjeljak, 06.01.2025.

Mi smo naši izbori. Naši životni odabiri su nas stvorili takvima kakvi jesmo, i mi smo ono od čega takvi ni poslije nikako ne uspijevamo pobjeći, ma koliko se to jako ponekad trudili.
Uvijek se sustignemo.
To što sam u svom životu imala naviku odbijati raznorazne ponude, zaslužno je što sam si isti i dobrano otežala, ali pouzdano znam da sam s nekoliko takvih odbijenica i nekoliko puta život spasila. Najmanje s jednom izbjegnutom prometnom recimo.

Sjedila nas je nekolicina oko dva spojena stola. Svatko sa svojim pićem i životnom pričom... dijelom na stolu, dijelom u sebi, dijelom skrivenima u rukavu. Nije rijetkost da se takvim okupljenim pićima i pričama za stol pridruže i neke sa strane. Moja navika je obično bila ne prihvaćati ih od nepoznatih ljudi. Pa čak i onda kad te konobarica uporno gurka i tiho govori da moraš.

Njih dvojicu sam primijetila tek kad je onaj viši prišao i pitao me zašto sam ja odbila piće. Onaj niži, nabijeniji, pratio nas je mrkim pogledom kao kobac, a isti mu se malo ublažio tek kad mu se pobočnik vratio i, pretpostavljam, prenio mu ono što sam rekla - da svoja pića uglavnom plaćam sama, odnosno da jedno već imam i da mi je dovoljno, odnosno... da nemam naviku prihvaćati ga od nepoznatih ljudi.
Ima nešto za obaviti, pa kad se vrati...i dok je konobarica sva kipjela, odbila sam i ponudu za večeru. Jer, nepoznati ljudi...
-Dama...- pozdravio se i otišao.
Konobarica je kipjela i ujutro kad mi je morala pojašnjavati čije je to ime u novinama.

Smrt ponekad sami izazivamo, ponekad dođe neočekivano, ponekad joj se i nadamo, jer sama po sebi i ne mora biti loša ... ali jedna od glupljih je ona kada je vijest u novinama jer te netko izrešetao na kućnom pragu.
Recimo.

Čitam malo komentare ispod pjesama... pa kažu, između ostalog - Vojko V oživio Louisa...
Ebate, kako je krenuo, još će probudit i istok i zapad, sjever i jug..

Da sam, da sam, da sam pekar...

subota, 04.01.2025.

Već neko vrijeme ponovno sam u fazi lošeg sna. Zapravo, ne lošeg nego kasnog. Odspavam nešto ujutro, ali za krevet sam spremna tek pred zoru. I za taj poremećaj nije toliko krivo jutarnje izležavanje koliko baš to pomicanje odlaska na spavanje. Potrajat će malo dok se sve ponovno izbalansira... no, nije to baš ni nekakav problem. To su povremene faze koje me sada čak i razvesele; dovoljno za to mi je sjetiti se samo onih davnih godina bez ikakvog sna.
Ova povremena stanja sada su 'mila majka' i obično ih iskorištavam za obavljanje nekih dnevnih radnji, ali u potpunom miru.
Recimo, sinoć sam tako pekla kruhove. Da, ne jedan kruh, nego kruhove.
Prava pekarica :)))
Počelo je s jednim kruhom u popodnevnim satima, ali kako sam ga još vrućeg dobrano 'uništila', odlučila sam, tamo negdje oko ponoći, ispeći još jedan, dva... tri...
Ma, mali su vam to kruhovi. Mliječni, za sendviče... kilogram brašna je potrošeno za sva četiri.

Volim raditi dizana tijesta. Oduševljava me ta čarolija koja nastaje od malo brašna i vode. Ovaj put to je bila čarolija od brašna i mlijeka... i dosta ulja jer je tijesto jako slično varaždinskim klpiČima. Njega volim jer... pored toga što je jako ukusno, tu je sve i jako čisto. Svi sastojci idu u jednu posudu i poslije na radnu površinu bez ikakvog ljepljenja i p(r)osipanja brašna. Stol i ruke iza njega ostaju potpuno čisti.
Pravi 'gospodski posao'.
Bitno je samo da se tijesto dobro umijesi kako bi postalo čvrsto i elastično (ja to radim mikserom sa spiralnim metlicama, i za to imam b(l)ogomdano opravdanje), i da se prije pečenja fino podigne.

Ovakva praktična, kakva već jesam, ohlađene kruhove poslije izrežem na tanke kriške i zaledim. Ne jedem ja kruh baš svakodnevno, i propali bi da ih ovako ne spremim. I nikakv problem mi ne predstavlja takav - za tostiranje uvijek spreman puno ukusniji mi je od suhog, kupljenog tosta.
I odlčan je u raznim kombinacijama.

Za Božić sam na pokon dobila slatke, male džemove. Profesionalci su, ljudi koji znaju što rade... i baš su me obradovali. Staklenke su bez etiketa... one s marelicom nije problem prepoznati, a za ovu sa šljivama nisam bila sigurna pa sam ju otvorila.
Blago kiselkato i umjereno slatko. Čak bih rekla - bez ikakvog dodatnog šećera... i mogla bih se zakleti da unutra ima čokolade.
Finoća.

Ah, te zvijezde...

petak, 03.01.2025.

Kojom samo brzinom skuže paparazze... i sve pokvare :I

Zahladilo

srijeda, 01.01.2025.

Sretna vam Nova godina.