Da sam, da sam, da sam pekar...

Već neko vrijeme ponovno sam u fazi lošeg sna. Zapravo, ne lošeg nego kasnog. Odspavam nešto ujutro, ali za krevet sam spremna tek pred zoru. I za taj poremećaj nije toliko krivo jutarnje izležavanje koliko baš to pomicanje odlaska na spavanje. Potrajat će malo dok se sve ponovno izbalansira... no, nije to baš ni nekakav problem. To su povremene faze koje me sada čak i razvesele; dovoljno za to mi je sjetiti se samo onih davnih godina bez ikakvog sna.
Ova povremena stanja sada su 'mila majka' i obično ih iskorištavam za obavljanje nekih dnevnih radnji, ali u potpunom miru.
Recimo, sinoć sam tako pekla kruhove. Da, ne jedan kruh, nego kruhove.
Prava pekarica :)))
Počelo je s jednim kruhom u popodnevnim satima, ali kako sam ga još vrućeg dobrano 'uništila', odlučila sam, tamo negdje oko ponoći, ispeći još jedan, dva... tri...
Ma, mali su vam to kruhovi. Mliječni, za sendviče... kilogram brašna je potrošeno za sva četiri.

Volim raditi dizana tijesta. Oduševljava me ta čarolija koja nastaje od malo brašna i vode. Ovaj put to je bila čarolija od brašna i mlijeka... i dosta ulja jer je tijesto jako slično varaždinskim klpiČima. Njega volim jer... pored toga što je jako ukusno, tu je sve i jako čisto. Svi sastojci idu u jednu posudu i poslije na radnu površinu bez ikakvog ljepljenja i p(r)osipanja brašna. Stol i ruke iza njega ostaju potpuno čisti.
Pravi 'gospodski posao'.
Bitno je samo da se tijesto dobro umijesi kako bi postalo čvrsto i elastično (ja to radim mikserom sa spiralnim metlicama, i za to imam b(l)ogomdano opravdanje), i da se prije pečenja fino podigne.

Ovakva praktična, kakva već jesam, ohlađene kruhove poslije izrežem na tanke kriške i zaledim. Ne jedem ja kruh baš svakodnevno, i propali bi da ih ovako ne spremim. I nikakv problem mi ne predstavlja takav - za tostiranje uvijek spreman puno ukusniji mi je od suhog, kupljenog tosta.
I odlčan je u raznim kombinacijama.

Za Božić sam na pokon dobila slatke, male džemove. Profesionalci su, ljudi koji znaju što rade... i baš su me obradovali. Staklenke su bez etiketa... one s marelicom nije problem prepoznati, a za ovu sa šljivama nisam bila sigurna pa sam ju otvorila.
Blago kiselkato i umjereno slatko. Čak bih rekla - bez ikakvog dodatnog šećera... i mogla bih se zakleti da unutra ima čokolade.
Finoća.