Svaka ptica svome jatu leti

Nekada prije smatralo se da cura koja se uda u drugo selo ne vrijedi baš puno, jer da čemu vrijedi prvo bi se za njom otimali u njenom selu.
Danas to više nije tako; endogamija se često čak i izbjegava zbog prebliskih krvnih veza, ali zanimljivo je kako smo sličan način vrednovanja samih sebe na nekakav način još uvijek zadržali... potrebom dokazivanja sredini od kud smo potekli.

A što mislite zašto je Meghan Markle zbrisala u Ameriku i za sobom povukla onog svog papka. Sigurno ima onih koji misle da je luda jer se odrekla dvorca i 'princezovanja', sna svake mlade cure... ali ona je bila svjesna da će na tom dvorcu uvijek biti samo 'ona Amerikanka', i to još tamnoputa, a to se tamo 'ne pika', pa je radije odabrala ispuniti svoj san, odnosno san svake druge Amerikaknke (ako ne vjerujete, prebrojite samo filmove na tu temu) pa biti jedina kojoj je stvarno uspjelo ugrabiti svoga konja s princem, i to onda s visoka svima nabijati na nos.
Dalje nema.

Prije nekoliko dana gledala sam dokumentarac o Cesariji Evori, skromnoj, siromašnoj ženici sa Zelenortskih Otoka kojoj se igrom slučaja u njenim pedesetim godinama posrećilo steći svjetsku slavu. Kako kaže njen menadžer - čistom srećom... da je njena formula uspjeha bila ta da joj se dogodio on u trenutku kada je Europa osjetila potrebu za vrstom glazbe koju je pjevala.
Cesarija je do tada živjela jako teškim životom u trošnom stanu koji je prijetio urušavanjem (što se tijekom jedne njene turneje i dogodilo) i najveća životna želja joj je bila imati svoju kuću.
S novcem kojeg je kasnije zaradila tu si je želju mogla ispuniti na bilo kojem mjestu u svijetu, kojeg je proputovala uzduž i poprijeko, ali ona je to ipak učinila u svom rodnom (gdje je poslije godinama svakodnevno dijelila svoj teško stečeni novac svakom lokalnom alkoholičaru i prostitutki koji su joj pokucali na vrata. Smatrala je to svojim dugom zbog ljudi koji su u nekom trenutku i njoj na sličan način pomogli. To što joj sve poslije obijalo o glavu, to je neka druga priča... ) ... i postala njegov najistaknutiji član
Nema Pariz to što njeno selo ima... po onoj, koja je vrijedila i u mom kraju - bolje biti prvi u selu, nego zadnji u velikom gradu.
A sjećam se da je svojevremeno i meni netko isto to rekao.
Zato ja volim takve jezgrovite narodne mudrosti - bez suvišnih riječi poduče te svemu što bi u životu trebao znati.

Al' nemojte misliti da ja ovo sad pišem da bih sebe uzdignula.
Nemam ja krila... ja se nisam udala ni u svom ni u drugom selu :)))