Svakog gosta... tri godine dosta
srijeda, 29.03.2023.
Uvijek kad poželim malo proširiti vidike, ja prolunjam svijetom (blaženi Internet). Dobro, možda sam mogla reći da to radim i kad mi je dosadno... ali, na kraju krajeva, kakva je razlika uopće?
Uglavnom... odmaknula sam se jučer malo od vesti iz regiona pa skoknula do engleskog The Suna da vidim o čemu oni pišu.
A kod Engleza podstanarska kriza. Odlučili Englezi da ilegalnim migrantima neće više za smještaj ustupati hotele s 4 i 5 zvjezdica , nego će od sada migrante smještati na brodove s kontejnerskim kabinama.
Premijer Rishi Sunak obećao je da će u potpunosti prekinuti korištenje hotela kako bi smanjio ogromne iznose u sklopu svoje borbe protiv ilegalne migracije... a radi se o iznosu od 3,5 milijarde funti i o 400 hotela diljem Engleske, te oko 51 000 tražitelja azila smještenih u njima.
Čitam i mislim se kako nemam pojma što su to Englezi namjeravali kad su migrantima ustupali smještaj od 4 i 5 zvjezdica, ali zato jasno vidim što namjeravaju s brodovima. Pored toga što, kako Ministarstvo unutarnjih poslova pojašnjava - žele da novi smještaj bude 'sredstvo odvraćanja a ne magnet' za migrante koji namjeravaju prelazak preko La Manchea , u slučaju da se spomenuto 'sredstvo', padanje s konja na magarca, pokaže kao nedovoljno učinkovito, ovi brodići se mogu okrenuti i uz mahanje maramicom i Bebekovu 'Dabogda te voda odnijela...' lako poslati kamo god se poželi...
Zgodno, a i meni obično na spomen 3,5 milijardi funti mam horizont puca unedogled.
Kakogod, meni danas stižu od lokalnog dilera naručena svježa jaja i mlada piletina, pa im idem sada pripremiti uobičajeni smještaj.
Oznake: duševno-horizontalne priče
Još jedna korisna strana orezivanja voćki - od otpada se lako može složiti nekakva uskrsna dekoracija.
Zgodna vaza, recimo.
Pomozi si, čovječe, pa će ti i doktor pomoći... a možda neće ni morati
srijeda, 22.03.2023.
Tamo negdje zimus, studeni/prosinac, nešto sam se malo čudno osjećala, pa sam zaključila kako bih možda trebala prekontrolirati tlak. Tlak sam ranije uvijek imala niži, ali sad je prošlo već dosta vremena od mojih posjeta liječnicima (korona, tata, psihička iscrpljenost zbog stalnih kontrola i čestih boravaka po bolnicama...), pa više nisam mogla biti sigurna je li se nešto u međuvremenu promijenilo. Znajući da negdje mora postojati mamin tlakomjer, potrudila sam se iskopati ga, kupila nove baterije i duboko uzdahnula pred trenutak istine. I da... prvih nekoliko mjerenja su pokazala da mi je tlak oko gornje granice, pa su mi se odmah upalili svi alarmi. Zaključim kako svojim već postojećim zdravstvenim problemima, na koje baš i ne mogu utjecati, ne moram pridodati još neke nove jer bi se oni vjerojatno dali držati pod kontrolom, pa u to ime isti tren srežem skoro do korijena jedan svoj porok - kavu. A kavom sam se zimus, studeni/prosinac, nalijevala kao nikada ranije u životu, tako da se ona morala odmah nametnuti kao mogući glavni krivac za moje stanje...
I bi tako, jer sam smanjenjem kave već za nekoliko dana tlak svela na normalni.
No, kad me već tako napala briga za vlastito zdravlje, sjetih se prekontrolirati i GUK. Njega, naime, zbog svoje terapije trebam redovno kontrolirati, a kako ranije nisam imala većih problema, tako su i te kontrole posljednjih nekoliko godina također prestale. Zadnji put sam mjerila s maminim aparatićem, bio je dobar, no vremena je od tada prošlo poprilično pa sam ja i aparatić iskopala, kupila trakice... i lagano se ušokirala jer su mjerenja upućivala na predijabetes .
Jasno, ni s dijabetesom mi se ne da zezati, ako ne moram, pa sam shvatila da je došlo krajnje vrijeme da prestanem s kompromisima od kojih ja nemam nikakve koristi. Shvatila sam kako je došlo vrijeme da se prestanem prilagođavati prehrambenim navikama svoje obitelji, što sam ranije dugo radila, i da ispravim sve što se može dok ne prestane prekasno. Tata je ostao kod svojih navika, tu nisam ništa mogla promijeniti, ali sam se ja pored njegovog jelovnika potrudila osmisliti i svoj vlastiti. Nije lako svakodnevno raditi duple obroke, ali nisam sumnjala u dobre rezultate koji će proizaći iz toga pa sam nastavila...
Prehrana koju sam odabrala je ona za dijabetičare, jer meni takva savršeno odgovara bez obzira na razinu glukoze u krvi, čak i ako je ona normalna... a već nakon dva tjedana takve prehrane normalna je i postala.
Jedino je poslije tlak otišao još više dolje, tako da sam se morala ponovno vratiti kavi 
Sad ću vjerojatno biti naporna kao Jehovin svjedok, ili barem kao prodavač u Top Shopu, ali ne znam kako drugačije pojasniti da kad boli palac on treba melem, ne treba ga tući čekićem kako bi bol prestala... i da, ako ipak odlučimo nastaviti tući prst čekićem, nemamo pravo nikoga kriviti za bol koja ne prestaje.
No nas ne zanima pravo, ako nije naše - mi baš volimo alkohol i cigarete, pa kriviti Boga i Sudbinu kad nas sustignu opake bolešćure. Volimo razmaziti svoju djecu, pa poslije kriviti škole i socijalne službe da ne rade svoj posao. Volimo brze automobile i brzu vožnju, i volimo za nesreće uzrokovane brzinom optužiti Sudbinu i Boga. Volimo si ugađati finom hranom i pretrpavati se njome, pa iako smo ranije upozoreni na posljedice, za iste ipak više volimo optužiti zdravstvene radnike. Volimo biti neodgovorni, volimo braniti svoje pravo na neodgovornost... i volimo druge optuživati za posljedice svojih postupaka.
I eto, i onda ima onih koji kažu da nema dovoljno ljubavi... a pogledajte što sve volimo. Volimo svašta, samo ne volimo biti upozoreni... jer upozorenja inzistiraju na odgovornosti, a nju,kako smo rekli - ne volimooo... A upozorenja uvijek stižu, i od njih ne bi trebalo bježati nego im se posvetiti (je, ovo sad stvarno zvuči kao nekakav proglas... al' što sad, ne mogu se na brzinu sjetiti nekog drugog načina :I).
Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navodi se podatak po kojem je u Hrvatskoj 2016. godine zabilježeno 284 185 osoba sa šećernom bolešću, a pretpostavlja se da preko 40 % slučajeva nije ni dijagnosticirano.
Jednako tako, Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo možete pročitati (ako to do sada niste znali) sve o bolesti srca i krvnih žila. U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrtnosti, a od njih je 2020. godine umrlo 22 886 osobe, odnosno 40,1% ukupno umrlih.
Bolesti srca i krvnih žila su vodeći uzroci smrti i invalidnosti širom svijeta, te zbog njih svake godine umire preko 17,5 milijuna ljudi.
Brojevi nisu mali, zar ne?
I sad zamislite kad bi svi oboljeli, ili barem veći dio njih odlučilo ne tući palac čekićem nego na njega staviti melem, koliko bi takav čin rasteretio zdravstveni sustav. Brigu o sebi eto možemo shvatiti i kao dobrovoljni angažman građana za opće dobro.
O.K. ako uz sebe nemate kondom kad ste s djevojkom, teeeško ćete moći spriječiti da do seksa među vama ipak dođe, i teeeško ćete moći spriječiti neplaniranu trudnoću... tu se skoro ništa ne može učiniti, ali preventivno djelovanje na sprječavanje mnogih bolesti je puno lakše no što mislite, A sprječavanje bolesti rasterećuje bolničke liste čekanja i na taj način se omogućava bolesnicima, koji na nastanak svojih bolesti nikako nisu mogli utjecati, da pravovremeno obavljaju sve potrebne preglede (među njima se možda nađe i ona vaša neplanirana beba) i tako povoljno utječu na daljnji tijek bolesti.
Jednostavno, zar ne?
Uređivanje okućnice
utorak, 21.03.2023.
Vidjela V da konja potkuju, pa i ona... dohvatila nakovanj. Točnije, vidjela V susjede kako vrijedno rade oko svojih kuća, pa je zaključila da bi bilo krajnje vrijeme da i sama uzme nekakav alat u ruke i uljepša svoj životni okoliš... jer on to sigurno neće sam...
Za uljepšavanje, protekli vikend je zacrtan kao više nego pravo vrijeme.
Prethodno je V pregledala nešto videa na YT, zaključila kako dovoljno zna o održavanju hortikulturnih površina, opskrbila se škarama raznih oblika i veličina pa se sa sobnim lojtricama zaputila van. A onda je V, suočena sa stvarnim svijetom izvan sigurna četiri zida i daleko od YT tutoriala, shvatila kako joj isti baš i nisu od nekakve koristi, i da za džunglu koja caruje u njenom dvorištu teško da bi pomoglo i gledanje 'Survivora'... i na trenutak je pomislila kako bi možda najkorisnije bilo da sjedne i plače...
No, ništa se ne brinite vi kojima su u ovom trenutku zadrhtale nogice, i od straha zbog neizvjesne V-ine sudbine pokleknula koljena, jer naša junakinja se ipak nije predala. Pribrala se, i metodom 'nemam pojma što radim, al' bitno je da radim' koju danas mnogi koriste pa ju je onda i ona sama prigrlila, krenula je u napad na sve povijuše koje su joj se našle na putu.
I sad... možda ove godine neće biti grožđa jer su loze dobile neočekivano kratke frizure, al' nema veze... jer barem njihove predugačke grane neće smetati njenoj kosi kao do sada. I lako moguće da ove godine neće biti ni kivija, al' za to si je sam kriv, jer tko ga tjerao da se metrima ispruži susjedima preko njihove šupe...
Oni jadni šute i trpe, a to nitko ne bi trebao na svojoj zemlji, pa je V uzela škare i pravdu u svoje ruke i riješila problem Aleksandar stilom. Naime, kivi je smatrao kako je strašno zabavno glumiti Gordijski čvor s tim svojim višemetarskim granama, a znate kako stari ljudi kažu... kako pleteš, tako te i požanju.
E.
Uglavnom, kivi sad ima nekakvu irokezicu, tj. od dugokosog rokera je postao panker... a hoće li do zime i zapjevati ili će sve ostati na izgledu, to ćemo još vidjeti.
U svim tim mukama po V ima i netko tko je silno uživao, kao prasac u blatu (vid', neće mi objaviti fotografije... al' nema veze, to je ionako samo jedan lijeni i bezobrazni mačak), jer uvijek se nađe netko tko se raduje tuđoj nevolji, ali ni takvi zluradi nisu omeli našu junakinju u njenom svetom pohodu popravljanja kvalitete života uljepšavanjem životnog prostora i uvođenja reda u isti.
Dapače, V je s još većim žarom prionula poslu, pa usput riješila i neke ukrasne grmove. Mimo YT savjeta kako bi orezivanje trebalo vršiti nakon cvjetanja, V je to napravila sada jer je zaključila kako je takav posao puno lakši s polugolim granama. Rekla je kako bi joj poslije, kad grane 'opernate', to bio puno veći problem.
Eto... ostalo je još nešto za 'popravljanje' i 'friziranje'; to će vjerojatno doći na red idućeg vikenda, pa ako ste raspoloženi za još savjeta oko uređivanja svog vlastitog komadića raja, kliknite like i subscribe, i zapratite nas (V i mene) na ovom blogu.
See ya...
Glow Up
ponedjeljak, 20.03.2023.
Zadnjih dva, tri tjedna moj daljinski upravljač često se zaustavljao na Netflixsovim reality showovima 'Next in Fashion' i 'Šminkom do zvijezda' (Glow Up). U prvom showu natječu se i pred žirijem pokazuju što znaju mladi modni dizajneri, a u drugom isto to rade mladi vizažisti.
Svojevremeno ni ja nisam bila pošteđena tradicionalne ženske ljubavi prema modi i kozmetici, no nije me nešto dugo držalo... jako brzo sam se umorila od te ljubavi, obukla crnu odjeću i skoro potpuno prestala šminkati. Sada me ulovi možda jednom godišnje, ako i toliko, i obično... iz dosade...
Život (mi) je nekako lakši bez svakodnevne opsjednutosti vanjštinom, pa sam sama sebi zahvalna što nisam dulje ostala u toj vezi.
I sad... ak' ja znam što je mene puklo ovih dana pa sam 'Next in Fashion' odgledala obje sezone, a 'Glow Up' upravo dovršavam... Je l' kriza srednjih godina, oli što... :O
A valjda nije, jer nit' mogu reći da mi se od viđenog nešto svidjelo, da mi je išta nosivo, i zapravo... na sebi uopće i ne mislim raditi bilo kakav makeover :I
Mislim da će prije biti da sam ostala malo zatečena, pa onak' zbunjena ostala gledati o čemu se tu točno radi... jer većina sudionika ovih showova, što natjecatelja, što voditelja i žirija, pripadnici su gej populacije, i sve je u znaku kojekakvih drag queenova i sve vrišti šarenilom i prepuno je mladih s problemima koji iste pokušavaju sakriti iza maski i gomile boje, tako da sam se ja morala svako malo pitati je l' još normalno i u modi da se i neko obično žensko čeljade normalno dotjera i našminka, ha?
Mislim, je l' nije dosta što su nam nevjernici ukrali Božić i Uskrs, što su pametni zašutjeli a budale progovorile... hoće li sad i muškarci ženama u potpunosti preoteti štikle, haltere i crveni ruž, ha?
Pitam za prijatelj... icu.
Kod tebe ili kod mene?
srijeda, 15.03.2023.
Nisam namjeravala ovako brzo mijenjati posljednji post, ali kako me @ j. naveo na pomisao da je Patak zapravo jedan obični snob (ono nešto s papučama...) tako mi nije preostalo ništa drugo nego gurnuti ga malo u stranu... tranu... ranu... anu... nu...
Nu!
I što sad...
A ništa...dakle(m), ranije spremljen za gledanje jučer je i odgledan film 'Kod tebe ili kod mene?' (znate već koliko sam ja luda za romantičnim komedijama... :O) s Reese Whiterspoon i Ashtonom Kutcherom. Za razbibrigu i pražnjenje glave savršen... ali nije to ono što sam htjela reći... nego - primijetila sam da se Reese zapravo jako malo promijenila otkako je glumila plavušu s Harvarda, dok se Ashton, kojeg sam posljednji put gledala u 'Dva i pol muškarca' od tada strašno ofucao.
:O:O:O:O:O... nemrem sebi doći.
Pa kakva su ovo došla vremena, na što će to ovaj svijet ličiti ako muškarci budu ljepuškasti i privlačni samo dok su u svojim dvadesetima, a žene, naprotiv, stvarno postanu kao vino - što starije, to bolje...
Je se evo nemerem prestati čuditi :O:O:O:O:O
Proljeće je... i Patak je u zraku
utorak, 14.03.2023.
Kaže Klocky da pada kiša, pa kako bih joj pokazala da ovdje (još uvijek) ništa ne pada pokupim fotoaparat kao svjedoka, pođem u vrt i snimim hrpetinu fotografija kao dokaz, s namjerom da dugački niz istih i izložim...
Al' onda sam morala Patka podignuti na visoko kako ne bi sumanuto trčao za mnom i potrgao mi nove papuče (ima fetiš na moje papuče i zbog njih i glavu gubi ako treba...), on je to shvatio kao poziv za poziranje... i kako sad da nakon njega nešto drugo bude važnije... je li...:I
Žena kojoj se ne da čekati... žena koja je odgađala... žena, kakogod...
petak, 10.03.2023.
Ne mora sada, biti će... pa baš sada i nije zgodno... ma, može i neki drugi put... i odgađajući tako prođoše dvije godine. Nove karniše stoje zapakirane, a ja se i dalje preniska zezam s previsokim stropom i klimavim lojtricama.
Zapravo, klimavija sam ja, ali lakše mi sebe opravdavati ako optužim njih.
I kako se čini, nije mi problem ni odgađanje iskoristiti kako bih opravdala neke svoje postupke...
I tako... jutros mi se nije dalo više odgađati, ali ni tražiti nečije tuđe ruke, što bi vjerojatno bilo najpametnije, nego sam, opravdavajući se kako mi se ne da više ni toliko čekati... malo sama zavrtjela svrdlo.
Iskopala sam neke dvije, tri stare bušilice, starije nego zid kojeg ću poslije bušiti, pregledala ih i odabrala jednu... probala malo 'na prazno', da vidim mogu li ja to uopće držati, pa kad sam vidjela da mogu onda sam malo izbušila nekakvu dasku, pa jedan drugi zid... pa se na kraju s bušilicom preko ramena zaputila i ka pravom zidu. Provjerila sam nekoliko puta gdje se nalaze električne instalacije, obilježila mjesta za bušenje, i... izbušila ga k'o švicarski sir. Trpanje tipli i vijaka poslije je išlo kao podmazano...
Ma, O.K., i nije baš, al' na kraju sam ipak napravila, pa što se sad ne bih malo i hvalila.
Jedna karniša je postavljena, druga će sutra.
Bolnih ramena i drhtavih koljena analizirala sam poslije tu svoju stalnu potrebu za nekakvim teškim fizičkim poslovima, pa zaključila da (mi) tu nema pomoći... jer je nekako u čovjekovoj prirodi da najviše želi i da se uporno dokazuje baš u onome u čemu je gadno zakinut...
(Svako)dnevna nedostajanja
srijeda, 08.03.2023.
Mislim kako nikada ne bih mogla životinju staviti ispred čovjeka, iako se mora priznati da ima ljudi koji puno manje vrijede od bilo koje životinje.
Zlajo je 'procvjetao' dugačkim redom šafrana; iza njega će doći jednako takav dugački, i gušći, red crvenih tulipana.
Mladi macan se silno trudi zauzeti njegovo mjesto, ali mu ne uspijeva. No, ima sestru ljepoticu s puno šarma... možda njoj uspije.
Nedostaje mi moj pametni mačak.
Što reći...
ponedjeljak, 06.03.2023.
U mojoj obitelji se nije baš nešto psovalo. Kad smo bili djeca roditelji su se posebno oko toga truditi, tako da smo mirno odrastali bez psovki, a tek puno godina poslije pojavila bi se poneka kao izraz jačeg negodovanja, odraz nemoći u situacijama gdje bi se znalo da je svaka rasprava unaprijed izgubljena bitka.
Nedavno mi sestra kaže kako se preporodila otkako je prihvatila prosto složenu rečenicu Glup/glupa k'o k***c. E da nakon nje više nikome ništa ne mora pojašnjavati... ni drugima, a ni sebi.
U prvi tren sam se štrecnula, to joj i rekla... a onda sam se ipak morala u sebi s njom složiti. Jer možda i možeš lagati druge, ali sebe ne možeš - što jest, jest... to je jedna baš moćna prosto složena rečenica.
Poslije nje stvarno ne treba više ništa pojašnjavati.
Osobno
subota, 04.03.2023.
Za nekoliko dana mami bi bio rođendan, a tati će biti mjesec dana kako je mirno otišao. Konačno se pustio, i konačno sam ga pustila.
Ja preslagujem svoj život na novi način, istom slagalicom. Tražim najbolja mjesta svakom komadiću, tražim mjesta gdje će svakome biti dobro.
I bit ćemo dobro.
Znam.
Blast from the past (bang bang)
srijeda, 01.03.2023.
Kopam jutros po starim slikama i objavama, pa naletim na svoje dvorišne junake u nekom njihovom pripetavanju... ne zna se tko je jači (kvači).
A onda dalje i dokumentirana svakojaka blaga što ih u prašnjavim knjigama otkrivah...
pa Žuti i ja u trenucima opuštanja... kako čijeg :I
a mačka... mačka...
Mačka.
