Pomozi si, čovječe, pa će ti i doktor pomoći... a možda neće ni morati

Tamo negdje zimus, studeni/prosinac, nešto sam se malo čudno osjećala, pa sam zaključila kako bih možda trebala prekontrolirati tlak. Tlak sam ranije uvijek imala niži, ali sad je prošlo već dosta vremena od mojih posjeta liječnicima (korona, tata, psihička iscrpljenost zbog stalnih kontrola i čestih boravaka po bolnicama...), pa više nisam mogla biti sigurna je li se nešto u međuvremenu promijenilo. Znajući da negdje mora postojati mamin tlakomjer, potrudila sam se iskopati ga, kupila nove baterije i duboko uzdahnula pred trenutak istine. I da... prvih nekoliko mjerenja su pokazala da mi je tlak oko gornje granice, pa su mi se odmah upalili svi alarmi. Zaključim kako svojim već postojećim zdravstvenim problemima, na koje baš i ne mogu utjecati, ne moram pridodati još neke nove jer bi se oni vjerojatno dali držati pod kontrolom, pa u to ime isti tren srežem skoro do korijena jedan svoj porok - kavu. A kavom sam se zimus, studeni/prosinac, nalijevala kao nikada ranije u životu, tako da se ona morala odmah nametnuti kao mogući glavni krivac za moje stanje...
I bi tako, jer sam smanjenjem kave već za nekoliko dana tlak svela na normalni.

No, kad me već tako napala briga za vlastito zdravlje, sjetih se prekontrolirati i GUK. Njega, naime, zbog svoje terapije trebam redovno kontrolirati, a kako ranije nisam imala većih problema, tako su i te kontrole posljednjih nekoliko godina također prestale. Zadnji put sam mjerila s maminim aparatićem, bio je dobar, no vremena je od tada prošlo poprilično pa sam ja i aparatić iskopala, kupila trakice... i lagano se ušokirala jer su mjerenja upućivala na predijabetes .
Jasno, ni s dijabetesom mi se ne da zezati, ako ne moram, pa sam shvatila da je došlo krajnje vrijeme da prestanem s kompromisima od kojih ja nemam nikakve koristi. Shvatila sam kako je došlo vrijeme da se prestanem prilagođavati prehrambenim navikama svoje obitelji, što sam ranije dugo radila, i da ispravim sve što se može dok ne prestane prekasno. Tata je ostao kod svojih navika, tu nisam ništa mogla promijeniti, ali sam se ja pored njegovog jelovnika potrudila osmisliti i svoj vlastiti. Nije lako svakodnevno raditi duple obroke, ali nisam sumnjala u dobre rezultate koji će proizaći iz toga pa sam nastavila...
Prehrana koju sam odabrala je ona za dijabetičare, jer meni takva savršeno odgovara bez obzira na razinu glukoze u krvi, čak i ako je ona normalna... a već nakon dva tjedana takve prehrane normalna je i postala.






Jedino je poslije tlak otišao još više dolje, tako da sam se morala ponovno vratiti kavi




Sad ću vjerojatno biti naporna kao Jehovin svjedok, ili barem kao prodavač u Top Shopu, ali ne znam kako drugačije pojasniti da kad boli palac on treba melem, ne treba ga tući čekićem kako bi bol prestala... i da, ako ipak odlučimo nastaviti tući prst čekićem, nemamo pravo nikoga kriviti za bol koja ne prestaje.
No nas ne zanima pravo, ako nije naše - mi baš volimo alkohol i cigarete, pa kriviti Boga i Sudbinu kad nas sustignu opake bolešćure. Volimo razmaziti svoju djecu, pa poslije kriviti škole i socijalne službe da ne rade svoj posao. Volimo brze automobile i brzu vožnju, i volimo za nesreće uzrokovane brzinom optužiti Sudbinu i Boga. Volimo si ugađati finom hranom i pretrpavati se njome, pa iako smo ranije upozoreni na posljedice, za iste ipak više volimo optužiti zdravstvene radnike. Volimo biti neodgovorni, volimo braniti svoje pravo na neodgovornost... i volimo druge optuživati za posljedice svojih postupaka.
I eto, i onda ima onih koji kažu da nema dovoljno ljubavi... a pogledajte što sve volimo. Volimo svašta, samo ne volimo biti upozoreni... jer upozorenja inzistiraju na odgovornosti, a nju,kako smo rekli - ne volimooo... A upozorenja uvijek stižu, i od njih ne bi trebalo bježati nego im se posvetiti (je, ovo sad stvarno zvuči kao nekakav proglas... al' što sad, ne mogu se na brzinu sjetiti nekog drugog načina :I).

Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navodi se podatak po kojem je u Hrvatskoj 2016. godine zabilježeno 284 185 osoba sa šećernom bolešću, a pretpostavlja se da preko 40 % slučajeva nije ni dijagnosticirano.
Jednako tako, Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo možete pročitati (ako to do sada niste znali) sve o bolesti srca i krvnih žila. U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrtnosti, a od njih je 2020. godine umrlo 22 886 osobe, odnosno 40,1% ukupno umrlih. 
Bolesti srca i krvnih žila su vodeći uzroci smrti i invalidnosti širom svijeta, te zbog njih svake godine umire preko 17,5 milijuna ljudi.
Brojevi nisu mali, zar ne?

I sad zamislite kad bi svi oboljeli, ili barem veći dio njih odlučilo ne tući palac čekićem nego na njega staviti melem, koliko bi takav čin rasteretio zdravstveni sustav. Brigu o sebi eto možemo shvatiti i kao dobrovoljni angažman građana za opće dobro.
O.K. ako uz sebe nemate kondom kad ste s djevojkom, teeeško ćete moći spriječiti da do seksa među vama ipak dođe, i teeeško ćete moći spriječiti neplaniranu trudnoću... tu se skoro ništa ne može učiniti, ali preventivno djelovanje na sprječavanje mnogih bolesti je puno lakše no što mislite, A sprječavanje bolesti rasterećuje bolničke liste čekanja i na taj način se omogućava bolesnicima, koji na nastanak svojih bolesti nikako nisu mogli utjecati, da pravovremeno obavljaju sve potrebne preglede (među njima se možda nađe i ona vaša neplanirana beba) i tako povoljno utječu na daljnji tijek bolesti.
Jednostavno, zar ne?