Sramoćenje

utorak, 31.05.2022.

Što? Ja sam u filmovima vidjela da je prije nekog izlaganja i obraćanja javnosti dobro ispričati vic - da to malo opušta atmosferu :O

Alzo... smračilo se, i taman prije paljenja ulične rasvjete, a nakon što sam zatvorila patke, čujem kako trava raste pa odem unaokolo provjeriti centimetre. Šišam ja to sada redovito, al' kiša je padala (rekla bi moja mama - Neka, neka dobre kiše... treba zemlja, al' samo da ne bude poplave...) pa računam da će se pokušati malo oteti kontroli. U kući sam bila u hlačama odrezanih nogavica iznad koljena i majici kratkih rukava, pa kako je vani poprilično svježe, čujem ponovno mamu kako govori - Obuci se, ništa se ne paziš... - te se zaogrnem velikom crnom, debelom vestom, koja je i bila njena...
Uz sve to još i uredno raščupana i u ogromnim papučama - koje mi je lako obuti i 'suzuti' kad idem u vrt, produljim na ulicu kako bih i tamo provjerila trave centimetre... A vani nigdje žive duše, pa mi padne na pamet da bih mogla produljiti malo dalje niz ulicu i na brzinu pogledati cjenik obližnje pizzerije - vidjela sam da je vani izložen.
Neš' si mislim da ne moram uvijek sve sama peći... baš bih mogla ponekad nešto i naručiti... pizzu, recimo... al' zapravo su me privukle salate - vidjeh nekoliko različitih. I taman si računam kako bi mi to bilo i isplativo: jer dok ja pokupujem sve potrebne sastojke cijena već u startu startu bude viša od ove gotove, a kako salate sama jedem, onda često neke od tih namirnica moram baciti jer neiskorištene poumiru od starosti... kad(li) začujem muške glasove u daljini. Trgnem se - zadržala sam se dulje no što sam planirala i sad riskiram svojom pojavom plašenje ljudi na ulici. Vremena za razmišljanje nije bilo previše - virnem jednim okom i vidim dva dečka koji su, zaključim, dovoljno udaljeni da bih, ako odmah krenem, mogla stići svojoj kući bez straha od bliskog susreta. Pomišljeno - učinjeno... izronim ja iz mraka (ha, bolje plašenje na daljinu nego na blizinu, vjerujte mi ;))) i taman da ću zakoračiti domu svome, kad(li) iza sebe ugledam buljuk mačaka! Strašno... sjetim se da sam ostavila otvorena ulazna vrata, a duše prodane - prodale bi se i za ljutu kobasicu, kad sam ja u pitanju ništa ne prepuštaju slučaju, pa me u stopu prate... jer gdje sam ja, tu je vjerojatno i hrana; dovoljno su mudre da to zaključe. Zapravo, ta misao im je trenutačno jedina nit vodilja kroz život :))
A što sad... zategnem ja rukama krajeve veste i ruke prekrižim na grudima, podignem čupavu glavu i dostojanstveno, koliko je to moguće bilo uz sijaset podignutih mačjih repića iza sebe, zastružem prevelikim papučama, i uz aristokratsko bjelasanje mojih potkoljenica i natkoljenica, brzim korakom, dovoljno sporim da ne izgleda kao bježanje, pođem kući. Padne mi na pamet kako bi dečki mogli izvući mobitele pa bih mogla završiti i na YT... ali zvučali su nekako previše ozbiljno za to... no zato sam se ja u sebi kotrljala od smijeha zbog prizora, a vjerojatno bih se nastavila smijati da sam ga ugledala i snimljenog... :))

No da... i sve do pred nekoliko koraka do ulaza u dvorište činilo se kako neće biti više nikakvih problema, a onda se jedno mače zalijepilo za stazu, i ni makac. Ovo je prvi put da su mali izašli iz dvorišta, i ovome se svidjelo. Vidim ja već kamo to ide, pa mi dođe da ga i ostavim tu, uličara jednog, ali pomislim kako bi ga netko mogao zamijeniti za štakora pa nagaziti i tako bi mu ulična karijera završila prije no što je i počela, pa se na brzinu sagnem i pokupim ga. A pokupila sam ga i zato što je iza njega stao i mačak Zlajo, i također ni makac... jer Zlajo prolazi pored mačića samo kad mora, i to u širokom luku (valjda iz straha da ga netko ne bi pokušao povezati s njihovim postojanjem :))), a kad misli da ne mora, onda je u stanju ostati čekati sve dok se situacija sama od sebe ne promijeni u njegovu korist. Doduše, stao je on prvo kako bi na brzinu zapišao oluk susjedove kuće, ali onda svejedno nije htio proći pored ležećeg mačića.
I tako... druge mačke su već ušle u dvorište, a kad sam ja zgrabila ovog malog, pokrenuo se i Zlajo i svi smo u zadnji tren - dostojanstveno i uzdignute glave (barem ja... a ostali s manje-više uzdignutim repićima... neki su ih na kraju malo i podvili :))), brzinom svjetlosti (nisam ni znala da mogu biti tako brza :O) uspjeli ušetati u dvorište, i s dubokim uzdahom se nasloniti na zatvorena vrata.

Kažu ljudi kako se osramotiti možemo samo sami, da nam to nikako ne može netko drugi napraviti, ali ja tvrdim da to kako bi nas mogle osramotiti naše rođene mačke... da to nisu istine... :)

Uvaljivanje

ponedjeljak, 30.05.2022.

Bez iznimke.
Dugo sam se domišljala što bih to ja vama mogla uvaliti... pa sam, nakon što sam mačićima uvalila ljute kobasice ( jedu sve, k'o termiti... stalno gladni), domislila se ovim fenomenofenomenalnim keksićima (al' ako ako ne možete nešto ovako dobro, onda radije ništa).
Koliko se sjećam (zapravo, nemam se ja tu što sjećati - uz fotografije točno piše kada je to bilo), uvaljivala sam vam ih i prije tri godine... i koliko se sjećam (e, to više ne piše - nestalo je sa starim blogom, pa se oslanjam na svoju vlastitu pamet) - samo je Lilianke prijavila izvrsnost.
Fotografije su stare (tek sada sam ih dohvatila malo urediti - ne znam zašto nemam naviku zarađivati novac (i nikada ga nemam...), a strašno sam sposobna zaraditi ga, novac skoro da se sam lijepi za mene... al' evo - idem sada...). no maslac sam pripremila, pa ih sutra i sama ponovno radim. Sebi samoj sada idem uvaliti (vojnički) grah i fine male kroasane - slane, bez čokolade (samo sa sezamomotvorise)... al' uz grah odlično idu i fini mali kukurukurukukukukuruzni kruščići, pa ću poslije i njih raditi.

Oznake: pijani simboli

‚

nedjelja, 29.05.2022.

Puno više od naglog prijelaza s hladnog na toplo, odgovara mi kada se temperatura spusti s one visoke... pa osvježi...
Prilika čak i za topli čokoladni napitak... pa kad uz njega iskoči i ona nikada pronađena (nikada kad ju tražiš...) vrećica sljezovih kolačića...
Što reći... ponekad nam baš tako malo treba za sreću... ili tek nešto lagane večernje ugode.

Oznake: cosy

Izvanredno s...tanje

četvrtak, 26.05.2022.

Otišla djeca na dugo planirani koncert u Budimpeštu. Poveli i oca - dobrodošao investitor, pa se i nisu bunili... Plan je bio otići malo ranije, prošetati gradom, a poslije i prenoćiti pa ujutro mirno i sigurno na put.
I teta bi, sine, ali je tako nešto preveliki zalogaj za nju, pa je ostala u mislima suznih očiju mahati maramicom, i po potrebi malo i useknuti u nju. Šmrc
A onda pročitam navečer da Orban uvodi izvanredno stanje i mrvicu se trgnem (neće valjda biti problema oko povratka?), no dalje pročitam izjavu kako je potrebno zaštititi obitelj, pa reko'... doobro... Aj.
I stvarno, da bih riječ rekla - eno se svi vratiše živi i zdravi.
I sretni.

Kozja krv

utorak, 24.05.2022.

Sjedeći na prozorskoj dasci u društvu velike čaše leda, sakrivena od tuđih pogleda u sjeni: mjesečevog svjetla, orahovih grana i svježe opranih zavjesa (100% poliseter - pranje na 30°C (nježno)), u suton toplog, zamalo ljetnog dana upijam njegove darove.
Nikada tako ne znam čime ću biti nagrađena... ponekad su to oštroumne primjedbe malene dječice u pratnji svojih roditelja - takve me uvijek razvesele; a ponekad me samo lagano zapuhne miris parfema ljepše polovice isprepletenih prstiju u prolazu.
Mirisi su kao osobna iskaznica - slažem sliku...
Na promet sam naviknuta, njega i ne primjećujem, tako da u tišini glasno odjekuju samo kockice leda u mojoj čaši.... a onda ih naglo zaustavlja naguravanje kotača bicikla i glasovi odraslijih dječaka:

- Nemoj, ispast će mi pica! - poviče jedan kotač, a drugi mu spremno odgovori škripom.
- Je*** ti mater, ispast će mi pica!! - ponovno poviče prvi kotač, a zatim zajedno odtutnjaše u noć...

Kockice i ja se pogledasmo licem u lice - one kao da su se ponovno malo zaledile, pa ja rezignirano skrenem pogled u stranu... možda naiđe kakav pas...
No onda se ponovno oglasi pomirljivo zveckanje, i sjetno progovori - Ehh... nekada su matere znale koliki teret odgovornost nose ljubavlju kuhani nedjeljni obroci. Naručena pizza pod njim sopće sve do utorka... - pa još jednom lagano zazvecka i tiho doda - Ali sretna si ti što ti je samo pizzerija u blizini, što bi da je kladionica...

Lagano zapuhne povjetarac i donese iz dvorišta opojni miris kozje krvi... najljepša slika...

Unutarnji organi |

petak, 20.05.2022.

Je da je mučenje od tri dana. Je da od umora više ne znaš jesi li doš'o il' si tek poš'o. Je da te i strah, i da se gušiš, i da ti se gadi sve ono što otkriješ... ali onog trenutka kad sve prođe - zadovoljstvo koje osjećaš s malo čime se može usporediti...
A moraš ih prvo poskidati s kvačica, pa oprati, pa vratiti kvačice, pa oprati stakla, pa vratiti natrag... I petsto puta se uspinješ po lojtricama gore-dolje, a kupila si baš one najviše da se možeš što više uspeti, a one, baš zato što su toliko visoke, klimave su i nesigurne, i ti se opet ne usuđuješ... I žuljaju te bose noge koje je strah klizave obuće dok se istežeš i prevrćeš amo i onamo i dok ti se muti potiljak okrenut visinama.. Usput isprevrćeš i sve unutarnje organe, pa ti bubrezi mijenjaju mjesto sa želucem, dok srce polako kreće ka petama...
Od silnog naprezanja ni rođena te kičma više ne prepoznaje, pa dok se međusobno izvrćete i ona te tuži za skoliozu u nastajanju, tebi dođe da joj sve priznaš, samo da prestane... ne... stane...

Al' dobro je. Konačno je gotovo. Konačno na svojim nogama; ni ovaj put nisi pala, i lojtrice ponovno možeš spremiti... do neki drugi put.
I možeš prozore otvoriti, ili zatvoriti - oba, ili 'namigivati' samo s jednim... uopće nije bitno kako će drugima izvana izgledati, kad ti znaš da su iznutra zavjese čiste

�

četvrtak, 19.05.2022.

Čujem jučer kako je ženi jako pozlilo na poslu, tako da su i hitnu morali zvati. Aj, pomogli oni njoj, i poslije kod liječnika... a ovaj joj govori da mora smršavjeti i predlaže svaki dan sex (dobri su si prijatelji, pa ni jedno ne brine profesionalna etika) ili 10 km šetnje.
Što mislite, što je izabrala?

Što sam, tko sam... Metuzalem sam, eto

srijeda, 18.05.2022.

Moraš se nekako zvati... nećeš valjda: Lucifer, Antikrist, Sotona, Šejtan, Vrag, Đavo, Belzebub, Bjesomar, Mefistófeles... iako, da - imala sam jednom jednog mačka koji se baš tako zvao.
Alzo, kad počneš zaboravljati onda si vjerojatno star... k'o Metuzalem, pa eto. Ili ipak ne... evo sad se prisjećam, možda sam svoj otac? Metuzalemov otac je bio Henok; kažu da je on hodio s Bogom, i da je bio posljednji čovjek koji je znao enokijanski jezik - jezik anđela

'Kad je Jeredu bilo sto i šezdeset i dvije godine, rodi mu se sin Henok. Po rođenju Henokovu, Jered je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu, Henok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze...'

A ako je tako, ako je Metuzalem rodio sebe, tko je onda rodio njegovu djecu... unuke?
Kako znamo; Metuzalemov unuk je bio Noa, onaj što je spasio ljude i životinje od potopa... ijaaooo... pa tko će više znati te rodbinskeee veezeeee...
Mmm... ali ne, čekaj malo: svi su oni imali potomke i nekoga su rodili, a ja bome nisam nikoga, tako da i ne mogu biti nitko od njih... he, bolje mi je onda da se svega sjetim... zaboravljanje i nije baš nešto :I

***




Dakle, pojeli su se svi morski plodovi, a i kupus... i bilo je dobro, a sad moramo nešto drugo pripremiti... I pođem ja u vrt po nekoliko šparoga, kojih je kao baš toliko nekoliko preostalo, pa uberem punu šaku. Nemam pojma zašto sam pomislila da je s njima gotovo, kad evo - padne malo kiše i eto ih. Kako se čini, one su tek sada krenule.
Uostalom... nije ni čudo što ih je toliko, sjetila sam se i tko ih je posijao. Posijala ih je moja mama, a moja mama bome u životu nikada ništa nije posijala malo... niti je ikada išta prepuštala slučaju.
Ja sam s tim sijanjem malo razlikujem od nje, nastojim uvijek pronaći pravu mjeru, ali ni sama također ne volim ništa prepuštati slučaju... ili barem što manje prepuštati. Tako sam si ja nedavno i ono sredstvo za alkoholičarska jutra i oporavak vezivnog tkiva kupila tri boce - da slučajno ne usfali, a bilo je 2+1, tri za cijenu dvije... pa tko bi to normalan pustio :O
Zamisli samo - puštaš tako i onda nešto zezneš pa se moraš opravdavati... ili toliko gadno zezneš da ti je bolje da i ne zucneš, a kamoli da se pokušaš opravdati.
E.







A kad smo kod normalnog, normalno je bilo da sa punom šakom šparoga mijenjam i dnevni jelovnik... što i nije nikada teško, kad sam ja i inače nepouzdana. Nikakav problem. A i tko bi normalan unaprijed govorio baš sve što će raditi...
Rižoto nisam radila od onog posljednjeg s morskim plodovima, pa je ovo bila odlična prilika za još jedan. I bio je fin. Moja mama fino posijala, ja fino skuhala... i odmah sam se sjetila tko sam - prava kćerka svoje mame.
Eto... ovo je bilo lako. Drugi put bih baš mogla i nekakve kolače pripremiti.
Nisam dugo.

Oznake: blog, blog o blogu, naslovnica, blog blog blog, blognaslovnica, blog.hr, bloghr, naaaslooovniiicaaaa... cool, fresh, almost cool, ready fresh, blog blog blooog, nalovnica, tko voli naslovnicu, prije je bilo bolje, blog...g..g..

Jednom prilikom, prolazeći pored autobusne stanice, ugledala sam ženu koja se strašno mučila na koljenima pokušavajući ustati. Desetak metara dalje, ispred svog ulaza stajala je druga žena s odraslom kćerkom i skrštenih ruku na grudima obje su mirno gledale taj mučni prizor.
Prišla sam ženi na koljenima, pomogla joj da sjedne na klupu, pitala treba li koga pozvati, treba li vode...
Rekla je da ne treba, da ima dijabetes pa joj je pozlilo, i da će netko sad doći po nju. Blijedog lica i oblivena znojem zahvalila se i odbila daljnju pomoć pa sam ja nastavila svojim putem. Dok sam prolazila pored one dvije druge žene starija me zaustavila i s očitom zluradošću pitala - Je l' pijana, ha?
Ukratko sam im pojasnila o čemu se radi i produžila ostavljajući ih razjapljenih usta.

Kad se puno ne pitaš, onda ti je i manje stvari nejasno.

O gorima od vas

ponedjeljak, 16.05.2022.

Vidim da je swinganje postala omiljena razbibriga na blogu u posljednje vrijeme, pa reko' - de da se i ja prikopčam. Što bih ja bila gora, ne?

Dakle, komentar/pitanje koje sam ostavila Gypsilonki na njenom blogu pretvaram u post... jer tko zna kad će ona to vidjeti, a ja bih baš rado čula nekoliko mišljenja o tome... da vidim je l' sam samo ja ovdje nenormalna, ii možda ima još netko?

Alzo:

Konobaru, aj natoči još jednu!

subota, 14.05.2022.

'Konobar zijeva, vani lagano sviće
a ja, pijan k'o deva, bih još naručio piće
ali kakva blamaža, jezik lamata krivo
ne zna kako se kaže pelin i pivo
srećom, nije seljober, da previše pita
nego pametan ober što iz očiju čita ...'


Moram priznati da nikada nisam mogla shvatiti ljude koji 'pucaju od zdravlja', a svim silama se trude uništiti to što imaju, pa se lome u profesionalnom sportu, ili već nekakvim adrenalinskim igrama, kao da sutra neće nikada doći, a starost pokucati na vrata zbog naplate dugova.
Oduvijek sam govorila da pravu vrijednost nečega zna samo onaj koji nema...

Al' opet... smiju se moji kad kažem da se ovih dana ulovim kako u samo nekoliko minuta više puta sjednem i naglo ustanem, samo kako bih se uvjerila da više nema one do nedavno razdiruće boli u cijelom tijelu.
A ne znam... valjda je to tako - valjda sve što radimo, radimo zato što možemo...?

Shopping vrećica

petak, 13.05.2022.

Isusek, Isusek... kak' stvari stoje, shopping vrećica će nam ovako izgledati...





No, ne govorim ovo zato što je prazna, niti zbog ekološke o(ne)sviještenosti, a ni zbog (nekog novog) dizajna, izgledom je to skroz normalna vrećica, nego zbog veličine.
Ovako ona izgleda pored moje jutrošnje šalice za kavu:




Izvjesnim spletom okolnosti, u kratko vrijeme sam tri puta kupila plin za kućanstvo. Prvi put je bilo pred rat u Ukrajini, i bio je znatno skuplji nego ranije. Za kratko vrijeme sam ga morala ponovno kupiti, a tada je bio još skuplji. Jučer sam ponovno pripremila istu svotu novca, no cijena je ovaj put ipak nešto manja bila... no i dalje veća od onog prvog puta.
I nije samo plin poskupio... skočile su cijene svemu... i što je trebalo i što ne.
Blogerskim rječnikom, reklo bi se - uzjebali se lopovi, jer ne znaju koliko smiju ukrasti na račun rata. A rado bi da ne ispuste niti jednu priliku, niti jednu lipu... jer lipa po lipa...

A to je tako kad svoj posao ne rade oni koji su za njega osposobljeni i na kraju krajeva - i plaćeni.
Svi se nekako radije bave tuđim smećem nego svojim. Žensko međunožje valjda ne treba ni spominjati...

Šalica nije odabrana zbog čežnje (za poklonima), nego zbog ugođaja.

Evo opet... vruće mi je, a još jučer mi je bilo hladno. Ne znam, što je tom vremenu... pa nemam ja više šesnaj'st ljet da mogu to tako lako podnositi. Za valunge bih se još i mogla pripremiti, al' ubiše me ovi nagli vruće-hladno prijelazi... i obrnuto...
I di mi je pomoćnica... brdo lepinja čeka red za pećnicu, a ona negdje zabušava!
I'm too old for this shit!

Koju sam ono pjesmu htjela pustiti... ah, da... ovu. Nemam više šesnaj'st ljet, ali barem toliko godina slušam ovu pjesmu....voooliiim jeee...
Krasna suradnja Deftones i Tool... zar ne? ;)





Update:





Eto, sve sama... svi bi samo obećavali, a ništa radili. Samo bi nešto džaba :O
Odoh spavati.

Alkoholičarska jutarnja (Ahilova V)

srijeda, 11.05.2022.

Počelo je s bolom u jednom palcu... drugom, pa se preselilo na koljena, kosti, skoro sve mišiće... tetive...
Nemarna prema sebi, kakva već jesam, a i davno 'riješena' kako mi je zbog psihičkog zdravlja bolje držati se podalje od bolnica, sama sam pokušavala izliječiti upalu, koja je zbog moje sebenemarnosti moguće prešla i u kroničnu... i zbog nikada još ovako jake, svakog dana mi je dolazilo da se malo ubijam.
Skoro istovremeno, i jednom starom psu je bilo loše skoro jednako kao i meni. Toliko loše da mu ni uz svu veterinarsku pomoć nikako nije bilo bolje, i za dobro svih razmišljalo se o eutanaziji.
Ja si ipak nisam naručila eutanaziju, nego samo neko sredstvo za obnavljanje vezivnog tkiva. Dva, tri dana prije no što je stigla moja narudžba, nakon skoro mjesec dana svakodnevnih muka, bolovi su prestali. Dan nakon, a dan prije dogovorene eutanazije i stari pas je odjednom živnuo i potrčao kao dječarac... tako da je i eutanazija stavljena na led. Pas je danas iz organizma izbacio nekakvo strano tijelo, koje je, kako se čini, dulje vrijeme bilo u njemu, no niti na jednom pregledu mu ništa nije otkriveno. I kako se čini, moguće je da je to strano tijelo bilo uzrokom njegovih tegoba... pa se sada očekuje poboljšanje općeg stanja organizma.

Ja sam jutros otvorila bocu i popila jednu s nogu... damn, pa kad sam je već platila.
Uostalom... nešto slično mi je jednom i pomoglo...

Much Ado About Nothing

utorak, 10.05.2022.

I opet...
Peci muffine... pa kuhaj šparoge, topi maslac, cijedi limun, muti jaja... zapeci muffine, reži šunku, poširaj jaja...
Onda, naravno, sve to moram poslikati... pa nosi ovamo, pa onamo... da bi na kraju sve ohladilo i šunka se stvrdnula...i da nema mačaka, ja ne znam tko bi to sve pojeo. Pogotovo falab(l)ogu na onih pet malih :O
Bome, umori ta slikana riječ, bez obzira što je svakoj vrijednost uvećana puta 1000 :O


Ja sam sebi ponovno namazala meda i maslaca... i evo, upravo otvorila pivo.
Pa do iduće godine...

Engleski muffini

Samo za taaj osjećaaj... tj. samo za Gypsilonku. Mislim si - ako joj ne uspijevaju druga peciva, možda ova hoće :O
A ovdje ništa nije ono što je :)... recimo, ovi muffini zapravo i nisu muffini, tj. nisu to oni slatki kolačići koje znamo pod tim nazivom...
Engleski mufini su zapravo mali, slani kruščići, koji se, iako sam ih ja ovdje poslagala na lim za pečenje, uopće ne peku u pećnici nego na suhoj ploči za pečenje, ili jednako tako suhoj tavi.

A priča ide ovako...
Dakle - vrijeme je o' šparoga, a šparoge, kako znamo, uvijek traže onog Ukletog Holandeza, odnosno holandski umak. Holandski umak pak traži jaja Benedict, a jaja Benedict, prije svega, kao podlogu trebaju engleske muffine. Pa sam ih ja onda napravila... evo friški - jučer rađeni :)
Peciva su zapravo skroz nezanimljiva, kako to engleska hrana često zna biti, ali, mekani su i srećom imamo milijun drugih malih dodataka kojima ih možemo poboljšati...pa tako, uz Benedict jaja, koristimo ih i za druge sendviče... pa onda prepečene s raznim namazima... Alzo - može biti i mekano i hrskavo :)
Ja sam jutros pojela jedan s medom i maslacem. Jako fino... mam' me vrati u djetinjstvo i podsjeti na sve 'dječje radosti' :)

Sad ostaje još samo pitanje recepta. A on je jako jednostavan; varijacije na temu postoje, no ja radim obično tijesto od: brašna, vode, kvasca, soli i malo šećera.
Striček u VIDEU čini mi se ima nešto tvrđe tijesto, vidi se po tome kako lako barata s njim... ja sam radila nešto mekše.
I bez kombinacije s pećnicom - samo tava.

Tako si mi govorimo

nedjelja, 08.05.2022.

Govorim mu da moram kupiti nekakvu kosilicu, jer je onaj stari, mali trimer, na kojeg sam se taman bila privikla, i pronašla način na koji bih mogla vladati njime, tata uzeo u svoje ruke pa sad njime ne može više nitko vladati...
Za nekoliko dana šalje fotografiju drugog trimera, a onda i video na kojemu se vidi kako radi.

- Evo novi - govori - treba ga samo dovesti.

- Ti nisi normalan - kažem mu - mučila sam se i s onim malim, a ti mi sad pokazuješ grdosiju veću od mene, ako ne i težu!
Nisi normalan...

Sinoć šalje snimku, i priča:

- E, baš bih volio da sad ovdje da probaš ovo... - a onda me pita hoću li motor.

- Ha?!

- Evo ovaj - pa mi šalje fotografiju - u voznom je stanju.

- Ti nisi normalan... ja ti kažem da sam kupila ručnu kosilicu da me neka snažnija ne odnese, a ti imaš još luđi prijedlog. Imam bicikl... uostalom, znaš li da su vozači motora najbolji donatori organa...
Ti nisi normalan...

- Dobro, onda ide u dijelove.

- Ti nisi normalan...

Gospodarica prstenova, ili - kako sam upoznala sebe

petak, 06.05.2022.

Iskopam ja prekjučer iz jedne ladice veliki zlatni prsten. Star je, tamne je boje... muški, s nešto malo ugraviranih simbola.
Pa se počnem igrati njime - stavim ga na jedan prst, pa na drugi, pa na veći... a kako je težak počnem računati koliko bih mogla dobiti novca ako ga prodam u staro zlato. A onda, kako sam u fazi zaljubljenosti u sebe, logično, počnem razmišljati o udaji i o vjenčanom prstenju, pa da se ne ulovim nespremnu odem odmah pogledati ponudu na internetu. I cijene, jasno. I odmah se na prvu iznenadim bogatom ponudom, a bome i povoljnim cijenama. Kako sam ja 'klasičar' gledala sam samo ono jednostavno prstenje, i mogu vam reći - prstenje od srebra, par, možete naći već za dvije, tri tisuće. Volim srebro; i onih nekoliko drugih prstenova što ih imam također su od srebra - jedan ima glavurdu nekakve životinje, drugi je jin i jang... i tako...
Sračunam ja odmah da, ako prodam onaj zlatni, mogu kupiti pola tog jednog srebrnog prstena. Snaći ću se nekako za drugu polovicu, a obzirom da se udajem za samu sebe, više od jednog mi i ne treba.
Done!

E, a onda se sjetim zaručničkog prstena - bez njega nema ni vjenčanja, ni ičega (ni kuća se ne gradi od krova, pa tako ni brak); a kako sam vjenčano prstenje riješila dok si rek'o 'sex', odlučim ne gubiti vrijeme te i zaručnički prsten riješiti brzinom iste riječi! I odmah se bacim u potragu za klasičnim 'solitaire' prstenom - ništa drugo nikada nije ni dolazilo u obzir, pa druge nisam ni gledala. Doduše, slučajno sam odmah na početku naletjela na prsten od nekakvih tri milijuna kuna - napadan, živi kič, odmah sam pobjegla od njega... ali taj od tri milijuna je umanjio osjećaj grižnje savjesti zbog ovog kojeg sam ja odabrala... mislim, što je petstotinjak tisuća (označiti i VVS kvalitetu dijamanta za dodatnih stotinjak tisuća) nasuprot tri milijuna, ne? Tak' da sam ja odmah sebi mogla reći - Nisi ti V žena rastrošna, lako ćeš ti to - prodaš životno osiguranje i pet, šest bubrega... i eto zaručničkog prstena! Nego, aj da ne budeš siroče samo s jednim prstenom, deder ti pogledaj sebi i kakve naušnice...
I pogledam. Također ništa napadno: u obzir dolazi samo nešto decentno, dakle što manje i jednostavnije... i nađem ja OVE - male, nemaš ih što vidjeti...
Mislim, nije ni taj milijun (ponovno označiti VVS kvalitetu) nešto previše... al' to je bio onaj presudni trenutak upoznavanja sebe, i vidim ja tu kakva sam: daš mi prst, a ja bih cijelu ruku... i pomalo se počnem hladiti od vjenčanja. Volim se i dalje... ali udaja, hm... možda to ipak nije najpametnija ideja.

Duboko uzdahnem, pogledam onaj prsten na svom srednjaku i odlučim ga ne prodavati. Kako stvari stoje, on će mi jedini i ostati :I

Kad nije prvomajski...

četvrtak, 05.05.2022.

onda je petomajski. Roštilj... nije grah.
Posljednjih dana primjećujem kako si puno ugađam. Sve se nešto tetošim, mazim i pazim... pa me točno strah da si nisam, možda, samu sebe u sebe zaljubila. Zapravo, ne znam što da mislim, osim da me strah da se ne naviknem.
Pa što će onda svi oni koje sam navikla da je normalno njima ugađati :D

Konkretno, kad je u pitanju hrana, uvijek je bilo onih što što ne bi, recimo, začine... ove, one, ili nikakve. Pa onih što ne vole ništa al dente, nego se sve moralo skoro u kašu pretvoriti... pa onda netko ne voli slano, netko neslano, netko rižu, netko povrće, a netko svu 'čudnu hranu'... zbog čega bih onda ja stalno pazila da je sve 'nečudno' :I

I eto, sad mi nešto došlo da ne pazim... a sve je počelo prije nekoliko dana kada... ma, i ne da mi se to sad opisivati, nego ću samo dodati kako su ova pikantno marinirana pileća prsa savršenog okusa... skroz 'čudnog', što, pak, odlično ide uz nježni okus na pari kuhanih šparoga... s mrvicom soli i malo rastopljenog maslaca.


Idem se sada još malo tetošiti... a prije svega si čestitati na ovako finom ugađanju.
Bravo ja... najsamsibolja!

Faaip de Oiad

utorak, 03.05.2022.

Stvarno je bezveze kad smisliš nekakvu lijepu igricu, a nitko se s tobom ne želi igrati. Svi igraju samo nekakve svoje, u svom dvorištu, a ima i onih koji bi i tvoju igricu prenijeli u svoje dvorište... kao onaj Freš koji je namirisao moj interes za blogonaslovnicom (ako sam se svim silama trudila biti diskretna), i odmah taj moj interes pretvorio u svoj.
I tako sam se jučer dok sam sama čamila na blogu ponovno posvetila zvizdarijama... jer rekla sam vam već više puta - meni kad se ostavi vremena i prostora za raditi zvizdarije - ja ih onda i radim.

Al' dobro, ništa strašno ovaj put... kako mi je bilo dosadno samo sam išla ponoviti onaj rižoto od prekjučer, kad je bio tako dobar... a kako ono kažu - ne mijenjaj konja koji pobjeđuje. E, a taj konj od jučer je ispao čak puno bolji nego prekjučer (čudo jedno kako sasvim male, sitne promjene mogu utjecati na ishod nečega...), ali danas ipak nisam htjela pretjerivati pa sam radila bolonjez, al' iskreno - još uvijek ne znam jesam li pri tome pala s konja na magarca.
Naime, zbunio me odnos kvalitete i kvantitete. Današnji ručak je bio puno, puno obilniji... i još uvijek ne mogu procijeniti je li mu to dodalo ili oduzelo od kvalitete...hm...
Ah, valjda će vrijeme pokazati... ili noć :O

No da, vratimo se mi Frešu i njegovom dvorišću i interesima, jer... nije beg cicija. Čakštoviše...
Čakštoviše, i više čak, odlučila sam ja, dakle, Frešu pomoći i olakšati mu put ka uspjehu (najte biti strogi u osuđivanju - nije on ni prvi ni zadnji koga su zaslijepile ambicije dok stoji na samome rubu ambisa)... i nemam s time nikakav problem, samo zato što je svečano obećao da će pisati gluposti, gluposti... i samo gluposti.
A s time nemam problem sve dok je on svjestan da piše gluposti, pa završio i na naslovnici. Problem imam samo s onima koji kad završe na naslovnici misle da su nešto pametno napisali. Ja sama, kad god sam napisala nekakvu bezvezariju koja je poslije osvanula na naslovnici, također nisam nikada imala problem. Zato ću podržati svakog sličnog... ali sada je na redu Freš - prepustite mikrofon njemu ;)

Dakle... očekujte da će vas ovih dana obilaziti na vašim blogovima te iznositi svoje zamisli i ideje kako unaprijediti blog; a možete usput očekivati i hrpu praznih obećanja vama.
Molimo vas da ga svesrdno podržite, jer nikad se ne zna - možda će uskoro baš netko od vas biti osoba koja će svoje gluposti također htjeti objelodaniti na blogu tjedna, i samo ako vi danas podržite Freša, mi ćemo sutra podržati vas!
Zapravo... što ja tu vama imam nešto govoriti... pa znate vi i sami kako sve funkcionira, ne?!


Srdačni pozdrav, Vaš Odjel za agitacije i propagande

Oznake: blog, blog o blogu, naslovnica, blog blog blog, blognaslovnica, blog.hr, bloghr, naaaslooovniiicaaaa... cool, fresh, almost cool, ready fresh, blog blog blooog, nalovnica, tko voli naslovnicu, prije je bilo bolje, blog...g..g..

Mislim da sam vidio mica-macu

ponedjeljak, 02.05.2022.

Jesam, jesam...

Prvomajska

nedjelja, 01.05.2022.

Kad zaboraviš namočiti grah :I

Oznake: blog, prvi maj, prvi svibanj, prvi travanjnjnjnj, grah, kobasica, grah s kobasicom, blogeri, prije je bilo bolje, cool, fresh, najkul...