BLOG!

E, ako se sjećate ove naslovnice, onda ste vjerojatno stari k'o Metuzalem...





A ako se sjećate ove naslovnice, e onda ste Metuzalemov deda...
Hajde, da vidim... koliko vas ima koji bez štapa ne možete stajati na nogama?

Oznake: blog, blog o blogu, naslovnica, blog blog blog, blognaslovnica, blog.hr, bloghr, naaaslooovniiicaaaa... cool, fresh, almost cool, ready fresh, blog blog blooog, nalovnica, tko voli naslovnicu, prije je bilo bolje, blog...g..g..

Počela sam još jutros pisati post... i maloprije, kada sam se ponovno lijepo raspisala, ali i stala kako bih razmislila želim li sve to objaviti, navratila mi je pod prozor mala bebica.
Mališan me silno oraspoložio, tako da je prvi post odmah pao u drugi plan.
Na nekakav čudan način, prepuni suprotnosti, i moj prvi post i ovaj sada su i jako slični... no onaj prvi je ipak bio tek velika gomila riječi.

Oznake: igra bez granica

Tips & tricks - Kako preveslati starog lisca, tako da radi ono što vi želite, a ujedno ono što je dobro za njega

Nakon ružne bolesti, i nakon što sam ja u jednom trenutku bila čak i posumnjala u mogućnost njegovog oporavka, Zlajo je sad konačno jednako čio (i 'mio' ) kao i prije svih uzroka tih sumnji.
No, za još bolje zdravlje, ljepšu kosu, nokte, zube i sjaj u očima, nabavila sam ja njemu i fine vitaminčiće - za pse i mačke; al' su tablete više 'konjske', čak i prepolovljene, tako da se s gutanjem istih pojavio novi problem :I

Problem je tim veći, kad se uzme u obzir da je začet još u njegovoj bolesti, za vrijeme kada sam mu davala puno, puuunoo manje tabletice, pa je do sada imao vremena razjačati se ( i Zlajo i problem).
A u početku nismo imali nikakav. Problem. S tehnikom koja je uključivala: malo maženja, pa grljenja, pa polijeganja na leđa... pun povjerenja, niti stari lisac se neće odmah snaći dok mu u zagrljaju jedne ruke prstenjak druge pritišće i otvara donju vilicu, a kažiprst i palac spuštaju NBO (neidentificirani bijeli objekt) u grlo, i onda još čitavi dlan zadaje završni udarac čvrsto mu zatvarajući usta, držeći ih takvima sve dok zbunjeni mačak ne pokrene mišiće potrebne za gutanje.
No, na takvu tehniku, ma koliko dobra bila, ipak ne možete računati na više od dva do tri puta. Nakon toga, i vaš mačak pun povjerenja postaje preplašeni i nepovjerljivi mačak, koji će se i potpuno slab i onemoćao svim silama pokušavati obraniti od vas.

Da, nije to bilo lako gledati... ali, ako sam i u tim trenucima njegove patnje ostala nemilosrdna i tvrdog srca, onda možete zamisliti kakva sam sad kad je ponovno onaj stari :O
Uostalom - nisu ti vitamini jeftini. Nema para na bacanje... jednako kao što se ni hrana ne baca.
Ae.

Dakle... Problem.
Problem je, kao što smo rekli, to što su ove vitaminske tablete ogromne pa ih je (pretpostavljam) dosta teže progutati. A problem je (uvjetno rečeno) i to što je mačak ojačao... jer, ako me ranije i polumrtav uspio izranjavati, sada: ponovno u snazi i pun nepovjerenja, može postati ubojit ako posumnja u kome pravcu ide polijeganje na leđa. Pusti ti to maženje, paženje i grljenje, je li... ne pali to više!

E sad, ako slučajno imate nekakvog takvog mačka kojemu vi, naravno, želite dobro, dobro i samo dobro... a on se tome uporno opire, onda je moj savjet da postupite kao i ja - primjenom pravila 'mrkve i batine'. Na malo drugačiji način, ipak. U slučaju starog lisca imamo tablete i štapiće za žvakanje. Štapići vizualno čak i podsjećaju na batinu (kaznu), dok vitaminska tableta bojom podsjeća na mrkvu (nagrada), no stari lisac je, da ne kažem - magarac, lud za štapićima pa su oni svakako nagrada, a mrkvaste tablete su u ovom slučaju kazna.
Naravno, i štapići i tablete su nagrada, ali kada je vaš ljubimac toga nesvjestan, onda vi morate pribjeći lukavstvu ako mu želite dug i zdrav život.

I sad nam još preostaje pojasniti kako točno funkcionira ova metoda, tj. kako je primijeniti u slučaju starog i nepovjerljivog lisca.
Kao prvo, ako se radi o prvim proljetnim danima koje su vaši ljubimci jedva dočekali, i nikako nemaju namjeru micati se sa sunca i ulaziti u zamračenu i prohladnu kuću, onda je vrijeme da pribjegnete prvom lukavstvu i namamite ih... najbolje zdjelicom ukusne hrane.
Nakon tog prvog koraka nemojte zaboraviti dobro zatvoriti vrata. Poslije, dok vaš ljubimac, ništa ne sluteći, pored zatvorenih vrata zadovoljno liže brk i šapice, čekajući da mu ih otvorite, vi ste već pripremili sve potrebno za drugi korak.
Pazite - on je iziskuje puno spretnosti, koncentracije i brzine.

Dakle, istovremeno dok starog lisca poliježete u svoj zagrljaj i prstenjakom druge ruke mu spuštate vilicu, u istoj ruci kojom ga grlite držite štapić napola izvučen iz folije, tik pored njegovog nosa. I dok drugom rukom spuštate tabletu u grlo, intenzivnim mirisom 'čarobnog štapića' omamljujete svoju zvijer, brzo ga uspravljate, i prije no što se snađe i pokuša vas ogrebati, nudite mu isti... kojeg će sekundu poslije lakomo progutati.
Vjerujte mi - neće ni znati što ga je snašlo.

Preostaje vam još samo da ga ponovno pustite van... a poslije, kad na dvorištu nezainteresiranoj mački bude pojašnjavao kako se ne da vezati i tamničiti, to više nije vaš problem.
Njegov je.

Buahahaha...

Stoji moj uskrsni poklon već nekakvih dva tjedna, a da sam ga jedva pogledala.
Kupila mi sestra hlače - u dobroj namjeri, jer su onakve kakve tražim, i cijena je bila dobra, ali... ali nema mog broja.
Pa pregovaramo:
- A ne znam... mogu se i vratiti, ali bilo bi šteta ne uzeti ih ako će ti odgovarati...
- Dobro.

I dobijem ja njih, prislonim ih ovlaš uz sebe... i onda spremim na najzadnju policu, jer - ma, neeećeee to na mene.
Sigurno.

Pa opet pregovaramo:
- Jesi ih probala?
- Nisam još. Hoću.
- Jesi ih probala?
- Nisam još. Hoću.
- Jesi ih probala?
- Nisam. I ne znam kad ću...
A hoću jednog dana kad mi bude svejedno ako se i iznerviram.
- Dobro.

I tako, prođoše dva tjedna, a meni nikako da svane dan u kojemu ću moći reći - Za frustracije spremna!
No, ulovi me jutros nespremnu i iznerviram se... na pasja kola - bezveze, al' gadno; pa kad je već tako bilo, odlučim 'riješiti' i hlače.
To me sad nije moglo jače razljutiti.
I probam ja njih, i navučem na sebe bez većih problema... i od raspoloženja se poništi svo ono zlo od ranije.
Sam' tako!
Pa neka netko kaže da se čuda ne događaju :O

Jadnici

Prošlog tjedna sam se malo opustila, pa s mozgom na paši vrtjela programe na TV-u.

Sad kad gledam u ovu rečenicu iznad - to koliko često ovdje spominjem TV i filmove, i samoj mi dođe, a kamoli ne nekome drugome, da si predbacim zbog pretjeranog gledanja u dalekovidnicu...
A nije tako - samo se čini. A pored svih (drugih) razloga zašto ne, jer sam pomalo i kratkovidna; pa onda kad u dalekovidnicu i namjeravam zuriti, to moram s naočalama za kratkovidne... a kako nikada ne znam gdje su, eto, onda najčešće ništa ne gledam... ili gledam rijetko.

E, sad se vi pitate zašto nemam rezervne naočale, pa se ne bih mučila, je li?
A imam ih! I to su upravo ove koje stalno tražim. Imala sam ja fine - tamne, koje su bile 'glavne', ali sam ih nekoliko puta nogom nagazila pa se prvo iskrivio okvir, pa popucala stakla... i onda mi ostale samo ove rezervne, koje su btw. fine - ružičaste. Nešto su malo otpornije na gaženje, al' me mrzi stalno ih tražiti, pa onda, ako baš zapnem za nekakvo zurenje - zurim u tablet.
Na udaljenosti od 20-30 cm ne trebaju mi ni crne ni ružičaste naočale - sve mi potaman.

I tako - u ležećem položaju, sa sve četiri u zraku, ponovno mi se nije dalo ići u potragu za ružičastim naočalama pa sam izlistala dostupno mi na tridesetak cm blizine... i naletjela na mini seriju 'Victor Hugo, državni neprijatelj'.
Nešto što mi je gledljivo, jer volim kostimirane filmove, povijesne, biografske...

Ako ste mislili kako ću vam ja sada prepričavati radnju filma, ne morate strahovati. Vjerujem da je vama, kao i meni, manje-više svima poznata Hugoova biografija, pa vam ništa novo ne bih ni otkrila. Poznata su vam i njegova djela, pa ne bih ni o njima... Zapravo, u samom filmu fokus i nije toliko na njegovim književnim djelima, koliko na njegovom političkom angažmanu. I upravo je to i bilo ono što mi je oči zadržalo za ekran. Ali, i opet - ne toliko zbog samog V. Hugoa, koliko zbog cijele (pozadinske) priče o politici tog vremena... koja nam, pak, također nije nepoznata, a ruku na srce - ne razlikuje se puno ni od današnje.

No, baš ta podudarnost je (i ovaj put) bila ono što me zaokupilo malo više od samog filma. Ništa nepoznato (fakat nisam Leeloo iz 'Petog elementa' pa da tek sada postajem svjesna zla na ovome svijetu), ali nije potrebno biti psiholog za shvatiti na kakve načine reagiramo na određene podražaje.
I tako je nizanje slika na dalekovidnici zaokupilo moj mozak, ne umjetnošću, nego politikom, podsjetivši me koliko je to prljava igra (uvijek bila).
Ambicije, želja za vlašću, moći i bogatstvom nikada nisu prezali od prolijevanja nevine krvi.
Gledajući film 'sračunavam' dvjestotinjak godina koje su prošle od tih zbivanja, i promjene koje su se dogodile. Neke jesu, nejasno da li evolucijom ili revolucijama, ali ostalo je nešto što se, ni na koji način, nije promijenilo niti za dlaku - politika.
I iste: ambicije, želje za vlašću, moći i bogatstvom, i ista 'zlatna formula' pomoću koje se dolazi do cilja: huškanja, obećanja, (prljave zakulisne igre) prevrati, sila, zabrane... stradavanje 'malih ljudi', i prolijevanje krvi nedužnih.
Jer, zašto mijenjati konja koji pobjeđuje.

Come Susy dear, let's take a walk

Već oko šest sati mačak zahtjeva svoj prvi doručak. Master svih mastera ne zna što je jeza odbijenih želja, i ja teškim i još uvijek pospanim korakom bez pogovora otvaram konzervu i njen sadržaj sipam u zdjelicu.

Minerals & vitamins:
For a balanced diet

Na pad prvog četvrtastog komadića hrane i žuta njuška se zariva u posudicu, te se jedan dio kockica rasipa po pločicama kao pred iskusnog croupiera koji će vas lukavo nagovoriti i na barem jedan okretaj ruleta.

Crveno ili crno... svi ulozi su primljeni.
Hvala.

Oko osam otvaram prozore i u sobu puštam kišne zrake sunca i miris jutra.
Odlazim nahraniti i druge životinje, dok iz kuhinje s očevog nagluhog TV-a trešte odrasli glasovi posuđeni djeci... dječji posuđeni odraslima, za djecu... kako god.

Pa-pa Slavice
Pa-pa Dinko...

B(l)og poživio djecu i dječje emisije.

***


Gospođa Patka je i danas na svijet donijela jedno jaje, sad ih je komada tri.

Svako jutro jedno jaje... jaje... aje... ija... je...
E

U međuvremenu i majka svih mačića čeka svoj doručak. Mačak se vrti unaokolo pa sipam dvostruku količinu za slučaj da se pokuša umiješati, no mačka naliježe tijelom na hranu i ostavlja slobodan samo dio ispred svojih usta, a i njega je zakrilila šapama - ipak treba poslije nahraniti petero mačića.

Nema veze - master svih mastera i tako ima druge planove.
Za Uskrs sam kupila gomilu slatkiša i sve spremila u ladicu niskog stolića. Svoje mjesto među brojnim čokoladnim jajima i zečevima našli su i mačji štapići za žvakanje. Iskusnom nosu nije dugo trebalo da shvati otkud dolazi sreća , pa sad, kad god se približim ladici, Mačak Koji Će Sjesti I Jesti spremno i s iščekivanjem smješta svoju stražnjicu uz moje noge.

IZABERI ŽIVOT
NE DROGU!

SAMO RECI
NE!

Nudim mu preostale 'kockice' iz zdjelice... on ih pomirljivo prihvaća.

Vitamin D3 supports the
bone structure

Nakon drugog doručka master svih mastera ponovno želi van, i ja, opet spremno, otvaram jedna vrata, provodim ga kroz prvi krug pakla (ne pitajte, taj hodnik je stalno u nekakvom neredu :/), otvaram druga vrata...

Odnosim ocu lijekove i konačno se mogu posvetiti sebi.
Fino je toplo - kuham kavu.

KEEP
CALM
AND
make your room
smell like coffee


Engleska riječ cosy jedna je od (naj)dražih mi riječi. Dovoljno je da je negdje čujem, i već mi navlači osmijeh na lice, a u svom aktivnom dijelu ogrne me mekanom vestom s predugačkim rukavima, okruži mekanim jastučićima i u hladne prste spusti šalicu toplog napitka.

Kao dobru prijateljicu puštam je u svoje dlanove, i dopuštam da ih (iz)liječi.

ako dočekam sutra

Pa onda iznova - crno i crveno... s komada četiri jaja.

Pljesak, molim

Danas se rješavamo svih ostataka ostataka uskrsne trpeze.
'Rješavanje' kulena sam htjela predložiti blogerima - ostalo ga je malo više jer je bio poprilično ljut, no veći je problem bio to što je okrugao, pa me bilo strah da se ne shvati pogrešno... i tako onda nisam nikome ništa nudila.
No ipak se riješio zahvaljujući Zlaji; njemu ovaj puta ljutina nije smetala, a to je inače kod njega skoro pa pravilo, a za 'okruglost' nije ni pitao.
Evo se češkam iza uha od zbunjenosti... no mene su učili kako se i ne mora baš uvijek sve znati, tak' da se sad više ništa ne pitam.
Šunka se eno 'sljubljuje' s lećom; još nije gotovo pa ćemo tek vidjeti kako je ispalo, ali optimisti kakvi smo - nadamo se samo najboljemu :O

Ostalo je još toga sa trpeze, ali ništa tako 'problematično' kao ovo dvoje koje je trebalo žurno riješiti, tako da mislim da bih već sada mogla zadovoljno udariti dlanom o dlan kako se to već radi nakon neke gotove radnje.
Neš' se mislim kako bih mogla i nastaviti pljeskati, jer kažu da je to dobro za bolne palčeve... a mene ovih dana bolio prvo desni (to sam mislila da je od miješenja tijesta... no izgleda da ipak nije), pa nakon njega lijevi... a nit sam kakvu arenu vidjela, pa pokazivala palac gore-dolje, nit' sam što 'lajkala' po FB-u. Njega zapravo i nemam, pa i nisam mogla lajkati... i eto ti sad novog misterija.
Idem pljeskati, možda ode... ili bol, ili misterij.

Sretan Uskrs

...svima :)

Što sam radila

Pitala jučer Gypsilonka čime se bavim. Nisam joj mogla odgovoriti jer sam noćas do pola dva kuhala šuunkuu...e, dvije, a onda sam se polumrtva srušila u krevet.
Dakle... uglavnom se bavim hrpom stvari koje nisu za mene, i to još sve sama, jer smo davno zaključili kako je bolje da izumrem ja nego običaji.

Maloprije sam oprala (ručno, jer se to samo tako smije :O) nekoliko onih bijelih i ukrašenih pokrivki za košarice u kojima se hrana nosi na blagoslov.
Sad moram paziti da se ne presuše i onda ih ispeglati i uštirkati, onako - k'o papir, da se ne bi slučajno razmlohavile i pogužvale. Mi smo ovdje veliki snobovi po tom pitanju - ne smiješ biti seljak i neimati savršeno bijelu i poštirkanu košaricu... to je jednostavno nedopustivo :O
Doduše, ja to radim iz sjećanja na mamu, jer je ona ovakvim stvarima pridavala veliku važnost, ali ih je i iskreno voljela... i dakle - neštirkanje nedopistivo i u mom slučaju, kako god da se okrene.

Sad još moram ispeći kruh (jer i on mora biti 'domaći', nikako kupljeni, inače kao žena, domaćica i kraljica niš' ne vrijediš...), skuhati i ukrasiti jaja, i tako...
Al' dobro, doći će i taj ponedjeljak :O

Kad mačke ne prestaju zavijati

K'o gladni kojoti - slom živaca zamalo dobila.
Zlaju od danas zovem Hanibal Zlajo

Kečap

.


Nu... čujem da se na blogu pojavio novi inspektor, pa sam ja odmah potrčala za njim ne bi li riješio moj slučaj :O
A da bi slučaj bio što zanimljiviji, unjeg smo ondak umiješali : Isusa, Sumerane, Niburijance... etc...

Pa krenimo... prvo sa statistikom. A statistika, kaj se vrsta kečapa tiče, i njihove rasprostranjenosti u svijetu je ovakva (https://www.icv.hr/2022/01/doznajte-koja-je-najrjeda-krvna-grupa-ima-je-manje-od-50-ljudi-u-svijetu/):

O pozitivna – 37.4%
O negativna – 6.6%
A pozitivna – 35.7%
A negativna – 6.3%
B pozitivna – 8.5%
B negativna – 1.5%
AB pozitivna – 3.4%
AB negativna – 0.6%

Doduše, kako u članku piše, ovi podaci vrijede za Ameriku. Kod europskih naroda krvna grupa A se navodi kao učestalija... ali to je kod ovog slučaja manje bitno, jer ono što nam je sada važnije je da se kod krvne grupe AB ništa ne mijenja - ona uvijek ostaje najrjeđa.
Idemo dalje...

Alzo... stručnjaci s FB stranice https://m.facebook.com/misterijewhistler/ ovako besjede:
(tekst nisam mogla kopirati, a nije mi se dalo prepisivati, pa sam ja onda snimila ekran... a link na stranicu vam je OVDJE)




I sad... obzirom na sve ove nepobitne činjenice, i uzmemo li još u obzir i da je Isus imao krvnu grupu AB ... koje sam i ja vlasnica, pa uz to još i RH negativna, pa time rjeđa i od najrjeđe, ja bih onda lijepo zamolila našeg dragog i novog inspektora Vinka, ako bi mogao istražiti - s koje sam to planete ja pala? :D

Oznake: goddess

Mrkvice mu tuste...

svi bumo zecovi postali.

Oznake: carrot cake trifle

Cvjetnica

Makeover

Before




... and after







A onda još i after party :O








A što... kad svaka lepinja traži ćevap. A imali smo i svježe mljeveno meso, a bome - i ono hoće počesto u ćevape. I što je onda preostalo, nego dati svakome ono što mu pripada, je l'.
Ćevapi su od mesa koje je preostalo nakon Zlaje. Još jutros je glasno hroptao i odbijao i hranu i vodu, ali svježe meso je namirisao i kroz najlon.
Bome, kad je navalio na ono što sam mu dala, nije mu trebala ničija ruka :O

Jooj... ja znam tko će s ovime biti oduševljen :))

Nas dvoje u krevetu

Jedan šmrkavac prebačen preko moje ruke, koji punog nosa tri dana ne jede ništa, osim nešto malo iz (one druge) moje ruke (mačja hrana i slične zvizdarije nikako ne dolaze u obzir)
I jedna koja razmišlja o eutanaziji.
Ne šmrkavčevoj.

***

Ovo je trebao biti post negdje ranije jutros... a onda se ona oko 11 h nekako iskobeljala ispod plahti jer je morala šmrkavcu dati ljekić, a onda ga pokušati ponovno nahraniti. Mačje zvizdarije i dalje ne dolaze u obzir, ali srećom je ona kupila ono meso za oca, a taj recept još nikada nije omanuo. Nije... sve do sada. Od recepta je ostao samo nezainteresirani pogled... i onda - hajde v. ponovno na koljena...
O eutanaziji ćemo sutra.
Možda.

Čudotvorne energetske pločice (ČEP)

Stukla sam ja u njih svašta. Da sam samo kupila onih finih s voćem i jogurtom, prošla bih jeftinije; al' eto 'oću ja svoje pa 'oću...
I napravila ja njih po tajnom receptu (koji je toliko tajan da ne znam da bih ga i sama više znala ponoviti :O), i pogodila i okus kakav sam htjela dobiti, i sve... Al' onda je nastao problem (a da što bi drugo :O).
Dakle, išla sam ja njih malo testirati. Pa jedan, pa drugi... pa se to malo otelo kontroli, je li...
Pa kako se jučer otelo kontroli, e tako i jutros - bez kontrole. Ali ja, ne pločice. Pa troma, pa nikakva - jedva se prebacila na kauč... i namjeravala tamo ostati cijeli dan.

I dobro, kažete sad vi: napravila si 'energetske' pločice - i dobre su ti, i ukusne... i jasno vam je zašto se to sve otelo kontroli... ali zašto sad ja pretjerujem s tim čudima (?!), kad čuda ne postoje; pa i sama sam to vidjela, zar ne?
Da energija :/
I da, u pravu ste - nisam ja zapravo ni imala nikakvih očekivanja, samo mi se jelo nešto slatko :O, a ona tromost i bezvoljnost od jutros nisu bile nikakvo iznenađenje, obzirom koliko sam šećera strpala u sebe :O
Nu, što slučilos', pitate ponovno vi, male neznalice i nevjerne Tome...

E, pa... onda se dogodilo čudo, koje je mene, tromu i bezvoljnu uništavačicu šećera, pretvorilo u supermoćno, superbrzo i nezaustavljivo klupko energije.
Pisala sam prošle godine nešto malo o parfemima. Parfeme često uspoređuju sa glazbom, pa tako i oni imaju svoje note - mirisne, koje se postupno razvijaju i oslobađaju. To su: visoke, lagane note koje nas naglo zapljusnu, ali jednako tako naglo i odu... pa se nakon njih oslobode srednje/glavne note, koje se zadržavaju po nekoliko sati, i nakon njih bazne, koje su i najtrajnije.
E, upravo se nešto tomu slično dogodilo i s mojim pločicama, čije se djelovanje nakon početnog, lijenog uvoda naglo razmahalo... a primijetilo se prvo na naglom poboljšanju mojih kognitivnih sposobnosti.
Naime, kad sam se onako troma stropoštala na kauč, već nakon nekoliko minuta sjetila sam se da sam zaboravila podići lijekove za oca moga staroga, i da, pošto je petak, to moram pod hitno napraviti. A vjerujte mi, da nije bilo pločica, moje tromosti i bacanja na kauč, ja se lijekova sigurno, al' sigurno danas ne bih sjetila. To je bilo samo čudo... sasvim sigurno!
A onda se dogodilo i drugo čudo, tj. oslobodila se još jedna nota, i ja sam u trenu skočila na noge lagane. Da me netko vidio samo dvije minute ranije, kako ležim onako troma, ni u snu ne bi mogao pomisliti da sam ja sad ova ista osoba na nogama, koja trči pitati susjedu hoće li možda netko do ljekarne...
Čudo, samo čudo, kad vam kažem... čudomixpločice!

E, ali to nije sve... jer onda je zasvirao pravi simfonijski orkestar. Kakav je to bio sklad u izmjenjivanje svih nota... Pa sam se ja tako sjetila i da nisam tati kupila meso, i da neće imati što jesti; pa je susjeda i njega donijela, a ja se neviđenom lakoćom rastrčala oko pećnice, spremanja preostalog mesa... oslobađanja mjesta i za piliće koji trebaju doći...
I što mislite, čijom zaslugom to sve, ha? Čudo, čudo, i samo čudo... ništa drugo!

No, da... al' ima i jedna greškica u koracima koju sam napravila... ma nije strašno, sitnica, al' eto da i nju spomenem.
Naime, kad sam vidjela kako ove pločice pozitivno djeluju na mene, ja sam onda zaključila kako ne bi bilo zgorega da ih uzmem još malo... ha, i onda možda malo previše.
Al' ništa strašno nije se dogodilo. Sam' sam se malo pretvorila u lopticu - skočicu, i od skakanja cijeli dan nisam uspijevala dovršiti ovaj post.
Al' evo, sad problem riješen... prošlo me, i sad mogu ići ponovno... skakati... skakati... čudo.. skakati.. skak... čudo... do...do...do...!!!