Pljesak, molim
srijeda, 20.04.2022.
Danas se rješavamo svih ostataka ostataka uskrsne trpeze.
'Rješavanje' kulena sam htjela predložiti blogerima - ostalo ga je malo više jer je bio poprilično ljut, no veći je problem bio to što je okrugao, pa me bilo strah da se ne shvati pogrešno... i tako onda nisam nikome ništa nudila.
No ipak se riješio zahvaljujući Zlaji; njemu ovaj puta ljutina nije smetala, a to je inače kod njega skoro pa pravilo, a za 'okruglost' nije ni pitao.
Evo se češkam iza uha od zbunjenosti... no mene su učili kako se i ne mora baš uvijek sve znati, tak' da se sad više ništa ne pitam.
Šunka se eno 'sljubljuje' s lećom; još nije gotovo pa ćemo tek vidjeti kako je ispalo, ali optimisti kakvi smo - nadamo se samo najboljemu :O
Ostalo je još toga sa trpeze, ali ništa tako 'problematično' kao ovo dvoje koje je trebalo žurno riješiti, tako da mislim da bih već sada mogla zadovoljno udariti dlanom o dlan kako se to već radi nakon neke gotove radnje.
Neš' se mislim kako bih mogla i nastaviti pljeskati, jer kažu da je to dobro za bolne palčeve... a mene ovih dana bolio prvo desni (to sam mislila da je od miješenja tijesta... no izgleda da ipak nije), pa nakon njega lijevi... a nit sam kakvu arenu vidjela, pa pokazivala palac gore-dolje, nit' sam što 'lajkala' po FB-u. Njega zapravo i nemam, pa i nisam mogla lajkati... i eto ti sad novog misterija.
Idem pljeskati, možda ode... ili bol, ili misterij.
