Što sam radila

Pitala jučer Gypsilonka čime se bavim. Nisam joj mogla odgovoriti jer sam noćas do pola dva kuhala šuunkuu...e, dvije, a onda sam se polumrtva srušila u krevet.
Dakle... uglavnom se bavim hrpom stvari koje nisu za mene, i to još sve sama, jer smo davno zaključili kako je bolje da izumrem ja nego običaji.

Maloprije sam oprala (ručno, jer se to samo tako smije :O) nekoliko onih bijelih i ukrašenih pokrivki za košarice u kojima se hrana nosi na blagoslov.
Sad moram paziti da se ne presuše i onda ih ispeglati i uštirkati, onako - k'o papir, da se ne bi slučajno razmlohavile i pogužvale. Mi smo ovdje veliki snobovi po tom pitanju - ne smiješ biti seljak i neimati savršeno bijelu i poštirkanu košaricu... to je jednostavno nedopustivo :O
Doduše, ja to radim iz sjećanja na mamu, jer je ona ovakvim stvarima pridavala veliku važnost, ali ih je i iskreno voljela... i dakle - neštirkanje nedopistivo i u mom slučaju, kako god da se okrene.

Sad još moram ispeći kruh (jer i on mora biti 'domaći', nikako kupljeni, inače kao žena, domaćica i kraljica niš' ne vrijediš...), skuhati i ukrasiti jaja, i tako...
Al' dobro, doći će i taj ponedjeljak :O