Stukla sam ja u njih svašta. Da sam samo kupila onih finih s voćem i jogurtom, prošla bih jeftinije; al' eto 'oću ja svoje pa 'oću...
I napravila ja njih po tajnom receptu (koji je toliko tajan da ne znam da bih ga i sama više znala ponoviti :O), i pogodila i okus kakav sam htjela dobiti, i sve... Al' onda je nastao problem (a da što bi drugo :O).
Dakle, išla sam ja njih malo testirati. Pa jedan, pa drugi... pa se to malo otelo kontroli, je li...
Pa kako se jučer otelo kontroli, e tako i jutros - bez kontrole. Ali ja, ne pločice. Pa troma, pa nikakva - jedva se prebacila na kauč... i namjeravala tamo ostati cijeli dan.
I dobro, kažete sad vi: napravila si 'energetske' pločice - i dobre su ti, i ukusne... i jasno vam je zašto se to sve otelo kontroli... ali zašto sad ja pretjerujem s tim čudima (?!), kad čuda ne postoje; pa i sama sam to vidjela, zar ne?
Da energija :/
I da, u pravu ste - nisam ja zapravo ni imala nikakvih očekivanja, samo mi se jelo nešto slatko :O, a ona tromost i bezvoljnost od jutros nisu bile nikakvo iznenađenje, obzirom koliko sam šećera strpala u sebe :O
Nu, što slučilos', pitate ponovno vi, male neznalice i nevjerne Tome...
E, pa... onda se dogodilo čudo, koje je mene, tromu i bezvoljnu uništavačicu šećera, pretvorilo u supermoćno, superbrzo i nezaustavljivo klupko energije.
Pisala sam prošle godine nešto malo o parfemima. Parfeme često uspoređuju sa glazbom, pa tako i oni imaju svoje note - mirisne, koje se postupno razvijaju i oslobađaju. To su: visoke, lagane note koje nas naglo zapljusnu, ali jednako tako naglo i odu... pa se nakon njih oslobode srednje/glavne note, koje se zadržavaju po nekoliko sati, i nakon njih bazne, koje su i najtrajnije.
E, upravo se nešto tomu slično dogodilo i s mojim pločicama, čije se djelovanje nakon početnog, lijenog uvoda naglo razmahalo... a primijetilo se prvo na naglom poboljšanju mojih kognitivnih sposobnosti.
Naime, kad sam se onako troma stropoštala na kauč, već nakon nekoliko minuta sjetila sam se da sam zaboravila podići lijekove za oca moga staroga, i da, pošto je petak, to moram pod hitno napraviti. A vjerujte mi, da nije bilo pločica, moje tromosti i bacanja na kauč, ja se lijekova sigurno, al' sigurno danas ne bih sjetila. To je bilo samo čudo... sasvim sigurno!
A onda se dogodilo i drugo čudo, tj. oslobodila se još jedna nota, i ja sam u trenu skočila na noge lagane. Da me netko vidio samo dvije minute ranije, kako ležim onako troma, ni u snu ne bi mogao pomisliti da sam ja sad ova ista osoba na nogama, koja trči pitati susjedu hoće li možda netko do ljekarne...
Čudo, samo čudo, kad vam kažem... čudomixpločice!
E, ali to nije sve... jer onda je zasvirao pravi simfonijski orkestar. Kakav je to bio sklad u izmjenjivanje svih nota... Pa sam se ja tako sjetila i da nisam tati kupila meso, i da neće imati što jesti; pa je susjeda i njega donijela, a ja se neviđenom lakoćom rastrčala oko pećnice, spremanja preostalog mesa... oslobađanja mjesta i za piliće koji trebaju doći...
I što mislite, čijom zaslugom to sve, ha? Čudo, čudo, i samo čudo... ništa drugo!
No, da... al' ima i jedna greškica u koracima koju sam napravila... ma nije strašno, sitnica, al' eto da i nju spomenem.
Naime, kad sam vidjela kako ove pločice pozitivno djeluju na mene, ja sam onda zaključila kako ne bi bilo zgorega da ih uzmem još malo... ha, i onda možda malo previše.
Al' ništa strašno nije se dogodilo. Sam' sam se malo pretvorila u lopticu - skočicu, i od skakanja cijeli dan nisam uspijevala dovršiti ovaj post.
Al' evo, sad problem riješen... prošlo me, i sad mogu ići ponovno... skakati... skakati... čudo.. skakati.. skak... čudo... do...do...do...!!!
Post je objavljen 01.04.2022. u 20:57 sati.