Što sam, tko sam... Metuzalem sam, eto

Moraš se nekako zvati... nećeš valjda: Lucifer, Antikrist, Sotona, Šejtan, Vrag, Đavo, Belzebub, Bjesomar, Mefistófeles... iako, da - imala sam jednom jednog mačka koji se baš tako zvao.
Alzo, kad počneš zaboravljati onda si vjerojatno star... k'o Metuzalem, pa eto. Ili ipak ne... evo sad se prisjećam, možda sam svoj otac? Metuzalemov otac je bio Henok; kažu da je on hodio s Bogom, i da je bio posljednji čovjek koji je znao enokijanski jezik - jezik anđela

'Kad je Jeredu bilo sto i šezdeset i dvije godine, rodi mu se sin Henok. Po rođenju Henokovu, Jered je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu, Henok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze...'

A ako je tako, ako je Metuzalem rodio sebe, tko je onda rodio njegovu djecu... unuke?
Kako znamo; Metuzalemov unuk je bio Noa, onaj što je spasio ljude i životinje od potopa... ijaaooo... pa tko će više znati te rodbinskeee veezeeee...
Mmm... ali ne, čekaj malo: svi su oni imali potomke i nekoga su rodili, a ja bome nisam nikoga, tako da i ne mogu biti nitko od njih... he, bolje mi je onda da se svega sjetim... zaboravljanje i nije baš nešto :I

***




Dakle, pojeli su se svi morski plodovi, a i kupus... i bilo je dobro, a sad moramo nešto drugo pripremiti... I pođem ja u vrt po nekoliko šparoga, kojih je kao baš toliko nekoliko preostalo, pa uberem punu šaku. Nemam pojma zašto sam pomislila da je s njima gotovo, kad evo - padne malo kiše i eto ih. Kako se čini, one su tek sada krenule.
Uostalom... nije ni čudo što ih je toliko, sjetila sam se i tko ih je posijao. Posijala ih je moja mama, a moja mama bome u životu nikada ništa nije posijala malo... niti je ikada išta prepuštala slučaju.
Ja sam s tim sijanjem malo razlikujem od nje, nastojim uvijek pronaći pravu mjeru, ali ni sama također ne volim ništa prepuštati slučaju... ili barem što manje prepuštati. Tako sam si ja nedavno i ono sredstvo za alkoholičarska jutra i oporavak vezivnog tkiva kupila tri boce - da slučajno ne usfali, a bilo je 2+1, tri za cijenu dvije... pa tko bi to normalan pustio :O
Zamisli samo - puštaš tako i onda nešto zezneš pa se moraš opravdavati... ili toliko gadno zezneš da ti je bolje da i ne zucneš, a kamoli da se pokušaš opravdati.
E.







A kad smo kod normalnog, normalno je bilo da sa punom šakom šparoga mijenjam i dnevni jelovnik... što i nije nikada teško, kad sam ja i inače nepouzdana. Nikakav problem. A i tko bi normalan unaprijed govorio baš sve što će raditi...
Rižoto nisam radila od onog posljednjeg s morskim plodovima, pa je ovo bila odlična prilika za još jedan. I bio je fin. Moja mama fino posijala, ja fino skuhala... i odmah sam se sjetila tko sam - prava kćerka svoje mame.
Eto... ovo je bilo lako. Drugi put bih baš mogla i nekakve kolače pripremiti.
Nisam dugo.

Oznake: blog, blog o blogu, naslovnica, blog blog blog, blognaslovnica, blog.hr, bloghr, naaaslooovniiicaaaa... cool, fresh, almost cool, ready fresh, blog blog blooog, nalovnica, tko voli naslovnicu, prije je bilo bolje, blog...g..g..