< | listopad, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
10 SAVJETA ZA RODITELJE
Utakmica 12 .kolo 1. HNL REGIJE SJEVER, Regija "A" Subota, 27.10.2012. u 10.00 h Gradski stadion Čakovec Znali smo da će utakmica biti zanimljiva, ali nama nije bilo do zabave u Čakovcu. Došli smo dati sve od sebe i važna su nam bila samo tri boda! Još sretne slučajnosti, tribine su poprilično udaljene od terena pa se roditelji ne čuju - trener može (sam) voditi utakmicu, jeeee! Aj sad ozbiljno. Odlična utakmica, puna sportskog naboja. Zbog izuzetno teškog terena, koji je bio mokar i sklizak, nije bilo lako ni jednoj ni drugoj momčadi. ( Vele, teško je kontrolirati loptu.) No ipak, nogometaši Škole nogometa Bjelovar generacije 2002. vođeni sigurnom rukom trenera Maria Holičeka, uspjeli su pokazati nadmoć nad domaćom ekipom, posebice u drugom poluvremenu, te uzeti zaslužena 3 boda. "Sretan sam zbog pobjede i zadovoljan sam današnjom igrom svojih igrača, bili smo dobri i dominantniji ali pred nama je još dosta posla. Vjerujem da ćemo igrati bolje iz tjedna u tjedan ", zaključio je ponosno(i) trener Holiček za kraj. Trenutno smo peti na ljestvici sa 22 boda. Igrali za NK Bjelovar 2002: Djordjević, Mikulić, Petak, Kliček Fran, Podravec, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kirin i Kliček Filip. Trener: Mario Holiček Strijelci : Mario Ljevar 2 (10. i 40. min) i Filip Kliček (50. min). Čestitke igračima i treneru. |
Obavezno štivo za sve roditelje dječaka generacije 2002., a i ostale dobronamjernike koji ovamo svraćaju ( po preporuci trenera ). Ovo je pismo napisao mali nogometaš kluba iz Nedeljanca. Pismo kruži webom i pokazuje nam da djeca unatoč svemu ovaj sport doživljavaju upravo onako kako bi i trebali, kao igru... PISMO MALOG NOGOMETAŠA SVOJIM RODITELJIMA Dragi mama i tata! U životu ste me učili da uvijek budem otvoren sa vama i da za svaki problem postoji rješenje. Nadam se da se nećete ljutiti kada budete čitali ovo pismo. Sjećate li se naše zadnje utakmice, prošli vikend, kada ste me sa oduševljenjem došli gledati i za mene navijati? Zapravo, moram vam najprije reći da strašno cijenim vašu prisutnost i navijanje, ali ste zadnji puta stvarno malo pretjerali i time me doveli u veliku neugodnost pred mojim prijateljima, trenerom i ostalom publikom. Gdje? Kada? Sjećate li se napada, kada sam nakon dvoboja s protivnikom u neposrednoj blizini gola pokušao zabiti gol i promašio? Još uvijek mi u ušima odzvanja vaše vikanje i vrijeđanje protivničkog igrača koji me «ometao» i suca koji mu je to «dozvolio» i nije dosudio prekršaj za moju ekipu. A istina je da sam promašio zbog svoje nespretnosti.... Ili... da li se sjećate kada ste vikali na mene da trčim za loptom i pokrijem Markovog igrača? A trener mi je rekao drugačije... I dok sam razmišljao koga da pokrijem moj igrač je zabio gol za protivnika. Tada ste počeli vikati na mene zašto nisam pokrio svog igrača i spriječio pogodak, te na vratara koji nije obranio udarac. Našeg trenera ste također povrijedili kad ste vikali na njega kada me nakon svega toga zamijenio. Moram vam reći da naš trener nije to zaslužio, on je dobar trener i dobar čovjek i svi ga mi iznimno cijenimo i vjerujemo mu. Morate znati da naš trener koristi svoje slobodno vrijeme za rad s nama. A zašto to radi? Jer voli nas i nogomet. Strašno mi je neugodno bilo slušati sve što je izlazilo iz vaših usta. Na putu do kuće niste sa mnom prozborili ni riječi. To me jako boljelo. Vjerojatno ste razočarani sa mnom jer nisam uspio zabiti gol. Vjerujte mi da sam dao sve od sebe da bih igrao dobro i zabio gol, kako vas ne bih razočarao. Svi mi u ekipi se trudimo i želimo najbolje. U igri nije bio kriv protivnik koji me ometao, ni sudac koji mu je to dozvolio, ni trener koji me zamijenio... već ja, jer vjerojatno nisam nadaren igrač i vjerojatno neću postati velika zvijezda. Ali... ja volim nogomet, želim igrati nogomet, želim igrati utakmice i želim se zabavljati i družiti sa svojim prijateljima, bez obzira na postignute rezultate. Nogomet shvaćam kao igru i zabavu. Zato vas molim da mi u tome pomognete. Podržite me i budite mi pozitivan uzor u svemu. Navijajte za mene , ali i za cijelu ekipu, podržite trenere, vodstvo kluba, suce, pa i protivnike. Nadam se da vas ovim pismom nisam razočarao i nadam se da se ne ljutite što vjerojatno nikada neću postati velika zvijezda. |
Utakmica 11 .kolo 1. HNL REGIJE SJEVER, Regija "A" Subota, 20.10.2012. u 10.00 h Gradski stadion Bjelovar Igrali za NK Bjelovar 2002: Kliček Filip, Djordjević, Franković, Mikulić, Petak, Kliček Fran, Podravec, Pranjić, Ljevar, Kunštek, Sučić, Sabljić, Šain, Šimunović i Kirin Trener: Mario Holiček Strijelci: Denis Mikulić (10. min), Fran Kliček (40. min), Marko Podravec (20. min), Filip Sučić 2 (18. i 21. min), Marko Pranjić 4 (1., 3., 16., i 39. min), Matej Sabljić 2 (36. i 38. min) i Karlo Šain (47. min) Trenutne tablice: U susretima na domaćem terenu, statistika nam ide u prilog, 4 pobjede, 1 poraz; meni se odmah, sama od sebe, nameće nova tema za idući blog post - prednost domaćeg terena, istina ili mit? |
Svima nam zanimljiva tema iliti svatko (piše) o onom što mu nedostaje. Motivacija (lat.movere -kretati se) pojednostavnjeno jest sve ono što nas pokreće na aktivnost, što odredjuje njezin smjer i trajanje. Postoje mnoge teorije o motivaciji, evo sto im je svima zaključak. Na motivaciju utječe nekoliko faktora, a najvažniji su individualna motivacijska struktura pojedinca i okolina u kojoj se pojedinac nalazi. Prvi faktor nam govori što motivira pojedinca, da li je to status, novac, napredak, usavršavanje dok nam drugi objašnjava kako na pojedinca utječe trener, društvo, publika na natjecanju, mediji ili atmosfera. Postoje 2 vrste motivacije: unutrašnja i vanjska. A najvažniji faktori koji podržavaju, pa i povećavaju motiviranost jesu omjer između unutarnje i vanjske motivacije. Unutarnja (intrizična) motivacija može se definirati kao unutarnji razlog za sudjelovanje u nekoj aktivnosti zbog nje same, zbog uživanja koje se aktivnošću postiže, a bez namjere da se dobije neka vanjska nagrada. O vanjskoj (ekstrizičnoj) motivaciji govorimo kada je sudjelovanje u nekoj aktivnosti kontrolirano vanjskim razlozima (nagrade, medalje, ocjene), odnosno kada bi izostanak vanjskih razloga izazvao prestanak sudjelovanja u aktivnosti. Sportaši su češće vođeni ovim drugim tipom motivacije. Ali zapravo nisu niti svjesni da bi njihova sreća i zadovoljstvo trebala proizlaziti iz unutarnje motivacije. Ona je ta koja nas čini boljima, pametnijima, odlučnijima, spremnijima na izazove. I zato treba raditi na povećanju intrizične motivacije. Za postizanje željene atmosfere koja će podići razinu motivacije uvelike je zaslužan trener. Trener je taj koji mora omogućit sportašu da razvije sposobnosti i znanja do što više moguće granice,a za to je potrebna visoka razina motivacije. Svi sportaši trebaju pozitivan poticaj trenera. Svi oni koriste njegove riječi kako bi zamislili svoj cilj prije i tijekom utakmice ili borbe. Zbog toga je veoma važno obratiti pažnju na ono što im se govori u tim trenucima. Mišljenje trenera znači sve većini sportaša u ekipi. Oni trebaju njegovo odobravanje, poštovanje i podršku. Kažu da niti jedan sportaš nikada neće uspjeti bez dobrih učitelja. Treneri različitih profila različito utječu na motivaciju sportaša. Gledano sa stajališta motivacije identificirana su dva tipa trenera. Diskriminacijska analiza pokazala je razlike u motivacijskoj strukturi njihovih sportaša. 1. treneri usmjereniji prema sportašima kao osobama, uz nisku orijentaciju na ishod, pokazuju poželjniji motivacijski profil – oni motivacijsku klimu u svojim ekipama doživljavaju više usmjerenom na suradnju i učenje, manje prema imperativu rezultata, iako je i taj tip ciljne orijentacije zastupljen. 2.treneri koji su manje usmjereni prema njima kao osobama i čija je orijentacija prema imperativnom postizanju rezultata viša, percipiraju manje znakova kooperativne motivacijske klime u svojim ekipama i njihova ciljna orijentacija vezana uz sport je općenito niža. U tom drugom slučaju može se uočiti nekompatibilnost motivacijskog profila sportaša i njihovih trenera, što može negativno djelovati na motivaciju sportaša. Kako ćemo znati je li dijete (dovoljno) motivirano? Motiviran je onaj sportaš i koji je uvijek spreman na rad (trening) kojem se nije teško žrtvovati i na kojeg se može računati u svakom trenutku; onaj kojem je svaki rezultat poticaj za dalje, pobjedu koristi da bi si postavio još viši standard kog će daljnjim upornim radom i zalaganjem dostizati, a poraz koristi da bi uvidio vlastite nedostatke i spremno prionuo na dodatan rad da ih ispravi. U sportskoj se praksi motivacija često pogrešno razumijeva. Ponekad su vjerovanja i stavovi trenera o motivaciji previše pojednostavljeni. Motivacija se shvaća kao ‘pobuđenost’, a treneri koriste prednatjecateljske ‘motivacijske govore’ s ciljem podizanja motivacije sportaša. Takve su strategije nerijetko pogrešne i kontraproduktivne. To najčešće zvuči kao «Ovo je izuzetno važna utakmica. Sad moraš pokazati svoj maksimum. O ovom nastupu ovisi tvoja sezona, i sl.». Time se postiže podizanje unutarnje pobuđenosti organizma iznad optimalne razine, sportaš doživljava pritisak, pojačava se razina treme popraćena tjelesnim reakcijama, a rezultat nije optimalna motivacija već vrlo vjerojatno slabija izvedba. Činjenica jest da je gotovo svaki sportaš i sam svjestan važnosti pojedinog nastupa i dodatno opterećivanje ishodom donosi psihološki pritisak koji se na natjecanju može manifestirati kao npr. strah od pogreške, pad koncentracije ili traženje trenerovih reakcija za vrijeme igre. Sportaš prestaje biti usmjeren na proces (igru), usmjerava se primarno na sebe i svoje reakcije i tako si smanjuje šanse za dobru izvedbu. Kažu treneri (pogotovo oni stariji) da se danas sve teže pronalaze djecu koja su spremna za napore u sportskom treningu, vjerojatno i zato jer je motivacija vrlo specifična i individualna kod svakog čovjeka. Ako dijete nema u sebi izraženu potrebu za usavršavanjem i natjecanjem tada će trenerov posao biti izrazito zahtjevan, ali kada ona postoji trener će samo usmjeravati igračev razvoj. Usprkos tome i kod mlađih igrača neophodno je stalno raditi na njihovoj motiviranosti, jer praksa pokazuje da najbolje rezultate postižu treneri koji mogu najbolje motivirati svoje igrače. Motiviran igrač koji daje 100% sebe u “lošijoj” vježbi napredovati će više od igrača koji daje 70% u “odličnoj” vježbi! Zato stvaranje uvjeta u kojima će igrači biti motivirani za trening i vlastito usavršavanje postaje najvažniji, ali i najteži zadatak svakog trenera. ( Pogotovo danas kada postoji veliki broj različitih mogućnosti zabave koji su pristupni skoro svakome- internet, fejs, ps...)) U ovom istraživanju za ovaj post naišla sam meni nepoznatu pojavu. U sportu postoji PLATO , normalna pojava koja djeluje na (de)motivacijiu a definira se kao privremeni zastoj u napredovanju usprkos vježbanju, za koji razlozi mogu biti: umor, zasićenost, prijelaz na složeniju razinu aktivnosti koja traži više vremena za usavršavanje, nedovoljno jasne upute te (najrijedji razlog!)da je sportaš došao do svog maksimuma. Dobro za zapamtiti i ponekad se utješiti ;) U spotu se granice savršenstva svakodnevno pomiču i ako se želi biti najbolji više nije dovoljno samo uporno i redovito trenirati, nego se i pozabaviti drugim područjima sportske pripreme, a jedan od njih je psihološka priprema. Ona uključuje rad na područjima motivacije, koncentracije, samopouzdanja, komunikacije itd. Zahtjevi modernog sporta postali su toliko visoki da mentalna čvrstoća sportaša postaje gotovo jednako važna koliko i njegove tehničke mogućnosti. Logično pitanje koje se samo nameće – ako znamo da treneri generalno priznaju važnost mentalnih vještina, ako znamo da nam djeca na fizičke vježbe odvajaju tjedno cca 10 sati, zašto, o zašto, se ne posveti malo veći značaj mentalnom treningu? Manjak uvjerenja, manjak vremena, nešto treće? Da završim, ne citatom, jednadžbom: USPJEH= (ZNANJE + SPOSOBNOSTI) x MOTIVACIJA Dosad ste već naučili što izraz „riječ, dvije“ kod mene znače pa se neću ispričavati na dužini posta; bilo da ste roditelj, trener, sportaš, nadam se da vam je bilo zanimljivo za čitanje. P.s. izvore šaljem na zahtjev, na mail. |
Utakmica 10 .kolo 1. HNL REGIJE SJEVER, Regija "A" Subota, 13.10.2012. Gradski stadion Križevci Još jedan poraz sa gostovanja protiv solidne ekipe Križevaca. Tokom cijele utakmice naši su dečki igrali dobro, parirali protivniku ali uspjeh je izostao. Jedini zgoditak postigao je Marko Podravec. Je li nam udarila u glavu pobjeda iz prošlog kola, jesmo li u igru ušli podcjenjivački prema Križevčanima ili je kriv trener domaćina koji se čudesno transformirao u suca pa tokom cijele igre davao naputke igračima, tko će znati. U subotu nam dolazi NK Varaždin, gdje će trebati puno više angažmana i kvalitetnije igre za ostvarenje pozitivnog rezultata tj. tri nova boda na našem kontu. |
Utakmica 9 .kolo 1. HNL REGIJE SJEVER, Regija "A" Subota, 06.10.2012. Gradski stadion Bjelovar NK Bjelovar- NK Daruvar 5 : 0 Strijelci : Mikulić Denis (2), Podravec Marko (2) i Ljevar Mario. |
Tko je i kakav mora biti uspješan trener? Je li to netko tko se jednostavno takav rodio ili je takvim postao zahvaljujući prikladnoj edukaciji? Vjerujem da ste se, kako vrijeme odmiče a naša djeca sve intenzivnije treniraju, i vi zapitali ponekad o tome. Naravno, ne bih željela (ni znala) ulaziti u teorije i metodike treninga već se samo osvrnuti na očekivanja o tome kakav trener treba biti sa stajališta roditelja. Vjerujem da biti trener nije jednostavno. Proces treniranja ujedno je i proces odgajanja ( djeca treniraju tjedno vise od 10 sati ).Često se desi da sami treneri ne shvaćaju koliku ulogu zapravo imaju u djetetovu životu i kako na dijete djeluju. Od trenera se očekuje da bude pažljiv, srdačan, strpljiv, susretljiv, da vjeruje u zajednički uspjeh i rad, da bude mladom nogometašu pri ruci , u svim, pa i u tzv. kriznim situacijama , te da zrači radnom energijom i optimizmom. Evo nekih njegovih uloga: Instruktor - instruira sportaša u vještinama koje treba razviti da bi bio uspješan u sportu kojim se bavi Izvor informacija - o sportskim dosezima drugih, o različitim tehnikama treniranja, aktualnim sportskim događanjima i sl. Motivator - održava motivaciju sportaša Organizator - planira treninge i organizira logistiku Pedagog - sportašu pokazuje i objašnjava radnje, podučava ga Procjenjivač - procjenjuje sportaševu izvedbu, na treningu i na utakmici Savjetnik - natjecanja mogu biti stresna za sportaša, prisutnost trenera može i trebalo bi umanjiti sportaševu napetost Sportaš - i sam mora biti u dobroj formi da bi mogao pratiti treniranje svojih sportaša Vozač - često odvozi i dovozi djecu kada to ne mogu njihovi roditelji Zaštitnik - trener je odgovoran za sigurnost onih koje trenira, kad roditelji dovedu dijete ne trening ili ga pošalju s trenerom na natjecanje očekuju da je ono tamo sigurno i pod nadzorom a ako se dogodi kakva nezgoda da bude zbrinuto na najbolji mogući način Prijatelj - kroz duži, često i višegodišnji rad, vjerujem da je nemoguće izbjeći povezivanje koje nadilazi strogo profesionalan odnos. Trener postaje prijatelj s kojim se može razgovarati o osobnim problemima a koji možda utječu na sportske rezultate Ovo zasigurno nisu sve uloge, ima ih još i sto je dijete duže u sportu trener ima sve veći značaj. Istraživanja pokazuju da u periodu rane adolescencije ( 11-17 god.) trener ima najveći značaj jer dolazi do nesvjesne identifikacije s njim, igrači se poistovjećuju sa svojim učiteljem, oponašaju ga, upijaju njegove savjete i ponašanje. Na treneru je da im u ovom periodu posveti veću pažnju i, znajući za sve "revolucionarne" psihičke i fizičke promjene kod djece tog uzrasta, pruži adekvatan model koji će mnogima biti okosnica razvoja zrele ličnosti. Sjetimo se trenera koje dobro poznajemo i usporedimo njihove uloge, načine rada, osobine... s gore napisanim. Tko je prošao? Tko je pao? Koliko po vama treba kriterija zadovoljiti da ga ocijenite kao dobrog? Neke od navedenih, bar polovicu, sve? Prvenstveni cilj trenera koji radi s mlađim uzrastima ne smije biti pobjeda, vec – rad na nogometnom i općem razvoju djece i mladih. Da bi trener ovu svoju odgojnu i formativnu ulogu mogao kvalitetno ispunjavati, on mora poznavati barem osnove ljudskog razvoja: intelektualnog, motoričkog, emocionalnog i socijalnog. Naime, njegovi postupci moraju biti usklađeni sa znacajkama razvojne faze u kojoj se nalaze njegovi igraci, po svim ovim aspektima razvoja. On treba, s obzirom na visoke zahtjeve sporta, djetetu pomoći da se aktualizira, potvrdi kao ličnost i rezultatima potkrijepi svoj talent. Donosim jedan mali memorandum djece sportaša trenerima, vjerujem da ga znaju svi treneri u nasoj školi nogometa ali nije naodmet utvrditi gradivo. Kako biti uspjesan trener djece - nogometasa? 1. Usmjeri se na ono sto djeca rade dobro, a ne na njihove greske! Daj im mnogo i cesto pohvale i priznanja, uz tapsanje i osmijeh. 2. Pohvale daj iskreno. Reagiraj i na losu izvedbu, ali na ohrabrujuci, nekaznjavajuci nacin. 3. Razvijaj realna ocekivanja, u skladu s dobi djeteta i razinom njegovih sposobnosti. Tako ces imati vise prilike za iskrenu pohvalu. 4. Nagrađuj trud koliko i uspjeh, ako ne i vise. Ako momcad i izgubi, a dala je sve od sebe, to treba pohvaliti. 5. Usmjeri se na poducavanje i vjezbanje vjestina. Trening treba organizirati tako da bude raznolik po aktivnostima, i da svaki pojedinac bude sto vise aktivan. Upute trebaju biti kratke i jasne. Treba mnogo demonstrirati, iz razlicitih uglova. Sto vise koristi raspolozivu opremu i tehnicka pomagala. 6. Prilagodi aktivnosti djeci, a ne djecu aktivnostima (smanjiti velicinu polja itd.). Tako ce djeca imati vise iskustva uspjeha, i moci ce zapazati svoj napredak. 7. Izmijeni pravila igre, da svatko bude maksimalno aktivan. Npr. dok se djeca potpuno ne izvjeste, treba reagirati samo na najocitije faule. Djeca se trebaju rotirati na razlicitim pozicijama, da svatko dobije priliku za maksimalnu aktivnost. Izmijeniti pravila da se olaksa zabijanje golova, sto igru cini dinamicnijom i zanimljivijom. 8. Pohvali korektnu tehniku i kad nije dovela do zeljenog rezultata, a ne samo dobar rezultat. Ne hvali dobar rezultat, ako je vjestina koja je do njega dovela bila nekorektno izvedena. 9. Kod gresaka koristi tzv. pristup "pozitivnog sendvica". Prvo daj pozitivan komentar necega sto je dijete dobro napravilo (da se umanji njegova frustracija sto je pogrijesio), zatim daj uputu kako ispraviti gresku, i zavrsi opet pozitivno – s ohrabrenjem. 10. Stvori ozracje koje ce umanjiti strah od isprobavanja novih vjestina. Gledaj na greske kao na nominalan dio procesa ucenja, i budi pun ohrabrenja. 11. Siri entuzijazam, dobro raspolozenje i pozitivno misljenje, koje se tako prenosi na djecu. Smijesi se, pricaj s njima i saslusaj ih! (prema i Gould, 2003) Da završimo, po mišljenju struke i medija, dva svjetski najpoznatija, najbolja ( i još štošta naj :))) nogometna trenera: Ne zaboravimo ni našeg .... Za kraj, nije nogometna ali je mudra: "Postupaj prema ljudima kao da jesu ono što bi mogli biti i pomozi im da postanu ono za što su sposobni" Goethe |
Utakmica 8.kolo 1. HNL REGIJE SJEVER, Regija "A" NK Podravina - NK Bjelovar 1 : 3 Sastav: Đorđević, Mikulić, Kliček Fran, Ljevar, Podravec, Sučić, Pranjić, Kunštek, Crnčić, Kliček Filip, Petak i Sabljić. Strijelci: Crnčić 2, Podravec 1 (P) |