naša nogometna avantura

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga
zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi




Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.


"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

21.10.2012., nedjelja

Pismo malog nogometaša :)

Obavezno štivo za sve roditelje dječaka generacije 2002., a i ostale dobronamjernike koji ovamo svraćaju ( po preporuci trenera ).

Ovo je pismo napisao mali nogometaš kluba iz Nedeljanca. Pismo kruži webom i pokazuje nam da djeca unatoč svemu ovaj sport doživljavaju upravo onako kako bi i trebali, kao igru...

PISMO MALOG NOGOMETAŠA SVOJIM RODITELJIMA

Dragi mama i tata!
U životu ste me učili da uvijek budem otvoren sa vama i da za svaki problem postoji rješenje. Nadam se da se nećete ljutiti kada budete čitali ovo pismo.
Sjećate li se naše zadnje utakmice, prošli vikend, kada ste me sa oduševljenjem došli gledati i za mene navijati? Zapravo, moram vam najprije reći da strašno cijenim vašu prisutnost i navijanje, ali ste zadnji puta stvarno malo pretjerali i time me doveli u veliku neugodnost pred mojim prijateljima, trenerom i ostalom publikom.

Gdje? Kada?

Sjećate li se napada, kada sam nakon dvoboja s protivnikom u neposrednoj blizini gola pokušao zabiti gol i promašio? Još uvijek mi u ušima odzvanja vaše vikanje i vrijeđanje protivničkog igrača koji me «ometao» i suca koji mu je to «dozvolio» i nije dosudio prekršaj za moju ekipu. A istina je da sam promašio zbog svoje nespretnosti....

Ili... da li se sjećate kada ste vikali na mene da trčim za loptom i pokrijem Markovog igrača? A trener mi je rekao drugačije... I dok sam razmišljao koga da pokrijem moj igrač je zabio gol za protivnika. Tada ste počeli vikati na mene zašto nisam pokrio svog igrača i spriječio pogodak, te na vratara koji nije obranio udarac.

Našeg trenera ste također povrijedili kad ste vikali na njega kada me nakon svega toga zamijenio. Moram vam reći da naš trener nije to zaslužio, on je dobar trener i dobar čovjek i svi ga mi iznimno cijenimo i vjerujemo mu. Morate znati da naš trener koristi svoje slobodno vrijeme za rad s nama. A zašto to radi? Jer voli nas i nogomet.

Strašno mi je neugodno bilo slušati sve što je izlazilo iz vaših usta. Na putu do kuće niste sa mnom prozborili ni riječi. To me jako boljelo. Vjerojatno ste razočarani sa mnom jer nisam uspio zabiti gol. Vjerujte mi da sam dao sve od sebe da bih igrao dobro i zabio gol, kako vas ne bih razočarao. Svi mi u ekipi se trudimo i želimo najbolje. U igri nije bio kriv protivnik koji me ometao, ni sudac koji mu je to dozvolio, ni trener koji me zamijenio... već ja, jer vjerojatno nisam nadaren igrač i vjerojatno neću postati velika zvijezda.

Ali... ja volim nogomet, želim igrati nogomet, želim igrati utakmice i želim se zabavljati i družiti sa svojim prijateljima, bez obzira na postignute rezultate. Nogomet shvaćam kao igru i zabavu. Zato vas molim da mi u tome pomognete. Podržite me i budite mi pozitivan uzor u svemu. Navijajte za mene , ali i za cijelu ekipu, podržite trenere, vodstvo kluba, suce, pa i protivnike.

Nadam se da vas ovim pismom nisam razočarao i nadam se da se ne ljutite što vjerojatno nikada neću postati velika zvijezda.


mah

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.