naša nogometna avantura

28.10.2013., ponedjeljak

NK Zdenka - NK Bjelovar 1 : 2 ( 0 : 1)

Utakmica šestog kola I.ŽNL odigrana u nedjelju 27.10. u Grubišnom polju... prikaz kroz fotografije :)) ...i "pojačanje" iz mlađeg godišta.

- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.10.2013., nedjelja

Gljivarijada u Čazmi

U Čazmi, gradiću prijatelju djece, koja se na temeljima burne i sjajne prošlosti izgradila u regionalno središte dijela Moslavine, s kulturnim i turističkim potencijalima koje sve bolje iskorištava, danas je na gradskoj tržnici održana gljivarijada, manifestacija koja je spoj uživanja u prirodi, branja gljiva, kuhanja, pjevanja i druženja. A i naši su junaci odigrali petu prvenstvenu utakmicu na njihovom gradskom stadionu. Bila je ovo utakmica za pamćenje. Derbi protiv momčadi koju nismo uspjeli pobijediti zadnju godinu i momčadi koja slovi kao favorit u ligi. Od samog početka ušli smo hrabro i kroz kombinatornu igru pokušavali doći do gola. Treba posebno istaknuti da se na ovoj utakmici desilo nešto što se inače rijetko dešava. A to je da skoro svi udarci glavom i nogom koji su išli u okvir gola su završili u mreži. Sjetimo se samo posljednje dvije utakmice( Garić, Ždralovi) i velikog broja promašaja…. Na ovoj smo sve udarce zabili i riješili tekmu sa 4 lijepa gola još u prvom poluvremenu! Podra dva puta glavom, Sučić jednom nogom, i Kliček, nisam sigurna koji, iz teške pozicije nogom. I u drugom, Ljevar utrčava ispred golmana i glavom mijenja lopti smjer koja ulazi u mrežu i pri kraju Mikulić udarcem nogom iz gužve u suprotni kut nemoćnog golmana. Ono što posebno veseli su neki tehnički elementi koji su viđeni. Velik dio igrača sve bolje prima visoke lopte đžonom,nutarnjom, prsima itd.,prijenosi lopte sve bolji i na tim elementima se stvarala razlika na terenu. Što da vam kažem, savršena igra naše momčadi! Nevjerojatno! Atmosfera u gledalištu dostojanstvena. Zanijemili su roditelji. Od ponosa i ganuća. Dva nogometno najstručnija roditelja naše generacije, a i šire, otac Poduzetnik i otac Liječnik ovaj put uopće nisu uzeli za pravo voditi utakmicu umjesto trenera, niti su dovikivali upute igračima tokom igre. Opet, nevjerojatno! Što da se lažemo, i blogerica je presretna. Da, da, nije bitan rezultat, blabla, al konačno pobjeda! Srećom, već joj je ponestalo motivacijskih citata. Uzima izjave od trenera NK Čazme , izrazito potištenog: - Svi naši snovi o 5 pobjeda u nizu su se raspali. Prva čvrsta i ozbiljna ekipa protiv koje smo odigrali ove godine nas je nadigrala. Kad kažem nadigrala, mislim doslovno, jer rijetko koja ekipa pa čak i prošle sezone u ŽNL nam nije uspjela nametnut igru, zabijali jesu ali dominirali terenom jako rijetko. I zato svaka čast Bjelovaru koje je danas zasluženo odnijela 3 boda iz Čazme, i to zato jer su bili željniji, povezaniji, agresivniji u duelima, pa čak i kombinatornija ekipa.. Trener NK Bjelovara, inače skroman i samozatajan, nesklon davanju izjava, danas je raspoložen : - Da, istina je, imam vrlo potentnu i talentiranu ekipu. No, trebat će ova momčad još puno rada. Ja se kao trener puno fokusiram na motorički dio, dakle koordinaciju, frekvenciju koraka, agilnost te ispravnost, a u konačnici i brzinu izvedbe, dok usporedno s time pokušavam i tehnički dio ukomponirati s time. I eto, taj rad se vidi. Uz zalaganje i borbenost cijele momčadi, rezultat nije izostao. E, a onda je, nakon tih izjava, svizac zamotao čokoladu…. Shvatili ste, probudila sam se. Malo drugačije je danas u Čazmi bilo... ali zapravo, tko može točno reći što je san, što je java?! Rezultat pročitajte u stupcu na desnoj strani. P.S. Jednom ću napisati ovakav izvještaj s tekme, stvarni, vidjet ćete!

- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.10.2013., nedjelja

Roditelji u sportu

Postoji članak namijenjen baš roditeljima malih sportaša u kojem autor, inače sportski psiholog, vrlo precizno opisuje savršenu metodu, korak po korak, kako od svog djeteta napraviti vrhunskog sportaša. Članak temeljen na godinama iskustva sa roditeljima malih sportaša koji često nisu nimalo svjesni da rade više štete nego koristi. Pa donosi neke njihove uobičajene zablude… Prvi korak je, naravno, da dijete čim ranije uputite u sport. Možda sa 3 ili 4 godine. Ma ustvari, zašto bi i čekali toliko dugo? Najbolje bi bilo dati mu loptu, reket ili bilo koji drugi rekvizit ovisno, naravno, o vašem izboru, čim se rodi. Nikada nisu dovoljno mladi da im usadite težnju za velikim postignućima u životu. Zatim, trebali bi biti sigurni da ih pritišćete dovoljno nemilosrdno, neumoljivo i neprestano. Jer djeca danas jednostavno ne razumiju što je sve potrebno da bi se postigao uspjeh. Prema toma, vaša je zadaća kao roditelju pomoći im da shvate kako put do uspjeha ne vodi kroz igru i zabavu. Morate im dati do znanja kako je potrebno raditi naporno. Vježbati. Morate to shvatiti jako ozbiljno pa prema tome počnite s tim čim ranije. Zajedno sa svim tim, već na početku preuzmite kontrolu i pobrinite se da shvate koji su im prioriteti (zanemarimo sada činjenicu da to uopće nisu njihovi prioriteti nego vaši). U tome pomaže ako ih tretirate malo strože. To je bitno u izgradnji karaktera i njihove unutrašnje snage kroz duži period u njihovom životu. Morate imati na umu da na vrhu nema mjesta za slabosti. Prema tome nemojte dopuštati svojoj djeci nikakve takve osjećaje a pogotovo nemojte dati da troše vrijeme na bezvezne i besmislene dječje igre. To je potrošnja vremena koje je vama od ključne važnosti. Zapamtite, potrebno je puno discipline da bi se postalo prvakom. Nema veze ako dijete u cijelom tom procesu zamrzi sport. Tu se radi o ozbiljnom poslu i takvo nešto vam ne smije stati na put niti vas zanimati. Vrlo važno, morate se svakako pobrinuti da, kao brižan i odgovoran roditelj, nadgledate svaki aspekt njegovog treninga. Morate obavezno nadgledati trenera, pratiti djetetov razvoj i ,naravno, ukazati treneru kada krene krivim putem. Pa ne možete valjda ostaviti nešto toliko veliko i važno nekom tamo treneru?! Uostalom, kome na svijetu može biti stalo do vašeg djeteta više nego vama?? I ko na ovom svijetu bolje od vas samih zna što je najbolje za vaše dijete?? Da, imate pravo, nitko. I tako vi stalno tjerate i ispravljate svoje dijete, pazeći na svaki njegov korak u sportu. Trudite se usaditi mu sve vrijednosti sportaša… pa nema veze ako se to dijete nakon nekog vremena osjeća kao objekt. Koga briga za njegove osjećaje, želje, mišljenje? Pa što ako se osjeća nevidljivo i usamljeno? Proći će ga to, vi imate veću misiju u planu, dugoročne ciljeve, i na pravom ste putu. Molim vas, nemojmo sad zaboraviti najkritičniji posao vas kao roditelja: na vama je da zahtijevate izvrsnost i da postavite pred svoje dijete velika očekivanja. Pa ko će mu ako ne vi objasniti da se u vrhunskom sportu ništa manje od toga ne tolerira? Prema tome, budite spremni ponuditi mu mnogo kritika i dati mu do znanja da se pogreške neće tolerirati. Ako želi izbjeći vašu ljutnju neće raditi pogreške. Jednostavno. Pohvale? Pazite se toga! Previše pohvala i tapšanja od vaših će sportaša napraviti slabiće. I na kraju, kako bi pravilno izgradili prvaka u vašem sportašu morate ga naučiti da bude izrazito kompetitivan. Morate ga natjerati da shvati da je jedino pobjeda važna i da se jedino to u sportu računa. Nakon toga, ukažite mu i na to da je i pobjeda slaba ako nije savršena. Ne dajte im da troše energiju slaveći pobjede koje nisu savršeno izvedene, u svakom aspektu. Ako se pažljivo i dosljedno držite ovih uputa možda ste na pravom putu da vaše dijete postane vrhunski sportaš a vi ćete biti taj koji će na kraju biti zaslužan za njegov uspjeh. Valjda ste u svemu ovome uspjeli pronaći i neke male nuspojave. Nadam se iskreno da jeste, jer vaše će dijete nakon ovakvog tretmana vjerojatno biti idealan kandidat za intenzivnu i dugotrajnu psihoterapiju. Da ne govorimo o tome da će vaša djeca vrlo vjerojatno zamrziti sport koji treniraju. Ok, možda mislite da to nema veze ukoliko kasnije stvarno postigne vrhunski uspjeh. Da ne govorimo o tome da će dijete vjerojatno na kraju zamrziti i vas i svu vašu pomoć koju ste mu godinama tako nesebično pružali. Nezahvalno, je l da? Poanta cijele ove priče je: volite svoje dijete na način koji nema apsolutno nikakve veze sa njegovim sportskim uspjehom. Zapamtite jedno, vi kao roditelji NE pomažete svojem djetetu miješajući se u njegove treninge. NE inspiriraju ga vaša razočarana lica i primjedbe nakon neuspjeha. NE motivirate ih ako im stalno sjedite za vratom i forsirate ih na dodatne neželjene treninge. I NE, sigurno nećete poboljšati njegove vještine i sposobnosti time što mu povremeno dajete savijete nakon treninga i natjecanja, a da ne govorim tijekom. Ali nešto ćete sigurno s time dobiti? Sigurno je da hoćete jer svaki vaš takav postupak nosi sa sobom posljedice… Problem je što te posljedice vjerojatno nemaju veze s onim što vam je bila namjera. Željeli ste sve najbolje, željeli ste i vi dati sve od sebe i pokazati svom djetetu koliko ste predani njegovom sportu… Ono što ste dobili je da ste djetetu nametnuli dodatan stres i učinili mu nemogućim da na natjecanju funkcionira bez pritiska, da se opusti i stvarno pokaže što zna. A da uopće ne ulazimo u to koliko će ih to povrijediti i utjecati negativno na njihov odnos sa vama. Ono što vaša djeca najviše i bezrezervno trebaju od vas kada govorimo o natjecateljskom sportu je vaša podrška i ljubav neovisno, potpuno neovisno, o njihovom sportskom rezultatu i uspjehu. Ako je vaša želja da vam dijete zaista dostigne svoj potencijal i uspije u sportu, a da uz to bude sretna i zadovoljna osoba onda ćete se dobro zamisliti nad svojim postupcima. .... Cijeli tekst možete pročitati na portalu Sport forma, odakle sam ga kopirala :)

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pobjeda na domaćem terenu

3. Kolo I.ŽNL : NK Bjelovar - NK Trnski – 5 : 2 ( 4 : 1 ) Igrali: Đorđević, Šain, Mikulić, Šimunović, Janković, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Kirin, Sabljić, Lovrić, Kirin, Crnov Trener: Momir Ljubić Strijelci: Kliček Fran, Kliček Filip, Kunštek, Podravec x 2 Dečki, lijepo

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.