< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
10 SAVJETA ZA RODITELJE
Znate onaj vic kad žena sumnjiva morala umre i dođe pred Boga a on joj reče: " To što si svaki put kad si gola legla pokraj muškarca zazivala „ O Bože, o Bože“ ti se ne priznaje kao molitva!" ? Pa vidite, u našem slučaju, svesrdno zazivanje imena božjeg tijekom nastupa naših dječaka u prvenstvenim utakmicama ove sezone, ipak se priznalo! Današnja utakmica sa NK Garićem bila je pravo osvježenje. To je naša ekipa, to je ta igra! O Bože! O Bože! Igrali: Đorđević ,Mikulić, Ljevar, Kunštek, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Janković, ,Sabljić, Matoš, Šamuga, Trener: Momir Ljubić Strijelci: Kliček 2, Sabljić, Podravec, Ljevar Čestitke dečkima i treneru na prikazanoj igri. Već nam je postao trend da se na svakoj utakmici mi roditelji posvadimo sa sucem. Pala mi je na um strašna misao. Da nije problem možda u nama??? Pozdrav svima |
Prijateljska utakmica sa vršnjacima iz NK Čazme, koji su jesenski prvaci Županijske lige, uvjerljiva pobjeda! Igrali: Đorđević, Franković ,Mikulić, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Kirin,Janković, Lovrić,Sabljić, Palijan, Matoš, Crnčić, Trener: Momir Ljubić Strijelci: Kliček , Podravec |
Evo, prošli smo i tu famoznu brojku od 10.000 posjeta na blogu. Postojimo nešto više od dvije i pol godine, no to je ipak jedna respektabilna brojka. Šteta što nema više komentara, diskusija..no dobro, to valjda znači da se u svemu slažete s napisanim? Srdačan pozdrav svima, čekamo 20.000 posjeta PRVI POST NA BLOGU, 18.08. 2011. - da utvrdimo gradivo! Blog je namijenjen malim nogometašima NK Bjelovara iz 2002. godišta, njihovim roditeljima i svim ostalim znatiželjnim dobronamjernicima, a sa namjerom da se na jednom mjestu mogu naći sve obavijesti, rezultati, slike i ostale informacije . Isto tako, omogućeno je i dobrodošlo pisanje komentara. Obzirom da tek startamo (iako smo formirani 2010.) pa nemamo nikakvih tabela, statistika , ni fotki ( ali bit' će, obećavam) stavljam vam jedan, nadam se, poučan i zanimljiv osvrt na djecu u sportu. Sport je važna ljudska aktivnost. Garancija je zdravijeg životnog stila, potiče fizički i psihički razvoj i u nekoj mjeri je zaštita od negativnih utjecaja društva (droge, kriminala). Zbog toga roditelji svoju djecu usmjeravaju u sport. Samoj djeci i mladima on omogućava zanimljiva putovanja, sklapanje prijateljstava i zabavu. Nadalje, tu je i njihova motivacija da uče nove i unaprijede već usvojene sportske vještine, te da uživaju u izazovu sportskog nadmetanja. Ipak, sami smo svjedoci da mladi ne ustraju uvijek u sportu, a najčešći razlog je taj što se prenaglašava pobjeđivanje, više pažnje posvećuju se u tom trenutku sposobnijima, ostali se osjećaju zanemareno i zapostavljeno, čak i neuspješno, te odustaju od sporta. Takvo naglašavanje uspjeha povećava napetost, anksioznost i stres kod djece, često tako velik da se djeca ne znaju nositi s njime, pa je i to razlog odustajanju. Oni koji pak ostanu u sportu, mogu već vrlo rano razviti neadekvatne načine kako se nositi sa svim tim simptomima, koji ih mogu pratiti do kraja sportske karijere i umanjiti užitak bavljenja sportom. Čest slučaj, kada govorimo o mladima u sportu, je prisutnost roditeljskog pritiska. Oni imaju visoka očekivanja od svoje djece, naglašavaju im važnost postizanja uspjeha, te ih “tjeraju” da ustraju u sportu. Ukoliko se to ne ostvari, znaju biti verbalno (čak i fizički) nasilni. Obično se roditelji tako ponašaju kada se identificiraju s djetetom i njegovim bavljenjem sportom toliko da izgube granicu, pa ne znaju da li se dijete natječe ili oni. Na taj način kroz dijete žele ostvariti neke svoje neostvarene ambicije u sportu. Na žalost, takvi roditelji nisu svjesni svoga ponašanja. Dragi roditelji, nemojmo djeci nametati teret borbe za naše odobravanje i ljubav na sportskom terenu. Riješimo se svake kompetitivnosti i želje da vidimo svoje dijete kako uspijeva u sportu . Vjerojatno su to naše želje i težnje a ne njihove. Imali smo svoju priliku, sad dajmo njima njihovu i budimo im podrška u svemu što rade, kako god to rade. Dajmo im do znanja da naša ljubav ne ovisi o njihovom sportskom uspjehu. Važno: U niti jednom trenutku nemojmo zaboraviti da se tamo, na travi ili u sportskoj dvorani, prije svega izgrađuju djeca kao osobe a tek onda možda u nekim slučajevima i vrhunski sportaši! Nemoguće je da svi budu prvaci, ali čak i oni koji nisu prvaci trebaju roditelje koji su ponosni na njih bez obzira na sve. I za kraj, pustimo trenera da radi ono što najbolje zna, da izvuče maximum iz njih, omogući sve najbolje moguće uvjete za uspjeh ali i za siguran, miran i prije svega veseljem i pozitivnim iskustvima ispunjen razvoj u sportu. Toliko od mene, mamma twins |
Rekli su nam: - da nazadujemo u nogometnom razvoju (ovo je oksimoron, znam) - da nam nedostaje kvalitete, agresije i borbenosti - da imamo strah od lopte i ne možemo sastaviti tri poštena dodavanja - da nam je obrana loša a napad statičan - da nemamo ni jednog vanserijskog igrača koji impresionira nogometnim znanjem - da bi pola igrača iz ekipe trebalo ozbiljno trebalo porazmisliti o bavljenju nekim drugim sportom gdje nema rekvizita - da igramo otprilike kao i seniori Dinama (dakle kad god se krenu braniti prime gol) - da s trenerom koji je istina, najljepši u ŠN Bjelovar, ali ne zna vikati i psovati tokom utakmice, nećemo daleko stići - i da toliku količinu mozgova (roditeljskih – op.a.) nisu već dugo vidjeli na jednom mjestu. Usprkos tome ( i u inat tome!) naši su dječaci u prošla dva tjedna odigrali pet prijateljskih utakmica i upisali četiri pobjede! Redom: 1. NK SLAVEN BELUPO - NK BJELOVAR 0 : 1 2. NK BJELOVAR – NK ROVIŠĆE 2 : 0 Strijelci : Podravec, Kunštek, 3. NK BJELOVAR 2003 – NK BJELOVAR 2002 1 : 5 Strijelci: Ljevar, Kunšek 3, Kliček 4. NK VRBOVEC – NK BJELOVAR 3 : 7 Strijelci : Škojo 3, Kliček 2, Ljevar, Podravec 5. NK BJELOVAR – NK GARIĆ 1 : 2 Strijelac: Ljevar Neću puno pisati i analizirati, ponajviše zato što na nekim i nisam bila, ali rezultati sve govore. Kao i ova izjava našeg trenera navedena u naslovu! Lijep pobjednički niz koji su nam prekinuli Gareščani, ali samo zato što je ta utakmica bila treća u nizu u tri dana, pa je bilo vidljivo da su naši dečki fizički iscrpljeni. Paaaa… neka pati koga smeta! Igrali: Đorđević, Franković ,Mikulić, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Kirin,Janković, Lovrić,Sabljić, Škojo, Palijan, Matoš, Crnčić, Trener: Momir Ljubić Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. A za ovo prvo i nisam tako siguran. Ovako otprilike glasi poznata izjava Alberta Einsteina i baš se lijepo uklapa u našu utakmicu koju smo odigrali sa NK Vrbovcem. Naime, taman kad, nakon pet godina praćenja i gledanja dječjih nogometnih susreta, pomislite da ste vidjeli sve briljantne poteze koji ljudski rod može smisliti, od nepravednih i čudnih suđenja, arogantnih trenera, neprijateljski raspoloženih roditelja navijača … pojavi se nešto novo. Trener NK Vrbovca je utakmici pristupio kao da je, u najmanju ruku, poveo svoje igrače u križarski rat protiv povijesnih istina. Što reći na kvalitetu kad igrači neprestano rade faule, udaraju naše po nogama i kad nemaju loptu, kad protivničkim igračima spolno opće s majkama a trener to ne sankcionira, kada taj isti trener raspravlja s protivničkom publikom i prijeti izbacivanjem s igrališta …elementarna nepristojnost. Toliku količinu agresije i bezobrazluka u igri nisam još nikad vidjela. Prestrašno za gledati. (Pogotovo ako ste djeci zaboravili spremiti štucne pa igraju bez kostobrana!) Srećom, NK Bjelovar igra nogomet 21. stoljeća i ima malo drugačijeg trenera. Iako vam se, kad vidite da vam je dijete u direktnoj opasnosti od ozbiljne povrede, javlja onaj primitivni nagon da nekom razbijete nos – ipak ste ponosni što vam je dijete dio jedne dostojanstvene , kulturne ekipe koja se civilizirano ponaša kamo god ode, gubili ili pobjeđivali, na terenu ili izvan njega. Za kraj, evo jedne izjave naše velike sportašice. Meni je ovo definitivno najsmješnija sportska izjava ikad. Mame će se složiti sa mnom. |