Tko je i kakav mora biti uspješan trener? Je li to netko tko se jednostavno takav rodio ili je takvim postao zahvaljujući prikladnoj edukaciji?
Vjerujem da ste se, kako vrijeme odmiče a naša djeca sve intenzivnije treniraju, i vi zapitali ponekad o tome.
Naravno, ne bih željela (ni znala) ulaziti u teorije i metodike treninga već se samo osvrnuti na očekivanja o tome kakav trener treba biti sa stajališta roditelja.
Vjerujem da biti trener nije jednostavno. Proces treniranja ujedno je i proces odgajanja ( djeca treniraju tjedno vise od 10 sati ).Često se desi da sami treneri ne shvaćaju koliku ulogu zapravo imaju u djetetovu životu i kako na dijete djeluju.
Od trenera se očekuje da bude pažljiv, srdačan, strpljiv, susretljiv, da vjeruje u zajednički uspjeh i rad, da bude mladom nogometašu pri ruci , u svim, pa i u tzv. kriznim situacijama , te da zrači radnom energijom i optimizmom.
Evo nekih njegovih uloga:
Instruktor - instruira sportaša u vještinama koje treba razviti da bi bio uspješan u sportu kojim se bavi
Izvor informacija - o sportskim dosezima drugih, o različitim tehnikama treniranja, aktualnim sportskim događanjima i sl.
Motivator - održava motivaciju sportaša
Organizator - planira treninge i organizira logistiku
Pedagog - sportašu pokazuje i objašnjava radnje, podučava ga
Procjenjivač - procjenjuje sportaševu izvedbu, na treningu i na utakmici
Savjetnik - natjecanja mogu biti stresna za sportaša, prisutnost trenera može i trebalo bi umanjiti sportaševu napetost
Sportaš - i sam mora biti u dobroj formi da bi mogao pratiti treniranje svojih sportaša
Vozač - često odvozi i dovozi djecu kada to ne mogu njihovi roditelji
Zaštitnik - trener je odgovoran za sigurnost onih koje trenira, kad roditelji dovedu dijete ne trening ili ga pošalju s trenerom na natjecanje očekuju da je ono tamo sigurno i pod nadzorom a ako se dogodi kakva nezgoda da bude zbrinuto na najbolji mogući način
Prijatelj - kroz duži, često i višegodišnji rad, vjerujem da je nemoguće izbjeći povezivanje koje nadilazi strogo profesionalan odnos. Trener postaje prijatelj s kojim se može razgovarati o osobnim problemima a koji možda utječu na sportske rezultate
Ovo zasigurno nisu sve uloge, ima ih još i sto je dijete duže u sportu trener ima sve veći značaj.
Istraživanja pokazuju da u periodu rane adolescencije ( 11-17 god.) trener ima najveći značaj jer dolazi do nesvjesne identifikacije s njim, igrači se poistovjećuju sa svojim učiteljem, oponašaju ga, upijaju njegove savjete i ponašanje. Na treneru je da im u ovom periodu posveti veću pažnju i, znajući za sve "revolucionarne" psihičke i fizičke promjene kod djece tog uzrasta, pruži adekvatan model koji će mnogima biti okosnica razvoja zrele ličnosti.
Sjetimo se trenera koje dobro poznajemo i usporedimo njihove uloge, načine rada, osobine... s gore napisanim.
Tko je prošao? Tko je pao? Koliko po vama treba kriterija zadovoljiti da ga ocijenite kao dobrog? Neke od navedenih, bar polovicu, sve?
Prvenstveni cilj trenera koji radi s mlađim uzrastima ne smije biti pobjeda, vec – rad na nogometnom i općem razvoju djece i mladih.
Da bi trener ovu svoju odgojnu i formativnu ulogu mogao kvalitetno ispunjavati, on mora poznavati barem osnove ljudskog razvoja: intelektualnog, motoričkog, emocionalnog i socijalnog. Naime, njegovi postupci moraju biti usklađeni sa znacajkama razvojne faze u kojoj se nalaze njegovi igraci, po svim ovim aspektima razvoja.
On treba, s obzirom na visoke zahtjeve sporta, djetetu pomoći da se aktualizira, potvrdi kao ličnost i rezultatima potkrijepi svoj talent.
Donosim jedan mali memorandum djece sportaša trenerima, vjerujem da ga znaju svi treneri u nasoj školi nogometa ali nije naodmet utvrditi gradivo.
Kako biti uspjesan trener djece - nogometasa?
1. Usmjeri se na ono sto djeca rade dobro, a ne na njihove greske! Daj im mnogo i cesto pohvale i priznanja, uz tapsanje i osmijeh.
2. Pohvale daj iskreno. Reagiraj i na losu izvedbu, ali na ohrabrujuci, nekaznjavajuci nacin.
3. Razvijaj realna ocekivanja, u skladu s dobi djeteta i razinom njegovih sposobnosti. Tako ces imati vise prilike za iskrenu pohvalu.
4. Nagrađuj trud koliko i uspjeh, ako ne i vise. Ako momcad i izgubi, a dala je sve od sebe, to treba pohvaliti.
5. Usmjeri se na poducavanje i vjezbanje vjestina. Trening treba organizirati tako da bude raznolik po aktivnostima, i da svaki pojedinac bude sto vise aktivan. Upute trebaju biti kratke i jasne. Treba mnogo demonstrirati, iz razlicitih uglova. Sto vise koristi raspolozivu opremu i tehnicka pomagala.
6. Prilagodi aktivnosti djeci, a ne djecu aktivnostima (smanjiti velicinu polja itd.). Tako ce djeca imati vise iskustva uspjeha, i moci ce zapazati svoj napredak.
7. Izmijeni pravila igre, da svatko bude maksimalno aktivan. Npr. dok se djeca potpuno ne izvjeste, treba reagirati samo na najocitije faule. Djeca se trebaju rotirati na razlicitim pozicijama, da svatko dobije priliku za maksimalnu aktivnost. Izmijeniti pravila da se olaksa zabijanje golova, sto igru cini dinamicnijom i zanimljivijom.
8. Pohvali korektnu tehniku i kad nije dovela do zeljenog rezultata, a ne samo dobar rezultat. Ne hvali dobar rezultat, ako je vjestina koja je do njega dovela bila nekorektno izvedena.
9. Kod gresaka koristi tzv. pristup "pozitivnog sendvica". Prvo daj pozitivan komentar necega sto je dijete dobro napravilo (da se umanji njegova frustracija sto je pogrijesio), zatim daj uputu kako ispraviti gresku, i zavrsi opet pozitivno – s ohrabrenjem.
10. Stvori ozracje koje ce umanjiti strah od isprobavanja novih vjestina. Gledaj na greske kao na nominalan dio procesa ucenja, i budi pun ohrabrenja.
11. Siri entuzijazam, dobro raspolozenje i pozitivno misljenje, koje se tako prenosi na djecu. Smijesi se, pricaj s njima i saslusaj ih!
(prema Weinberg i Gould, 2003)
Da završimo, po mišljenju struke i medija, dva svjetski najpoznatija, najbolja ( i još štošta naj :))) nogometna trenera: