fields of gold
THE END
Ja ću poluuuuudit!
Nešto mi se čudno događa u box-evima 
. Ne pokazuje mi adrese blogera kao ni linkove a u boxu sve stoji. Pokušavala sam brisati i ponovno sve staviti i opet ništa. Ili ih samo ja ne vidim?!
Yupiiiiiiii......
Konačno napadalo snijega! Yupiiiiii....
Šljapkajući danas po snijegu na posao baš sam uživala. Nema veze što se treba obući kao da se ide na Mjesec a ne na posao i obuti čizme kao da ću u ribolov.....he he he...Ne buba više glava 
a i na poslu sam ionako za 4 minute pješice. Kad je zima ne putujem nigdje i samo jedva čekam da dođem doma s posla u topli stan i uvalim se pod dekicu. Odmah mi se popravilo raspoloženje i čaj će biti sada još finiji kad mogu kroz prozor gledati kako snijeg onako tiho pada.....
Danas malko prekapam "duboko u sebi"....
Sanjao sam da imam intervju s Bogom.
"Ti bi me dakle htio intervjuirati?"-reče Bog.
"Ako imaš vremena"-rekoh. Bog se nasmiješi. "Moje je vrijeme vječnost. Što si me želio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
On Odgovori:
"Iznenađuje me što ljudi misle s tjeskobom na budućnost i time zaboravljaju na sadašnjost. Tako ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti a onda umiru kao da nikada nisu živjeli. Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a onda bi opet htjeli biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac a onda troše novac da bi vratili zdravlje"
Kakve bi nam životne pouke dao.....?
"Da naučite kako ne možete druge natjerati da vas vole...možete samo dopustiti da vas se voli.....Da naučite kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.....Da naučite kako nije najvrjednije u životu ono što imate nego ono tko ste...kako se nije dobro uspoređivati s drugima....da naučite kako nije bogata osoba ona koja najviše ima već ona koja najmanje treba.....da naučite kako postoje osobe koje vas nježno vole a ne znaju to pokazati ni izreći.....da naučite kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da nanesete bol osobi koju volite a onda su vam potrebne godine da se ona izliječi........"
Tekst mi se dopao i potiče na razmišljanje.....a kako danas doista "prekapam" po sebi.....hmm....
Al' sam umooornaaa......
Dovukla se ja (nekako) i na posao i bome nisam sposobna za neke pretjerane psihičke napore 
.
Nek' budu sretni da sam uopće došla sjedit na posao (hehehehe) 
. Eh, a sada: kako je sve prošlo?
Dakle....
Poslijepodnevna "sjedeljka" se produžila do 22 sata i ja sam već vrlo očito pogledavala na sat misleći "hoće li već jednom dignuti te guzice sa stolaca i pozdraviti se....." Mesna rolada je nestala sva 
(dakle danas si moram spremati ručak nakon posla jer mi ništa nije ostalo), vino se popilo 
(crno s Brača),
od torte su ostale dvije šnite (barem nešto za danas..hehehe) a ostalo je smokava i pistacija pa ću to dokrajčiti sama u ovom tjednu. Legla sam u jedan sat u noći jer ne trpim da mi iza gostiju ostane sve po stolu i suđa, tako da sam se primila uredno "generalke" u stanu. Gosti otišli, ja rastvorila prozore (mrzim onaj miris vina u stanu i ishlapljelih boca) i bacila se najprije na pranje suđa i čaša a onda potrpala stolnjak i ubruse u veš mašinu. Na kraju su na red došli podovi i kupaonica (ne znam kako vama ali bome ne bi mogla ujutro u vlastitu kupaonicu 
sa spoznajom da mi je kroz nju prethodni dan prošla četa ljudi 
). Dakle dezinfekcija i slično tome.....
Sve prozračeno, oprano, pojačano grijanje i onda sam došla na red i sama. Nasula Aromatica kupku za opuštanje od melisse i naranče u kadu i tek nakon toga legla u krevet u jedan u noći....
Istina da me je kupka malko opustila ali kad se trebalo dignuti danas osjećala sam se doslovno kao da me je pregazio vlak.
Mislim da ću danas ljenčariti.....umore te gosti ali dobro nije to svaki dan.....(na sreću) 
Dobar jutar!
Zijeeevvvv....(stavila sam ruku na usta, nisam nepristojna...heheh) .
Petak...ma znam da znate da je danas petak ali me ovaj put to baš ne oduševljava...
beee..ništa od piđama weekenda 
.
Pisala sam u jednom od prošlih postova o nedjelji i gostima koje imam poslijepodne pa se moram "pripremiti" i psihički i fizički za to. Kako nisam neki tip od "druženja" i besmislenih sjedeljki, ovo mi prilično teško pada no, isto tako znam da moram to odraditi pa hajde, kažem, proći će i ta nedjelja i doći druga, samo za mene... .
Rekla sam da ovaj put ne spremam uobičajene punjene palačinke nego sam se odlučila za mesnu roladu.
Najviše i radi toga što ju mogu poslužiti i hladnu (tada je čak i bolja) i moći ću sve pripremiti bez većeg opterećenja. Budući da je riječ o 5 sati poslijepodne razmišljala sam što je zgodno ponuditi jer to nije ni ručak ni večera a najava je dolazak na "čašu crnog vina". Hm...mislim da sam napravila dobar izbor i evo što će sve biti na stolu: Mesna rolada (u lisnatom tijestu je mljeveno meso sa začinima, prešana šunka, sir i sve posuto svježim zelenim peršinom tako da kad se reže bude lijepa išarana a i ima posebnu aromu) salata od svježih rajčica i zelene paprike, čokoladna torta (ne mislite da ću ju peći ...za to su izvrsne one Ledo torte i već je doma u frižideru ) kolači (baklave i kremšnite), obavezne su kod mene :zdjela sa suhim smokvama i zdjela sa pistacijama (jer uz crno vino idu odlično). Of kors na kraju kava (koju ja ne pijem 
).
Mislim da je za 5 popodne ovo sasvim ok? U subotu još jedino kupim svježe mljeveno meso da ga ne moram zamrzavati već ga samo pripremim sa začinima a sve ostalo je već kod kuće tako da ću se danas popodne uglavnom izležavati. Generalka i čišćenje stana je odrađeno jučer do kasnih večernjih sati pa sam se sinoć sa zadovoljstvom naspavala....
......
Nakon "beauty sleep-a"....
I jučerašnje ljutnje....
Ajmo u nove "poslovne ratove".....
Heh....
Nakon ovakvog dana 
, masaža bi mi dobro došla....osjećam se kao da me je netko "zatukao"...
Danas sam ljuta....
Danas sam ljuta.....i to baš onako, pravo ljuta!
Opet slavlja i darivanja...
Bliži se opet dan "D" u kojem bi mi se trebao dignuti tlak ali ovaj put neće. Preduhitriti ću ga .
Spomenula sam već one "drage prijatelje" (obratite pažnju na navodnike ) koji već pokušavaju lagano sugerirati kako se njihovoj razmaženoj kćeri približava rođendan. Možeš mislit' balavice od 8 godina koja, mislim da se ipak više neće (po maminom naputku) usuditi slati poziv još i sms-om. Iako je sve skoro kulminiralo pred Božićne blagdane kada sam jasno dala do znanja da nisam uvijek dostupna za sve i svakoga i kako mi njihovo "prijateljstvo" ne odgovara jer me guši nastalo je zatišje pa nije više bilo poziva i poruka "Što se ne javljaš?"..."Gdje si?" "Što radiš" i među svime time još po 10 poruka najmanje sa čestitkom Sretan Božić pa opet tako i za Novu Godinu (10 poruka od istih jeli, ne sve ukupno). Direktno sam im rekla da to ne rade i ajde, upalilo je. Kako "pate" na poklone dobili su pred moj odlazak roditeljima bocu šampanjca i Ferrero Rocher veliku bombonjeru i amen. Nije stvar u tome da sam škrta nego mi ide na živce ono otvoreno očekivanje. Ionako po prirodi volim darivati (koga želim) ali mrzim kad mi se to pokušava onako uvijanjem i ulizivanjem dati do znanja. Eto škrtica nisam ispala. Eh sada.....
Bliži se rođendan njihove razmažene balavice (kažem to s pravom jer mala, ako joj nije po volji objesi nos "bez hvala") i ja sam ionako još pred taj Božić dala sebi riječ da ne kanim otići "u pohode razmaženoj princezi". Ne krivim dijete, da se razumijemo, nego krivim roditelje koji je nisu naučili da kad bilo što dobije treba reći "Hvala". Ne kužim kakav je to odgoj...tj. bolje reći....nema ga. Kako ne bi rekli da sam opet "škrta" poklon sam već kupila i kanim joj ga poslati po tati (reći će netko da je to bezobrazno) jer radi gdje i ja i neka onda radi s njime što god želi. Ionako je važno samo to što će dobiti pa ću se ovaj put tako i sama postaviti. Prošle mi je godine njena mama davala do znanja danima unaprijed da želi zlatne (ni manje ni više..eeej...
.) naušnice....i ja budala nasjela i kupila 
. Naravno bez "hvala"....bile su valjda presitne ili što već 
.
Ove godine ne nasjedam a i nisam im dala priliku da mi daju na znanje što njezino balavo visočanstvo želi ovaj put. Kupila sam rozu zimsku majcu (Mustang) sa malom našivenom aplikacijom ružičastim koncem i velika čokolada. Ako joj se neće svidjeti neka se ljuti i žali kome god hoće .
Nisam vam rekla kako je za slavlje Prve pričesti mama danima trubila kako joj mora kupiti mobitel (jer je stari izgubila.....daj molim te!) i kako ja nisam bila jedina koja je dobila tu "poruku" čekali su taj dan. Nitko od pozvanih (30 ljudi...hallloooo
) nije kupio mobitel i mama trči odmah u ponedjeljak po novi samsung od 900 kn. (Ups mislim da sam o tome već i pisala pa se ponavljam.....)
Odlučila sam također da ukoliko (ovo pretpostavljam sa visokom vjerojatnošću) njen otac neće htjeti uzeti poklon nego inzistirati da se pojavim kod njih u kući, uzeti ću ga natrag tj. prihvatiti i dati u Caritas. ALi me kod sebe vidjeti neće! Invaziju poziva i nametanja, torture želim prekinuti pa koliko koštalo da koštalo!
Zvati me više ne mogu jer sam im jasno rekla da mobitel više ne koristim i zaista ga uključujem samo par puta na dan a nekada niti jednom i moram priznati da od tada imam puno više zraka oko sebe.
Eh sad recite da sam krajnje zločesta......
Naočale...
Budući da imamo ovakvo vrijeme kakvo imamo, kao da je proljeće a ne zima, razmišljala sam o jednoj, meni normalnoj stvari, koju mnogi nazivaju, najblaže rečeno, glumatanjem . Kako sam i stavila u temu posta, riječ je o - sunčanim naočalama . Imam dosta ljudi oko sebe, no treba uzeti u obzir i da sam se našla unutar jednog "tvrđeg mentaliteta", koji nošenje sunčanih naočala smatraju "glumatanjem" i radije škilje, žmirkaju i brišu krajevima rukava suze koje im naviru od prejake svjetlosti.
Ja osobno sunčane naočale nosim iz zdravstvenih i preventivnih razloga jer ionako nosim i kontaktne leće i naočale pa mi sunčane ne služe samo iz estetskih nego i zdravstvenih razloga i nezamisliv mi je boravak i izlazak na sunce i snijeg bez dobrih i kvalitetnih sunčanih naočala.
Sada već dvije godine nosim Armanijeve naočale i nije mi bilo žao tih novaca jer mi štite oči kako treba i kvalitetne su. Jako je važno kako se osjećamo s pojedinim naočalama....gotovo jednako kao i u nekom omiljenom komadu odjeće u kojem smo si sami onako istinski zadovoljni. Koliko god sam ja možda nekome zbog toga visokog nosa i pravim se važna toliko su meni jednako čudni i takvi ljudi koji razmišljaju na, za mene osobno, primitivan način.
Naočale moraju najprije biti kvalitetne, tamnih stakala i prianjati licu tako da u oči ne dopire vanjska svjetlost. Meni je to jako važno pogotovo jer moram nositi ispod kontaktne leće.
Nikako se ne mirim niti ikada posižem za naočalama " s place" i užasavam se njihove nekvalitete pogotovo za osobe koje već ioanko imaju probleme s vidom i očima. Oči treba čuvati i štititi ih dobrim naočalama i to ne samo ljeti nego u svakom godišnjem dobu. Slažete li se i kakve vi naočale nosite?
Sportski vikend i opuštanje....
Mnogi su mi govorili da ću na kupljeni Orbytrek uskoro vješati svoju odjeću,
međutim, to se još nije dogodilo 
. Eto tek toliko da se pohvalim, vježbam još uvijek svaki drugi dan po 10-15 minuta a vikendom svaki dan nekada i po pola sata, ovisno kako sam raspoložena.
Budući da na poslu uglavnom sjedim, Orbytrek mi je izvrsno rješenje za razgibavanje i simuliranje šetnje koja mi u zimskim mjesecima baš i nije najdraža.
Ne volim izlaziti van kada ima snijega osim ako baš moram. Najviše uživam u onome poslije vježbanja a to je brčkanje u kadi i kupanje s obaveznom mirisnom soli koje mi u kupaonici nikada ne nedostaje. Obožavam one prirodne mirisne sapune i sapunčiće svih mirisa i oblika i priznajem da sam jako slaba na njih pa ne smijem doći u blizinu gdje se prodaju. Jesu li vam poznati „lush“ proizvodi? Oni rade prirodne sapune a najveće mi je otkriće bio prirodni sapun za skidanje šminke! Kupila sam ga prije dvije godine na Hvaru i odličan je! Skida maskaru u
jednom potezu navlažene vate ili spužvice (ovisno što koristite za skidanje šminke).
Sapun je u obliku lica (ima oči, nos, obraze….)ne kvari se i jako dugo traje. Evo prošle su skoro dvije godine i još ga imam. Tu su i kojekakve mirisne morske soli od kojih najradije koristim one s mirisom lavande, ružmarina i ruže. U zimskim mjesecima je najviše u opticaju ova sol od ružmarina.
Danas sam već odvježbala svoje, brčkala se u kadi i čekam početak novog radnog tjedna i naravno da već jednom srede ovaj server jer svako malo rade remont…….Grrrrr…baš me to ljuti .
Početak vikenda na moj način.....
Obavila sam svoju uobičajenu kupnju, povrća i voća uglavnom, ali i onu neuobičajenu. Naime, iduću nedjelju imam "uvažene goste iz poslovnog okruženja" pa moram spremiti malo svečaniju večericu tipa nekog večernjeg domjenka za 8 ljudi....Svake se to godine ponavlja i ne mogu to izbjeći pa shvaćam taj dan kao nešto što mi ide u "rok službe".Nego, neću vam još sada otkrivati što spremam, prerano je. Biti će i njima iznenađenje jer se već sada vesele mojim punjenim zapečenim palačinkama koje sam odlučila ne praviti već promijeniti već uhodani recept....no o tome za par dana....
Dakle pred nekih sat i pol dovukla sam kući vrećice sa svojom omiljenom i obaveznom zelenjavom (brokula je na broju 1) te voćem među kojim u ovo doba broj 1 zauzima svježi ananas (ne onaj u limenci i zaslađen). Pripremila sam laganu večeru, ručak je ujedno bio i večera i sada fino u piđami i toplom krevetu uživam u čitanju blogova iščekujući neki dobar film večeras. Obožavam kad znam da ne moram ujutro u 6 iz kreveta....
Eh sad čemu ovoliki uvod za tako uobičajene stvari koje svi vi radite?
Ja naime niti zimi (koja je, istina kao proljeće) ne mogu bez sladoleda.....Nema mi većeg gušta kad uz neki dobar film kopam žlicom po kantici sladoleda kao u američkim filmovima.
Eto..i na taj način volim uživati u svojoj oazi mira....
Miško mi je u jednom svom komentaru postavio interesantno pitanje o lumpovanju, tulumarenju....jednom riječju životu kakav bi mi valjda trebao biti primjereniji. Ipak, više uživam u miru bez tuluma i ruženja jer me to opušta jednako kao nekoga tulumarenje, ples.... Drugim riječima Miško....kada već kao "jako mlad i neodrastao" počneš živjeti kao da ti je 10-15 godina više...preozbiljno, preodgovorno,odraslo....onda ti to prijeđe u naviku i postane dio tebe.....ono što si trebao proživjeti tada.. prođe...nepovratno..mada ne mogu reći da mi je žao. Ne smijemo žaliti za nečime što smo si sami izabrali, zar ne?
Tea time....
Spomenula sam svoj prelazak na čajeve umjesto kave....
Prije sam mislila kako je čaj samo za vrijeme kada kišem, šmrcam i imam temperaturu a sada mislim baš suprotno. Naime, liječnik mi je sugerirao da se ostavim kave i da ju ne moram piti baš svaki dan. Sada uviđam da je u pravu....Eeee....ali ima još nešto o čajevima pa možda nekome bude od koristi, u smislu da ga potakne na razmišljanje.....
Naime, ja sam uvijek, kao i većina vjerujem, kupovala one čajeve u filter vrećicama. Možda će ovo nekome biti smiješno, ali kad si bolestan na svašta obraćaš pažnju. Meni se strogo zabranjuje pravljenje takvih instant čajeva i preporuča isključivo one koji su pakirani u paketićima i kutijicama sa prirodnim mješavinama bilja i voća. Čajevi u filter vrećicama sadržavaju neprirodne tvari i ljepila koja umačemo u vruću vodu i čaj koji ustvari pijemo. Za zdrave ljude to i nije toliko štetno ali za mene jest pa eto moram na to paziti. Moram priznati da su mi od tada čajevi svojevrsna delikatesa i puuuno finiji. Preko sestre sam otkrila u Samoboru (gdje sam često na kremšnitama i Rubeljovim ćevapima ) malu pitoresknu trgovinicu sa proizvodima Aromatice (www.aromatica.hr) koja radi sve na prirodnoj bazi. Jest skupo ali vrijedi. I za Božić sam dobila paket njihovih proizvoda i puuuno čajeva tako da sada imam zalihe.
E sada....zašto sam stavila na slikicu ovaj čajni set? Upravo zato jer je ispijanje čaja u prigodnim šalicama pravo guštanje i jednako je važna šalica kao i sami čaj (barem meni). Užasavam se onih debelih velika šalica (za čokolino..hehehe) i čaja u njima....vjerujte mi da je čaj u šalicama od tankog porculana nešto puno,puno bolje. To ne znači da vam treba skupocjeni čajni servis iz dinastije Ming da bi čaj bio ukusan....ima ih vrlo slatkih i po sasvim pristojnoj cijeni. Uvjerena sam doduše da svatko nešto takvo ima doma u ormariću, od baka i prabaka....Imate li?
Prvi radni dan u 2007.
I tako, eto mene natrag u moju radnu sredinu i poslovno okruženje nakon Božića i Nove Godine. Neću zamarati ni one koji me čitaju a ni sebe dojmovima koji su prošlost. Sve u svemu, uobičajeno kao i uvijek bez nekih velikih novosti. Nije bilo niti jedne pahulje snijega tako da o idili nije bilo ni govora. E da...nije bilo ni prejedanja....legla sam na Staru godinu u krevet u pola 11 i dani su prolazili kao i svaki drugi kada sam doma kod svojih.
Napravili smo izlet u Mađarsku (ne shoping ...iako smo sestra i ja kupile neke stvarčice ) gdje smo proveli čitavi jedan dan u razgledavanju. Po dolasku smo doručkovali uz čaj (moji ne smiju piti kavu pa sam bila kolegijalna ) a onda smo razgledavali i kupili svašta do ručka. Ručamo u već nama dobro poznatom mađarskom restoranu sa autohtonim mađarskim jelima (ambijent je predivan i starinski) a onda smo se nakon opuštanja prošetali i do slastičarne na čuvene kesten kocke i Zachericu koju mađari spremaju vrhunski! Uz čaj u velikim i tankim porculanskim šalicama bile su njaaaaami!
Namjerno se doma ne rade hrpe kolača (koji su ionako za one koji nam dođu u kuću) nego se izguštamo na obiteljskom izletu. Čak sam izgubila 2 kg (sinoć sam se vagala ).
Happy sam i jer sam obavila redovnu kontrolu kod svog neurologa. primjetili ste možda da redovito pratim forum koji se bavi tematikom Multiple skleroze. Dijagnosticirana mi je rana faza u mjesecu ožujku prošle godine pa sam od tada pod malko većim povećalom liječnika. Nalazi su svi ok i nije bilo remisija tijekom godine,što je ohrabrujuće a nadam se i da će ponovno snimanje glave magnetskom rezonancom u ožujku pokazati bolje stanje.No....pred Novu G. i ja sam se odrekla kave...pijem čajeve umjesto nje i mogu reći da mi u ova dva i pol tjedna koliko ju ne konzumiram čak ni ne fali. Živjeli čajevi!
Svima pozdrav i cmokaaaa!!!
Iako ću svratiti k svima (trebati će mi malko vremena i da vas pročitam) svima sam došla samo ostaviti pozdrav i puuuuno cmoka.
Vratila sam se pred nepunih sat vremena i nakon raspakiravanja presvukla krevet i odmah se "uvukla"....
Za sada samo kratko: Bilo je lijepo, odmorno ali meni i pomalo već dosadno jer snijega nije bilo a dva tjedna je postalo pomalo previše....No idemo dalje.....Baš ste mi nedostajali pa se "bacam" na obilazak..
