fields of gold
Best wishes......
Još par dana pa nestajem s bloga na dva tjedna....Napravila generalku u stanu, oprala veš i uredno složila ormare
pa polako uživam u svojim pripremama za odlazak svojim roditeljima i odlazak na selo preko blagdana...Veselim se tome...a osobito činjenici da ću se maknuti od poslovnog okruženja i opustiti se u meni daleko miroljubivijoj atmosferi bez namještenih govora, gesti, pozdrava, odzdrava i sličnih gluposti..
Još samo da zapadne snijeg pa da iz tople kućice promatram kako vani pada, a navečer sve blješti kao brokat na mjesečini i neugaženom snijegu...Joooj što to volim!
Sutra još samo umotam svoje skromne poklone (uvijek je to tek znak pažnje i nešto što svakome treba) i mogu sve spakirati i čekati petak..... U četvrtak još "odradim" predbožićno primanje, namještene čestitke ali ko ih šljivi...neće mi to pokvariti dan a bome ni godišnji koji ću sada, nadam se, konačno iskoristiti....
I da je dalje previše ne meljem....svima želim sve ono što si najviše žele i sami!
Kenguru želim puni stol (u što ne sumnjam) i da zaboravi sve ono ružno u životu...Reneu želim nezaboravne trenutke (s kime god da ih odabere),
Tetki Snješki želim toplo vrijeme pa da mi se ne smrzava u Dubrovniku i da joj Mona ne mora grijati noge...Danči (mojoj čupavici) želim puno pjesničke inspiracije i da joj neke od njih postanu i reala...Lorraine želim puno ljubavi u njenoj mladoj obitelji preko bare...Auroraisi želim puno sretnih trenutaka a što manje tužnih stihova....Leni želim da nas što skorije obraduje viješću o dolasku bebača...Jewe*ry želim da osmisli još puuuno prekrasnog nakita i da uživa u Bella Fiume....Teuti&Starcu želim samo da vječno traje ovo što imaju.....Mišku&Lorici želim puuuuno ljubavi, topline i ugodnih šetnji po mojoj dragoj Rijeci...Gaji i njegovim pametnim "glupostima" želim da me još duuugo nasmijavaju ovdje i da i njega netko ovako nasmijava svaki dan.....Veri želim uvijek punu "ambulantu" ali ne bolesnika nego posjetioca s pokojim cvjetićem..Rusalki želim još mnogo "zelenih" dana i žabica u životu....Tixi...slatkoj piskaralici još puuuno jednostavnih stihova i dubokih misli....
I na kraju svima velika cmoka 
i mah mah! 
Daveži (noćna mora 2.)...
Nije ovo post o psima....ova slikica samo odražava kakva mi je faca kad me "zaskoče" daveži od ljudi koji nikako da shvate kad im se pokušava na lijep i pristojan način dati do znanja da mi idu na žiiiiivce.
Već sam pisala o famoznim rođendanima, slavljima i "uslugama" koje radim priji....ali sve me to potaknulo na razmišljanje imaju li svi ljudi takve daveže oko sebe i kako ih se rješavaju?
Naime, znam da mnogi kažu da to treba "otpiliti" po kratkom postupku (i slažem se s njima) ali mene muči druga stvar a ta je : Kako ih se riješiti na što manje bezobrazan način? Ja ću dugo gutati ali onda kad explodiram to je kao atomska i nisam baš najsretnija radi toga jer se ne volim ljudima zamjerati.
Nevjerojatno je kada si ljudi uzmu toliku slobodu da nastoje znati svaki vaš korak, kamo kada idete, s kime idete, zašto idete, kada se vraćate (da oni mogu nastaviti daviti ecc.......)
Mala od "tih daveža" (..ne zovem tu žensku više "prija"
) ima "koncert"u utorak...- ma neš' ti koncerta male šmrkavice od 7 godina na kojem će odfalšati 2 minutnu pjesmicu na kljakavom i raštimanom klaviru!
A onda bi idućih sat vremena u kafiću trebala slušati hvalospjeve o nadarenom djetetu koje je preteklo i samog Mozarta u glazbenoj inteligenciji dok joj mater doma s kuhačom nad glavom prijeti da mora vježbati sat vremena na dan.
Stvar je u tome što znam da mi onako indirektno daje naputak da je "koncert" u utorak kako bi ja odletila u cvjećarnu po buketić i pojavila se(pokazujem onu stvar iako vi to ne vidite)tamo točno na vrijeme.
Već sam danas kupila kanticu sladoleda kojim ću s užitkom slaviti utorak navečer doma u piđami pred televizorom dan kada se onako bez imalo grižnje savjesti neću pojaviti na usranom koncertu.
Stvar je u tome što ti ljudi forsiraju nekakvo "prijateljstvo" koje s oproštenjem neka odjebu jer ga neće ostvariti činjenicom da ja kupujem usranki od 7 godina cvijeće za "koncert" dva put godišnje. Zadnji puta je to bilo pred Uskrs i kad je mala dobila tri ružice u preslatkom buketiću objesila je facu jer joj očito nije bio po volji...Postane malo blesavo kad netko svaki mjesec nekog vraga slavi i očekuje Djeda Mraza. Nisam roditelj ali stvarno ne shvaćam te koji odgajaju "princeze na zrnu graška".
Zamislite kad već sada govore o kumstvu na krizmi a ja im odmah ispalila da sam to bila jednom u životu i obećala sebi NIKADA VIŠE! ..a bome tome nikada kanim ostati vjerna.
Pokušala sam ja već onako otvoreno i direktno reći da ne kanim svoje slobodno vrijeme podređivati njima...nije išlo i nisu shvatili: lijek je bio: isključivanje mobitela vikendom i nejavljanje na fiksni telefon. Rezultat: misija uspjela-ali samo vikendom (no i to je veliki pomak kad su takvi daveži u pitanju.)
Moja velika dilema je: Što s ljudima koji se čak ni ne uvrijede kada im daš do znanja da ti njihovo društvo nije uvijek poželjno ?
Nije da mi nedostaje tema za postove ali postovi o ovim davežima će se sigurno provlačiti mojim blogom sve dok se mala ne krizma pa bude valjda mir....
Želja...
Nije ovo post tipa: "Dragi Djede Mraze..za Božić želim bla,bla,bla...."..
Ja ustvari već poprilično dugo želim ovakvog bijelog terijera ali je previše toga što ne ide prilog tome da želju i ostvarim.
Najgore je to što kada sam na putu nemam ga kome ostaviti, ne mogu ga vozit sa sobom i tako da je to prepreka No1 
. Baš vam zavidim svima koji možete imati njihovo društvo i nadam se da ću ja ipak jednog dana imati svog terijera. Ako ne prije, barem u penziji (ako ju doživim...)....
:o(((...
Baš sam danas žalosna..i taman mislila zaklopiti laptop...ali negdje valjda čovjek mora "to" reći..čisto onako..bezveze....
Najmanje da bi drugi to čitali, nego radi sebe...imaš onda osjećaj da si to "podijelio"....negdje "ispustio" pa lakše nosiš.
Noćka...
Lori sretan rođendan!
photo by misko
Kako ne uspijevam na Miškovom blogu ostaviti komentar čestitam Lorici rođendan ovako!
Happy Birthday! Cmoka Lori u nosić!
PS. Nadam se da se Miško neće ljutiti što sam mu "skinula" Lorinu sliku s bloga.
I miss...
Nedostaje mi ovaj ugođaj sa sličice...nedostaje mi bjelina snijega obasjana mjesečinom i kasna šetnja prema kući kroz taj mir i svjetlucavu, meku površinu koja se proteže unedogled....
Često sam kao mala znala odlaziti sa svojima pješice (iz gušta) po tom snijegu u posjete u selu i uživala sam gazeći snijeg koji bi onako stvorio zadebljanu koru po kojoj nisam propadala....osjećaj je kao da hodaš po oblacima a tišina je nešto nemjerljivo i nešto što će mnogi poželjeti i kupiti a neće to moći....Neki neće nikada ni doživjeti nešto takvo....
Nedostaje mi snijeg i pomalo se veselim odlasku kući za Božić i onog ugođaja....Nedostaje mi snijeg...i kad bi me netko pitao što želim za Božić, rekla bih bez puno razmišljanja da želim puuuuuuuuuno snijega.
Kiša....
Idem ja danas na posao a vani lijeeee 
da jedva stigoh rastvoriti kišobran..Prava mrakača vani, a kako sam već ustala rano po običaju, od silnog veselja što je petak obukla sam se i nabacila "make up" u rekordnom vremenu i stigla na Misu zornicu. Za one koji možda ne znaju to su Mise u vremenu Došašća i simbolika jest u tome da ideš na Misu po mraku, a kad izađeš iz Crkve vani je dan..simbolika iščekivanja i očekivanja...No da ne ispadnem ja tu neki "propovjednik"...
Misa završi i ja krenem (glupača) po pecivo u pekaru....Taman prije nego uđem zaklapam kišobran kad s ulice.....pljassssssss....poklopio me pravi "tsunami" !
Da ti pas mater nekulturnu mrmljam ja (al ne preglasno) i ostanem najprije jedan trenutak šokirana i nesretna što nemam neku pucaljku uz sebe i probušim tom kretenu gume na licu mjesta! Ebemu! I sama sam vozač i baš kad je kiša pazim da ne tuširam prolaznike na ulici, a ovaj ( a možda i "ova"-nisam uspjela vidjeti) me zalije kao da sam na Tajlandu!
Aj...opsovala ja njemu (ili njoj) sve i svašta i poželjela mu za Božić da ga (ili ju) još ove godine netko isto tako zalije.
Nema veze..ostade ja bez peciva i vratim se doma presvući se kompletno, jer ovo se sve cijedilo...pa i u gaće...Koji dan! Ali nema veze jer je ....petak. I neka pada kiša bar ću danas ćoriti s guštom!
Eto...pazite kad pada kiša jer ne morate biti na Tajlandu a da vas pohara tsunami!
Merry Christmas...
Gledam ja i slušam čitavu tu famu oko Božića, Nove Godine, blagdana...svi nešto nabrajaju oko toga što će kuhati, peći, kupiti...ma nema toga kod mene. Nikad ne radim nikakve nebuloze oko poklona ili božićnog menija. Ne shvaćam pretrpane stolove sa hranom koja će se još danima povlačiti po frižiderima i završiti dobrim dijelom i u kantama za smeće. Ok, kod nas na selu se to ne može ni dogoditi...što se toga tiče vlada prava idila. Sve je znatno mirnije, veselije, opuštenije...nema dosadnih ljudi koje moraš slušati s druge strane zida...lagano se razgovara uz pravu peć na drva a centralno se pali tek uvečer i kroz noć...sve miriši onim pravim obiteljskim idiličnim mirisom i nije nam jedina razbibriga Tv sa dosadnim i usiljenim, unaprijed snimljenim kreveljenjem kvazi voditelja i poznatih faca.
Ne razumijem kako ljudi, što manje imaju to više troše i odlaze u minuse...važu namirnice i prepucavaju se sa bakicama na placu....sve je to meni velika nepoznanica i nekako mi djeluje smiješno kada to gledam...Tada se zamislim koliko sam sretna što sve to imam kod kuće i ne moram zvoncati kovanicama u zagušljivom tramvaju ili autobusu na putu do kriške sira ili 10 jaja...A vjerujte nisam nikad zakinuta ni za kino...ni za Kazalište (gdje volim pogledati dobar balet ili predstavu)..nisam ograničena gradskim četvrtima...trgovinama...i opet razmišljam kako sam ustvari radi toga i zadovoljna jer mi ništa ne nedostaje a opet uvijek se mogu i vraćam se u seosku idilu, nepregledan prostor, slobodu i vlastitu oazu....
Eh malo me "ponijelo" ovo predblagdansko vrijeme.......
St. Nicholaus....
Treba li tko čokolade ?....imam "viška" danas......hahahhahaha...Osjećam se da ću postati ko onaj Zadro iz "Naše male klinike" kad je sve lješnjake iz čokolada spremao u vrećicu ..
Iako smo "veliki" čini se da smo u duši još uvijek djeca......a i šef mi se danas nešto raspekmezio pa je ujutro stigla veeeelika čokolada s lješnjacima....a onda pomalo eto i drugih....(otvoriti ću popodne štand s čokoladama...hehehhe).
Ne zovem se Nikolina pa su me te geste još više začudile ali biće da je "južina" svima lupila u glavu...
Pizza day...
Doslovno nastojim "utući" ovih pola sata pred kraj radnog vremena jer nisam sposobna baš za ništa više konstruktivno u ovome danu! Razmišljam što ću danas jesti...ništa mi se ne kuha, ne sprema, ne prčka, ne mijesi, ne pravi...
..i razmišljam kako već jaaaaako dugo nisam jela pizzu. Odmah sam pronašla u mobitelu broj pizzerie i upravo naručila svoju omiljenu Ungarese pizzu 
sa ljutim feferonima.....još kad sam se sjetila Bavarie pive u frižideru....već sam mislima doma sa pizzom u "ljenčarenje" položaju i baš sam happy da danas nema nakuhavanja....Jednostavno mi se ne da ...i točka! Kako me doma ne čeka "nobody" time je izbor bio puno lakši a i nitko neće prigovarati na ručku...
Dakle poslijepodne...pizza i pivo....tv...a onda idem skinuti te kalorije na Orbitreku pa "buć" u kadu i relax. Rame zateže još ali ni približno kako je bilo tako da je danas manje više ok day...
Apćihaaa......
Ne samo da se temperatura vratila nego me ukliještio i vrat......a bemti koja nedjelja! Nije mi preostalo drugo nego se natrackati u toploj kupki i nakljukati se maxfluom a onda namazati vrat DeepReliefom. Izgledam ko da me netko balzamirao u piđami i debelom šalu oko vrata. U najmanju ruku kao da su me našli u Švicarskoj ispod lavine...
Tako..ostaje se u krevetu uz povremeno ustajanje da provjerim kako napreduje goveđa juhica s puno povrća u loncu i kvarenje očiju uz internet i blogove....
Groznica subotnje večeri....
Istina da je večeras taj film na tv-u ali ni najmanje se naslov ne odnosi na film
a bome ni na neki ludi provod subotom navečer. Mislila sam da ću se izvući iz temperature pred dva dana ali se ipak vratila i sad "kurim" 
nekih 37 stupnjeva.....još je to dobro, prije dva dana je bilo 38.2 
.Eto, odatle kod mene danas "Groznica subotnje večeri" koja je doduše počela već u četvrtak. Prednost je u tome da se ne mičem iz kreveta ali danas ne mogu vježbati na svom Orbitreku i samo mi se spaaavaaaaa .
E da...ima još nešto u svemu tome. Od jedne simpa osobe koja me i ovdje povremeno čita dobila sam ljetos jako sladak servis od keramike i sad ga isprobavam nalijevajući se čajem....hehehe....Nadam se da će biti happy kad pročita da je njegov servis "u prometu". Eto "Mile" sad mi je čaj slađi čim je u takvim šalicama...hihihiih.
Pije se čaj s limunom i medom a Maxflu će valjda malo olakšati i skinuti ponovo temperaturu....
Usprkos tome uživam odmarajući uz interesantan sadržaj blogova.....
