fields of gold
Konfuzna i nervozna....
Uopće ne znam odakle bi počela
jer mi glava radi 150 na sat...Pitam se ove večeri jesam li ja normalna ili sam se našla slučajno u društvu koje nije normalno? Ili jedni drugima nismo normalni?!
Zove mene jedna žena (ajmo reći-prijateljica....)za uslugu....Znala sam da mi se neće svidjeti čim me tako umiljato pitala, jer zna da ne padam na te fore pa je namjestila najslađi ton...Ima prezentaciju neke "žnjrflrlj" stvari koju je kupila od iste takve "žnjrfrlj" marke i firme, pa ako skupi još 6 baba (čitaj glupača poput mene
) dobiti će poklon. Ajde...vidim ja da je njoj do poklona pa neću ženi kvarit veselje i obećam doći znajući kako mi je dan unaprijed upropašten. A i čim čujem za neke "prezentacije" dobijem blago rečeno proljev!
Dođem ja, iskrcam njenoj kćeri slatkiše uz izgovor da je Sv. Nikola k meni "skrenuo" nešto ranije (time sam izbjegla ono glupavo nošenje slatkiša za tjedan i pol dana 
)i čekamo mi gđu."prezenterku"...Ma znam ja kako se hrvatski ispravno to piše ali ovoj doslovno odgovara takav naziv. Stigne baba, frizura ko da ju je bura češljala, iskrca torbetine i krene u invaziju na moj džep
. Ja se samozadovoljno smijem, jer se, da prostite zajebala- svoj novčanik i osobne dokumente ostavila sam kod kuće 
. Uvjerava me kak ja nemrem bez tih njenih proizvoda više živjeti (ebate) i pokušava me strijeljati onim znalačkim pogledom poslovne žene. Počela i ja strijeljati nju preko svojih naočala ala "Carla del Ponte" i svojim odvjetničkim "Sapienti sat" stavom čekajući da uzme dah pa da uletim ja.Prija me pogledava jer kuži da ak ova nastavi da bu nastala paljba pa se vrpolji na stolcu ne znajući više hoću li ovakav ili onakav sok
. No....da ja ne rastjeram i ovo malo čitača..Prekinem ja i upitam babu gdje joj treba moj potpis (glupače koja je pridonjela da se prezentacija održi) jer ja moram krenuti.....Samo joj nisam rekla da si tu prokletu "žnjrfrlj" stvar nabije u guzicu (a malo je falilo, no prija želi poklon) i ode negdje drugdje prodavat "prdac bez pokrića". Ne da sam popizdila nego sam i sada nervozna i nalijevam se kamilicom i medom jer mi želudac radi kao centrifuga
.
Pas mater i takvom početku tjedna...pitam se....Šta će bit do petka?!
PS. Isprika svima koji su navikli na moj pristojniji i humaniji način izražavanja ali ovo danas je bilo za vrištat!
Male stvari...
Nekako još uvijek navezana na post o cvijeću, cvjetiću (nije bitno kakvom)ostajem u razmišljanju o malim stvarima koje život čine velikim.
Čitam jedan vrli blog kojeg nazivaju "cool" (koliko mi god taj pojam smiješan, kao i sam blog kojeg više ne pratim)no valjda je danas "cool" kada možeš primitivnim "birtijskim" rječnikom davati procjene o životu u kojemu se sve vrti oko te iste birtijske pameti i pivskog trbuha. Zapravo, nevjerojatno je to obezvrjeđivanje nekih vrijednosti koje pojedincima nešto znače u životu i čine osobe u najmanju ruku humanima, blagima, obzirnima, toplima....
Sve što nekoga čini takvim za mene je dobro i pozitivno i čini mi život plemenitim. Naravno da nemamo svi ista mišljenja i ne bi bilo dobro da ih imamo....ali zašto je tako teško imati onu malu kap tolerancije i dati joj da kapne svaki put kada mislimo da smo baš mi najpametniji i najbolji?
Svi padamo u takva raspoloženja, bila bi laž reći da "nismo nikada takvi" ali najbolji smo i najveći upravo onda kada smo spremni saslušati, razumjeti, shvatiti....jednom riječi: tolerirati i dati drugome njegovu slobodu....
Cvijeće....
Čitajući jedan zanimljiv blog ovaj vikend (i to od "A" do "Ž" 
)koji se isprepliće s drugim, zapela mi je jedna zanimljivost za oko...spominje se poklanjanje ruže...Naravno da me je taj detalj odmah preusmjerio na svijet mašte, ali nažalost i reale, jer sam se zamislila nad činjenicom koliko se ustvari muškaraca danas sjeti nekada pokloniti ružu...? Koliko ih se danas sjeti tom gestom reći "Volim te"..."Poštujem te"..."Drago mi je da si tu i uz mene"....."Uljepšavaš mi život"..Hmm
...Jesam li ja to danas cmoljava ili sam samo postala svijesna kako nas društvene norme sve više preuzimaju i određuju naše ponašanje u kojem se osjećaji ne pokazuju?
Uljepšavaju li neki maleni detalji, pa i oni poput ruže, život i svakodnevnicu samo meni ili nas ipak ima više? Zašto je to danas rezervirano samo za neke "prigodne situacije" koje nam diktiraju, ah opet-društvene norme?!
Sa nekom sjetom sam se prisjetila svojeg boravka u bolnici kada su me svi zatrpavali bombonjerama i ne znam čime (prestala sam to i gledati i samo prosljeđivala to sestrama) a ja sam tako (neskromno ću reći) vapila za nekim živim, običnim cvjetićem, nebitno kojim ali samo da je drugačije boje od one dezinficirane bolničke...
Ne znam kako vi....ali ja kada god sam u prilici da moram nešto pokloniti...obavezno stavim cvjetić...i to me učini jednako sretnom kao i onoga koji ga dobije....Još uvijek taj detalj ima onu moć poput malog djeteta kad ti se nasmiješi....malo tko ostaje na to ravnodušan.....
Kreativnost....
Potaknuta nekim blogovima, a ovdje posebno pratim Jewel*ri, počela sam švrljati internetom u traženju svega što se o tome nudi. Inače nisam pobornik nošenja brojnog nakita ali moj stil je "diskretno a privlačno" i uvijek će mi prije zapeti za oko nešto malo i elegantno, nego nešto veliko, bogato i teško... U stilu svega toga volim perlice i sve što ima veze s njima. Naravno najradije one sedefaste, prirodne. Djeluju mi profinjenino i vesele me jer bez obzira u kakvoj se prilici našla uvijek pristaju...
Doista te perlice izvlače našu kreativnost iz nas i čudo je što se sve s njima može...Jewe*ri to pokazuje također vrlo konkretno. Bez obzira što obukla na sebe uvijek to popunim nečim "perlastim"
tako da su naušnice neizostavne u svom tom assesoiresu...Valjda to nekako najbolje odražava moju osobnost jer se u njima najbolje osjećam. Nije da sam protivnik drugačijeg nakita, naprotiv. Lijepo mi je vidjeti osobe koje znaju nositi sa stilom ono što imaju na sebi...to se uostalom vrlo dobro može uočiti. Jednako kao i nekoga koji objesi na sebe nešto što mu nikako ne pristaje i čini ga pomalo neobičnim i smiješnim....Vjerujem da svi imamo svoje pa makar i rijetke assesoirese koji su uvijek uz nas....i čine nas - zadovoljnima.
Yupiiii!
Yupiiii....stigao je moj Orbitrek....
..
Baš sam happy i lipo ga je vidjeti a i otkrivam čari vježbanja u stanu....taman sam odradila jednu 20 minutnu turu....popila andol (jer inače bi mi za sutra trebale štake do posla) i napravila kupku sa morskom soli od lavande....E sad je gušt piskarati po blogu. Vjerojatno će splasnuti oduševljenje vježbanjem ali nastojati ću....za sada svaki drugi dan jer sam skroz "zahrđala". 
Šiš, šiš, šiš....šiša lava miš......
Sjećate li se te brojalice?
Hahahah....mene je nekako baš podsjetila
Dakle......Otišla sam na vikend odmor k svojim roditeljima i obavezno svratila k svojoj frizerki.
Naime, došla sam u fazu kada sam željela nešto promijeniti i bilo mi je naravno najlakše krenuti od "glave".
Kao studoš sam nosila jako kratku frizuru i onda sam nakon diplome i magisterija počela puštati kosu.....e pa dozlogrdila mi je! Išle su mi na živce sve moguće kopčice za kosu, špangice....pranje svaki drugi dan jer sam stalno u kontaktu sa strankama pa si nisam mogla priuštiti neurednu kosu ili ne daj Bože masnu 
-jeeeežim se kad to vidim! Sada adio kopčicama.....lakovima i pjenama za kosu....pakunzima za vrhove, za korijen kose i sl. sranja. A peglu za kosu ću pokloniti seki.....nek sad ona pegla...ja više nemam živaca.
E sada dalje......zašto sam stavila sliku Charlize Theron? Zato jer imamo potpuno identičan friz. Potpuno isti friz sam nosila kao student i sada sam se vratila tome. Češljam se prstima i gelom za kosu i osjećam se suuuuper! Zadovoljstvo je potpuno jer se sviđa i ljudima oko mene što znači da je pravi pogodak. I baš sam happy!
Jedina je razlika u tome što ja nisam Charlize Theron i nisam plavuša nego imam tamno-smeđu boju kose.
Možda se jednog dana odvažim pa nakeljim i vlastitu sliku....(no istovremeno si pokazujem ..hehhehe).
Odoh ja ovaj vikend.....
I tako dok ja očekujem svoj OrbyTrek da stigne idući tjedan, odoh ovaj vikend odmarati dušu doma i odljepiti se od ove kompjuterizacije i grada na par dana. Treba iskoristiti još ovo malo jesenskog sunca i mirisa prirode, dragih jednostavnih ljudi, susjeda koji će sve podijeliti s tobom...
Iako je tek četvrtak nadam se da mi nitko i ništa neće omesti moje planove da "zbrišem" od svega što me okružuje i podsjeća na posao jer sam mislima već ionako u vikendu.
Fitness......
Gledam ja tako sve te neke oglase za Fitness...Pilates...Yogu.....ali sve bi ja to i posjećivala kad bi imala vremena za odlaženje na ta "rastezanja" i "razvlačenja". Odlučila sam danas naručiti na kućnu adresu "famozni" OrbyTrek. Privlačno mi je to što se ne moram "valjati" po podu...izlaziti van na hladnoću po snijegu (kad zapadne)u fitness dvorane i takva znojna gubiti vrijeme do kuće....
Ovako fino prostora u stanu imam ....toplo je i mogu vježbati kada hoću i koliko hoću a i kada sa mirisnim solima je nadohvat ruke nakon preznojavanja tako da....yeah....danas se naručuje OrbyTrek.
Nedjelja....
Ja danas ne izlazim iz svoje "piđamice" ni iz kreveta......
A što sad?!
Petak...vikend..a ja moram sutra na neki bezvezni ručak povodom nečijeg
imendana.....pfffff... Što kupiti kolegi s kojim radite povodom imendana?!
"Bocu nečega" sam već ispraznila za prijašnje zgode i sad sam stvarno na sto muka...
Hmmmm.....nešto ću valjda do sutra do 14h smisliti.....
Weeeeee.....
Eto, kod mene počeo padati snijeg......
Spavanje.....
Danas sam baš lijena...nakon jutarnjeg rituala u kupaonici vratila sam se u krevet...nemam volju za ništa.
Ma kad promislim, moj krevet je moj najbolji prijatelj... Jedva čekam dane kada ne moram ustajati u šest ujutro i kad mogu kunjati u krevetiću i viriti ispod popluna u tv....
