fields of gold
Svijeće.....
Sutra su Svi Sveti....nekima Dan mrtvih...ima tih naziva. Nažalost zbog posla neću uspjeti zapaliti svijeće na grobovima mada ću to učiniti prvom prilikom. Sjećam se da ja taj dan sve nekako smireno....tiho...rijeke ljudi obilaze vječna počivališta tijela i uvijek se pitam gleda li to netko "odozgo"..Gledaju li to "odozgo" svi oni koje volim.....svi oni za koje sam čula a nismo se upoznali....zna li taj "netko" da sam mu možda praunuka....Možda smiješno ali taj dan nekako priziva moju sabranost i poštovanje...promišljanja....
Kineska kuhinja....
Bez obzira na to što sam alergična na kinesku robu i njihove trgovine obožavam zato njihovu jedinstvenu kuhinju!
Dok sam boravila u Rimu na postdiplomskom studiju kineski restorani su mi bili omiljeno mjesto za isprobavanje njihovih, meni do tada manje poznatih, specijaliteta; a kada su se u Zagrebu i po Hrvatskoj počeli otvarati restorani s njihovom hranom....Yupiiiiii...nitko sretniji od mene.
Međutim ima nešto što me kod nas i nije toliko razveselilo. Pogađate? Cijene. 
Nevjerojatno je koliko su neusporedive s onima u Rimu npr. Pretpostavljam da je stvar u tome što ih je kod nas samo par pa nemaju konkurencije, dok u Rimu imate praktički u svakoj ulici po par njih...
S nostalgijom se toga prisjećam...
Eto pred neko vrijeme (a ima već i godina - dvije)u Rijeci je, u kojoj češće boravim, otvoren kineski restoran i to mi je nezaobilazno mjesto za ručak kad god se tamo nađem. Sve je toliko simpatično i fino...od prijema,osoblja, posuđa do hrane....Ne znam štoje bolje. AKo imate priliku svakako otiđite! Svakako treba isprobati proljetne rolice koje su i na slici.....njamiiii. (PS. I kinesko pivo njije loše.....Živili!
)
Romeo&Julia....
Dobila sam ovo mailom i stvarno se ismijala....ovo vrijedi sačuvati....
(Zavjesa se dize, radnja fabule nedje oko Bosanske Dubce)
ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!
JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda
ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas
ove prekrasne noci da mi je das
JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela
al' veceras oca m' ne bih smjela.
ROMEO: Skraticu za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.
JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati
ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tuđe glave sjec'
ovog puta vjerovacu ti na rijec
JULIJA: Hajd' sad kuci jebo ti sve
joj vid' kolko je sati! Hajd' cuvaj se!
ROMEO: De barem tol'ko se odvazi
pa mi je na minut pokazi!
JULIJA: (taman krenu da skine gace)
Joj bjezi eto mi cace.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos'o
kako si samo kroz mine pros'o?!
ROMEO: Nemojte cika Mato
Julija je moje zlato.
JULIJA ocu) Ma ja ga uopste ne znam
nisam ga zvala, dos'o je sam.
ROMEO:M'rsss ne lazi kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!
JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebes mu mater!
ROMEO: (dade se u panican bijeg
brzo k'o metak pobjeze uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bjezi
a htio bi kraj mene da lezi.
JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nađe
a ovoga će uhljupa neko zlo da snađe.
ROMEO (viče s brijega): E mangupe, dodji u carsiju ako smijes da vidim jesi
l' spreman da se bijes.
JULIJA: (cerekajući se): Romeo, Romeo odjebi ba
ako nastaviš tako ranicu se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kući bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nećeš izac' iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je trazio da mu je dam.
ROMEO: Opet lazeš, on Ofeliju voli
sta ima tebe za sex da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)
JULIJA: ( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)
ROMEO: Odoh sada kuci ko te jebe
idem da nadjem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, dacu ti sjutra.
ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno
ne zelim vise da zivim ovako bijedno.
JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k'o djevac ?
(Zadiže majicu pokaza mu grudi
u Romeu poce zelja da se budi)
ROMEO: (sav ushicen) O Julija oko moje crno
ma neka me pogodi puscano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise
iako znam da crno mi se pise.
JULIJA: Dodji dodji, dilbere moj
da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!
ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj!
Ako naidje ti vikni "Kidaj!"
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
vise i ne razmisljajuci o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa sta god da je
cula sam da onda duze traje.
ROMEO: Ne trazi čaše
pićemo iz flaše.
JULIJA: Hajd' ja ću prva prince moj.
Uh masalla, masalla kol'ki je taj tvoj!
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd' da pijemo za ljubav nasu.
Ispraznise bocu za par minuta
Julija postade k'o nesto ljuta.
JULIJA: Znas da moje srce tebe voli
al' sad me nesto poce stomak da boli.
ROMEO: A joj meni djevojko bludna
neceš valjda reci da si trudna!
JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagadjanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, šta sam ovo popio!?
JULIJA: "Otrov za pacove" evo bas citam
nisam prije stigla starog da pitam
ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.
JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino
baš mi je izgledalo onako fino.
ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti "mala" ostat tijesna.
JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota
ne "umoci" nista za svoga zivota.
ROMEO: (dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.
To izusti
i dusicu pusti
a samo je htjeo
da joj ga spusti.
JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo će biti na mene ljut.
-----------------------
3 dana poslije:
OFELIJA: Jes' cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.
HAMLET: Ma cuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.*
dati ili ne dati pitanje je sad*
(spustanje zavese, Dubca pljesce)
Parfemi.....
Evo mene iz Rijeke.....da, naravno da je padala kiša, a u samoj me Rijeci baš zasula onako-pošteno. Međutim nije mi ni to pokvarilo lijep dan .
Volim odlaske u Rijeku pa makar su i poslovni, ali velika je prednost što me uvijek čeka parkirno mjesto pa ne moram obilaziti Rijeku pola dana radi samog parkiranja . Odradili mi sjednicu, dogovorili strategiju daljnjeg postupka i nevjerojatno ali tih par sati je prošlo u trenu. Eeee....sad slijedi dio koji je meni najljepši u svemu tome...slijedi ručak (ali o njemu u drugom postu-reći ću samo da je bio....mljacccc....u novootvorenom kineskom restoranu u centru Rijeke), pa onda kavica i trač partija s prijateljicom još od studentskih dana. Kad se mi dvije raziđemo onda odlazim u brzi šoping jer u mojem podvelebitskom gradiću u kojem radi posla boravim nema npr. DM-a, pokupujem sve što mi treba a ovaj puta sam se napikirala i na parfumerije jer mi doma već svira alarm da je moj omiljeni parfem na rezervi. 
Isprobah i svašta novo ali mojem omiljenom parfemu koji je i na slikici "Miracle" od Lancoma još uvijek nema premca u ovim jesenskim danima....Baš sam onako zadovoljno išla domeka i sretno se i vratila kako vidite!
Pusaaaaa 
Pa paaa.....
Odoh ja danas poslijepodne za Rijeku sa svojim polićem......Volim voziti pa se baš i veselim....Ali samo da ne pada kiša...ne volim to....
Uffff....
Nisam baš od "tih" serija ali ova "Charmed" mi je skroz onako siiiimpa.....a tek ovaj "demon"...ufffffff......glumac je tako poseban. Volim osobe koje zrače šarmom.....Još kad se spoje šarm i senzibilnost.....ufffff....samo na žalost jedino na tv-u.
Kesteni..
Dobila sam kestene iz Lovrana i užiiiiivam u njihovom mirisu iz pećnice...mljaccc! Razmišljam o tome kako ljudi znaju reći da im je omijeno godišnje doba proljeće ili ljeto no, mislim da je svako godišnje posebno i lijepo na svoj način. Proljeće počinje lagano bojati svijet oko nas, oživljava naše osjete mirisa i vida, doživljaje.....ljeto izvlači iz nas ono najbolje, akciju, energiju, sve pršti od užurbanosti a jesen nas polako smiruje i priprema svojim sve kraćim danima na zimu, pahulje snijega, mir i ustaljenost. Volim ja i zimu, pogotovo kada kroz prozor u toplini promatram kako se pahulje slažu na tlu i uvode u onu smirujuću meditaciju. Uffff....ode ja već u zimu pa bolje da ju prerano ne prizivam.......živjeli kesteni i jesen!
Mmmmm....dobro jutro uz nescaffe
Ja bez ovoga ne mogu započeti svoj radni dan, pa makar bio to i petak. Kolege tvrde isto, samo što oni ne mogu započeti dan bez nessa ako ga ja ne napravim..
.e pa danas nećete. Danas sam baš zločesta i škrta 
(ako baš hoćete). Svi se nešto pušu, znam da me u sebi ustvari potiho mrze jer sam po struci iznad (iako ja to tako ne gledam) ali interesantna je ta ljudska psiha koja će se ulizivati jednoj gđici.mr. ali čim okrene leđa popljuvaće je gdje god stignu. Nema veze, dok su god u poslu korektni nemam prigovora. ;o) No, danas sam odlučila biti pokvarena i skuhati ness samo sebi, zalupiti vratima ureda i prolistati jutarnje novine prije dolaska stranaka. Živili!
Magla...:o((
Brrrr.....koja magluština kod mene....ma ode lito i ja bome danas izvukla kožne rukavice jer inače ostaneš bez prstiju ujutro.
Hodala sam kao ona iz "Bonnie & Clyde" :oP. Navečer više ne ide bez grijanja i sve nekako miriše na zimu vani....za nevjerovati je da je skoro pa kraj mjeseca listopada. Danas je još jedan radni dan pa onda....u nove radne pobjede!
Trgofci i trgofke....
Nije da ja ne znam kako se ispravno piše trgovac nego ja ne znam gdje su nestali oni pravi trgovci, fini ljudi, uslužni, uredni,kulturni. Ne kažem da ih nema ali vrlo,vrlo malo. Pišem o ovim drugima koji nas mrko gledaju iza pulteva kao da su tamo po kazni i nervozno gledaju na sat kad će ići "odcvikati" svojih osam radnih sati. Ne mislim pri tome na one ljude umorne od života bez ikakvih prava, one koji ne smiju ni na wc u tom radnom vremenu i koji bi se uz sve to još i morali smješkati svakome tko im se nađe s druge strane pulta.
Pikiram ja na one tete (uglavnom su to tete) kod kojih kupujem narezak....kako ja god pokušavam najuljudnije zamoliti da mi nareže pršut ili šunku tanko....vraga ona "odrapi" šnitu da ju ni njemački ovčar ne bi uspio sažvakati onim svojim kljovima! Grrrrr!!! I ne bi ti nekome dokazao jer kao da ne razumije hrvatski.....možda treba uvesti engleski u trgovine?!
Dalje....
Najbolje su mi one "sirotice" po parfumerijama, sa uglavnom lošim make-upom (čast izuzecima) i outfitom kojeg je nosila i dan prije, koje nemaju pojima o artiklima i proizvodima koje imaju (ili nemaju) i hoće ti svom silom ugurati nešto što ne želim mirisati na drugome a kamoli na sebi! Pa kad te još stane uvjeravati da je to "Baš za tebe" popiiiiiiiizdim! Neusporedivo sa inozemnim parfumerijama......
Eh....a sad dolaze one najbolje koje ti, čim prođeš kroz vrata, skoče za vrat i ne skidaju se s tebe dok ne popiiizdiš i odeš van u neku normalniju trgovinu...Em ju zanima što ti treba, em ju zanima koji broj ( a ja uopće ne tražim svoj broj), em ju zanima za koju prigodu, em ju zanima imam li kaput koji mi ide uz to....jesu mi cipele iste nijanse...i hoda za mnom ko da ju vodim na lancu!
Kud ćemo mi s tim (prekvalificiranim) trgofcima i trgofkama?!
Mobi(telci) i mobi(telice)....
Eh...nema dana da ja ne opsujem tu stvar! Zove mene kolegica jedan dan na kavu i onda kad sjednemo panično vadi mobitel iz torbice i stavlja na stol kao najdragocjeniju amajliju. Pijemo mi tu kavu a ona je protekla uglavnom u mojem prisilnom slušanju njenih privatnih i nesuvislih razgovora.
Mislim si ja koji je meni *****!
Pa s kim god sjedneš negdje, izađeš negdje, ideš...ne ostavlja tu prokletu stvar doma nego mu se ta ista stvar objesi i vodi njega ko psa na uzici....
E nije tu priči kraj....
Zove mene jedna obitelj (zreliji 40-godišnjaci) maloj na prvu pričest ovog ljeta....Ajde, mislim si ja ionako ih stalno odbijam pa red je da se konačno "pojavim". Njušim ja u isto vrijeme da je tu cilj imati opet za stolom jednu "mr.neznamnisamačega" i naravno dobiti poklon. Ali ok...mislim ja to prežmirit i motat po glavi što da toj klinkici od 10 godina kupim. Čokolada znam da im nije dosta a njoj još manje (naviklo dijete)....idem dalje i mislim ....novac?...Iako bi oni to najradije ja iz principa neću, nema šanse. Kad sam jednom kao mala skoro dobila tako novac na poklon dobila sam od matere takav šamar kad to nisam htjela uljudno vratiti da sam si to zapamtila dok sam živa! Eto...novac ne dam...ali ne radi šamara jer ova mala bi ga dobila od svoje mame da ga ide vratiti a ne da ga uzme! Mislim si ja..hmmm...Prva pričest...dijete čita...mogla bi ja kupiti onu lijepu veliku Bibliju za djecu sa bogatim slikama ali ipak nazovem joj mamu (jer mi kao fol jako dobre...što si ona misli)i pitam ju za savjet...a ona meni..."Jooooj, nemoj to imam ti ja doma Bibliju ...ne treba joj!". Niš..pokopim se ja ušima i vidim da mala ne čita pa odustanem od obrazovnog poklona. Vidim ja da meni prolaze dani u kretenskom opterećivanju vlastite glave, kao da nemam dosta tereta i bez toga, pa kao pravi balkanac odem u prvu zlatarnu i kupim maloj zlatne naušnice i psujući sebe samu obavim i taj "dan".
Eee...nije još kraj!
Drugi dan.....ponedjeljak ujutro.....zove njena mater na kavu pod pauzom. Ajde mislim si ja...nije mi običaj ali ionako nemam zakazanu stranku a parnicu ću nositi doma da se bolje usredotočim jer ovdje me telefoni i mobiteli izluđuju. Sjednemo ja i njena mater na kavu....nosi ona vrećicu eminentne mobitel kuće i pokazuje mi novi mobitel koji je kupila maloj. 1.300 kn....(mene u tom trenu udara grom, ali ne dam se smesti) i na brzinu posrčem tu kavu...platim ju i zakunem se isti čas da je to zadnja koju sam s njom popila!
Klinki od 10 godina kupiti mobitel od 1.300 kn a sama zarađuje jedva 3000!!! Došlo mi je da joj opalim šamar makar je skoro pa duplo starija ali to nije normalno! Vidim ja sada ulogu svih silnih uzvanika koji su razočarali poklonima jer nije stigao željeni mobitel.....E pa stvarno danas svatko odgaja djecu!
Izgleda da danas mnogi ni ne seru (pardon na izrazu) bez mobitela uz sebe! E takve ja zovem mobi(telcima) i mobi(telicama).
Ja bome niti hoću biti telica a niti dati da me drugi prave telicom! Ae!
Subota ...o yeah!
Zašto se ja ustvari veselim suboti? Uuuuu...ima puuuno razloga za to..uz uvjet da taj dan nemam poslovnih obaveza...subotom mogu duže odspavati, doručkovati na miru u normalan sat, peglati, prati uz CD Celine Dion do daske, isključiti telefon i mobitel (nakon što sam provjerila kako su svi moji najdraži)....itd itd....
Ali ono radi čega naaajviše volim subotu jestto da kad sve ovo gore napravim..promijenim CD....smanjim glasnoću i onda natočim puno kadu vode sa obaveznom soli od lavande i krenem na ritual manikure, pedikure i svega što uz to ide.......
Mmmmmm...volim subotu!
Jesen....
Ufff kako volim subote u jesen. Nije doduše lijep sunčan dan, sve je puno magle koja se ne diže čitav dan ali i to ima svoje čari. Poziva na sabranost, nekakvo uljuljkavanje i zastajanje u svemu. Kada bude lijepo, poželim si neku klupicu u parku i mir....prštanje jesenjih boja oje odmaraju i iscjeljuju.......mmmmm...volim jesen.
Weekend.....!!!
Yupiiiii.....petak...ma neka je i 13.-ti, kako su se neki raspisali u svom praznovjernom duhu....ali važno da je weekend! Provodim ga kako hoću, gdje hoću, s kime hoću.....kuham što ja hoću i jedem što hoću......yeaaaa
Dobro jutro....
Čisto mi fino pisati, a o čemu drugome nego onome što trenutno radim.......mmmm.mljacc!
Ujutro volim sjediti i započeti radni dan uz kofi i croasane (bolje kad nisu punjeni-mirnije sam savjesti...ha ha ha).
Osim što sam prešla okom neke meni drage blogove slijedi mi malo "umnog" rada prije stranke koja mi se najavila za kojih sat vremena. Bilo mi je nedostižno staviti neke linkove na blog (a o slikama da ne govorim!) pa sada čisto uživam u tom za mene velikom koraku tako da će se tu naći slika i koje idu i koje ne idu.....
Ma proći će to mene pa se nadam da ću se s vremenom i sama poboljšati u tome....
Rođendani....
Čitam danas jedan blog ponosnog tatice koji je slavio rođendan svog potomka starog 365 dana...čudim se svemu tome i tim roditeljima...uopće ne razumijem koja je svrha dovesti u stan još petnaestak takvih od cca.365 dana sa mamama i onda napraviti natjecanje u tome tko će bolje i više unerediti zidove, namještaj i kompletan stan 
. Sve je to dotični "tatica" lijepo i stilski opisao, popratio fotografijama (usput bebač im je presladak 
) ali očito ljudi uživaju u svemu tome kad si takav "dernek" priušte u vlastitom stanu. Idu mi na živce te "primopredaje poklona" s kojima ustvari ne znaš kamo bi a vjerujem i da ovi koji ih moraju kupovati jednako šize. I onda vjerojatno slijedi ono što rade uglavnom i sa svadbenim poklonima.....nose ih dalje za jednake (ne)prilike.
Nije da sam ja protiv slavljenja rođendana....veselja u tome ali ovakve su mi situacije više nego smiješne. Ili je i to danas samo "in"?
Imala sam nedavno situaciju u kojoj mi je bio "najavljen" rođendan sa preočitom porukom što "trebam" kupiti.....Ma da ne bi....baš takvima niti idem niti ću se spuštati na tu razinu da me netko pravi majmunom - pardon:majmunicom.
Odlučila sam iz istih stopa kako ću slučajno zaboraviti dotični rođendan ili imati nešto sasvim deseto u planu tog dana.
Ne kužim jel to ljudima stvarno treba...ne mogu li si sami kupiti to što im treba ili je u pitanju čista ljudska pohlepa?!
Vjenčanja.....
Obično se ovo događa redovito svake subote navečer ali netko je odlučio danas reći ono "da" i prirediti mi opet pod prozorom halabuku razularenih automobila i ženskih "spodoba" koje su natakle svoje guzice na poluotvorenim prozorima tih istih automobila...
Gledam ja to tako i promatram i pitam se slavi li se svadbeni pir na takav način svugdje ili ja to živim zaista u nekoj vukojebini (ovdje ne želim paziti na lijepo izražavanje, jer bi u meni moralo na svaku ovu inače ići onaj famozni "biiip!")???
Gledam svu tu nalarfanu masu i razmišljam o zrakopraznom prostoru koji mora vladati u tim glavama kad nitko ne osjeti potrebu da bi taj dan trebao nekome biti u sjećanju po poštovanju, veselju trudu da nekome uljepšaju tu večer a ne da egoistično prirede izložbu guzica na prozorima automobila i mašu bocama razmišljajući koju će noćas od ovih s izložbe uspjeti "dobiti"......
E a što se to mene uopće tiče?
Tiče me se jer mi takvi nakon par godina, par mjeseci pa čak i dana dolaze u ured i traže "rastavu braka".....Gledam....djeca su to još koja ni sama ne znaju kako odgajati vlastitu....ponoć prođe, otrijezne se i vide da za život ipak treba nešto više od noćnog provoda i guzice na prozoru....
I kud se moram dnevno bakćati s takvima još mi i vikednom puštaju šund pod prozorom.....E pa jeb...........vikend!
Gosti...
Pffff......čitav dan sam napeta i nervozna jer ne znam jeli gore kad ti se gosti najave ili kada samo postanu pred vratima?
Nisam tip koji voli duge "sjedeljke" u stanovima i kućama.....isrpljuju me takvi ljudi, prepričavanja priča koje me ne zanimaju, a još manje glavni i sporedni likovi tih priča. Ljudima jednostavno ne možeš objasniti da hoću vikendom imati svoj mir, biti u gaćama čitav dan i ne prati suđe i brdo čaša....Egoistična ili ne ali vikednom volim piti kavu sama....iz moje najdraže šalice...slušati tišinu i nešto dobro pročitati....napuniti baterije.
Vikendom hoću isključiti telefon i mobitel....zatvoriti vrata i ne puštati nikog jer sva ta lažno zabrinuta i suosjećajna lica ustvari uvijek samo nešto trebaju za sebe.....ako ništa drugo ono barem pohvalu da su bili kod svoje prijateljice dotične mr.kakosevećzove......
Looking back...
Iako je normalnom čovjeku svojstveno da mu pogled bude uvijek uperen u budućnost, prema naprijed- ja ću se osvrnuti unazad.....Vratiti ću se na vrijeme nakon Božića i Nove Godine 2006. kada sam pomislila kako je prošla još jedna godina i kako se ponovo sve kreće u istom ritmu.
Prevarila sam se. Meni je taj period važan jer sam tada saznala da imam čudnog "podstanara" koji je samo čekao kada će mi ostaviti i poruku, poput sms-a. Najprije se taj "podstanar" samo javio ali se nije i predstavio....morala sam sama saznati gdje ga tražiti, koga pitati poznaje li ga.....nije mi trebalo dugo. Saznala sam da je ime mojem podstanaru "Sclerosis multiplex" (...za one koje ovaj naziv na ništa ne asocira-multipla skleroza).
Inače sam uljudna ali ovaj put je sav moj bonton i dobar odgoj pao u vodu. Nisam mogla pružiti ruku i reći: "Drago mi je......"....nisam čak mogla ni opsovati. Čudno ali za sada moram priznati da me moj "podstanar" ne smeta....tu i tamo se javi, tek toliko da me podsjeti da je tu ali ništa više..
Često me uhvate razmišljanja o tome što će biti dalje, kako ću se s time nositi, hoće li mi u tome tko pomoći ili ću se morati nositi sama sa tim teretom kojeg mi je život dodijelio? Dobro mi ide gluma pred drugima kako to sve nije ništa...ne govorim o tome nikome jer ionako se susrećem sa pogledima punih sažaljenja, a to je posljednje što mi treba. Bilo bi lijepo kada bi ostalo ovako, mislim si....ili da barem ne napreduje brzo jer sam još toliko toga htjela napraviti u životu....tek sam dobila sve preduvjete za to i nikako ne mogu razumjeti da bi mi onaj "Netko" sve to uzeo....kao da se kaje što sam tu i što postojim....
No na meni je da otkrijem s kojim razlogom.....
Fields of gold
Volim pročitati dobar blog....dobro razmišljanje pa sam i sama odlučila započeti.
Često sam i sama iskusila da je ponekada dobar osjećaj kad svoju dušu oslikaš riječima
i negdje to pohraniš...kažem "negdje" jer je puno bolje čuvano od onoga kada to pohraniš u "nekome"....
Nemam pojima kako se sve ovo radi ali odlučila sam: ima vremena..naučiti ću.
