Iako je normalnom čovjeku svojstveno da mu pogled bude uvijek uperen u budućnost, prema naprijed- ja ću se osvrnuti unazad.....Vratiti ću se na vrijeme nakon Božića i Nove Godine 2006. kada sam pomislila kako je prošla još jedna godina i kako se ponovo sve kreće u istom ritmu.
Prevarila sam se. Meni je taj period važan jer sam tada saznala da imam čudnog "podstanara" koji je samo čekao kada će mi ostaviti i poruku, poput sms-a. Najprije se taj "podstanar" samo javio ali se nije i predstavio....morala sam sama saznati gdje ga tražiti, koga pitati poznaje li ga.....nije mi trebalo dugo. Saznala sam da je ime mojem podstanaru "Sclerosis multiplex" (...za one koje ovaj naziv na ništa ne asocira-multipla skleroza).
Inače sam uljudna ali ovaj put je sav moj bonton i dobar odgoj pao u vodu. Nisam mogla pružiti ruku i reći: "Drago mi je......"....nisam čak mogla ni opsovati. Čudno ali za sada moram priznati da me moj "podstanar" ne smeta....tu i tamo se javi, tek toliko da me podsjeti da je tu ali ništa više..
Često me uhvate razmišljanja o tome što će biti dalje, kako ću se s time nositi, hoće li mi u tome tko pomoći ili ću se morati nositi sama sa tim teretom kojeg mi je život dodijelio? Dobro mi ide gluma pred drugima kako to sve nije ništa...ne govorim o tome nikome jer ionako se susrećem sa pogledima punih sažaljenja, a to je posljednje što mi treba. Bilo bi lijepo kada bi ostalo ovako, mislim si....ili da barem ne napreduje brzo jer sam još toliko toga htjela napraviti u životu....tek sam dobila sve preduvjete za to i nikako ne mogu razumjeti da bi mi onaj "Netko" sve to uzeo....kao da se kaje što sam tu i što postojim....
No na meni je da otkrijem s kojim razlogom.....
Post je objavljen 06.10.2006. u 17:41 sati.