fields of gold
THE END
Ja ću poluuuuudit!
Nešto mi se čudno događa u box-evima 
. Ne pokazuje mi adrese blogera kao ni linkove a u boxu sve stoji. Pokušavala sam brisati i ponovno sve staviti i opet ništa. Ili ih samo ja ne vidim?!
Yupiiiiiiii......
Konačno napadalo snijega! Yupiiiiii....
Šljapkajući danas po snijegu na posao baš sam uživala. Nema veze što se treba obući kao da se ide na Mjesec a ne na posao i obuti čizme kao da ću u ribolov.....he he he...Ne buba više glava 
a i na poslu sam ionako za 4 minute pješice. Kad je zima ne putujem nigdje i samo jedva čekam da dođem doma s posla u topli stan i uvalim se pod dekicu. Odmah mi se popravilo raspoloženje i čaj će biti sada još finiji kad mogu kroz prozor gledati kako snijeg onako tiho pada.....
Danas malko prekapam "duboko u sebi"....
Sanjao sam da imam intervju s Bogom.
"Ti bi me dakle htio intervjuirati?"-reče Bog.
"Ako imaš vremena"-rekoh. Bog se nasmiješi. "Moje je vrijeme vječnost. Što si me želio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
On Odgovori:
"Iznenađuje me što ljudi misle s tjeskobom na budućnost i time zaboravljaju na sadašnjost. Tako ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti a onda umiru kao da nikada nisu živjeli. Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a onda bi opet htjeli biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac a onda troše novac da bi vratili zdravlje"
Kakve bi nam životne pouke dao.....?
"Da naučite kako ne možete druge natjerati da vas vole...možete samo dopustiti da vas se voli.....Da naučite kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.....Da naučite kako nije najvrjednije u životu ono što imate nego ono tko ste...kako se nije dobro uspoređivati s drugima....da naučite kako nije bogata osoba ona koja najviše ima već ona koja najmanje treba.....da naučite kako postoje osobe koje vas nježno vole a ne znaju to pokazati ni izreći.....da naučite kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da nanesete bol osobi koju volite a onda su vam potrebne godine da se ona izliječi........"
Tekst mi se dopao i potiče na razmišljanje.....a kako danas doista "prekapam" po sebi.....hmm....
Al' sam umooornaaa......
Dovukla se ja (nekako) i na posao i bome nisam sposobna za neke pretjerane psihičke napore 
.
Nek' budu sretni da sam uopće došla sjedit na posao (hehehehe) 
. Eh, a sada: kako je sve prošlo?
Dakle....
Poslijepodnevna "sjedeljka" se produžila do 22 sata i ja sam već vrlo očito pogledavala na sat misleći "hoće li već jednom dignuti te guzice sa stolaca i pozdraviti se....." Mesna rolada je nestala sva 
(dakle danas si moram spremati ručak nakon posla jer mi ništa nije ostalo), vino se popilo 
(crno s Brača),
od torte su ostale dvije šnite (barem nešto za danas..hehehe) a ostalo je smokava i pistacija pa ću to dokrajčiti sama u ovom tjednu. Legla sam u jedan sat u noći jer ne trpim da mi iza gostiju ostane sve po stolu i suđa, tako da sam se primila uredno "generalke" u stanu. Gosti otišli, ja rastvorila prozore (mrzim onaj miris vina u stanu i ishlapljelih boca) i bacila se najprije na pranje suđa i čaša a onda potrpala stolnjak i ubruse u veš mašinu. Na kraju su na red došli podovi i kupaonica (ne znam kako vama ali bome ne bi mogla ujutro u vlastitu kupaonicu 
sa spoznajom da mi je kroz nju prethodni dan prošla četa ljudi 
). Dakle dezinfekcija i slično tome.....
Sve prozračeno, oprano, pojačano grijanje i onda sam došla na red i sama. Nasula Aromatica kupku za opuštanje od melisse i naranče u kadu i tek nakon toga legla u krevet u jedan u noći....
Istina da me je kupka malko opustila ali kad se trebalo dignuti danas osjećala sam se doslovno kao da me je pregazio vlak.
Mislim da ću danas ljenčariti.....umore te gosti ali dobro nije to svaki dan.....(na sreću) 
Dobar jutar!
Zijeeevvvv....(stavila sam ruku na usta, nisam nepristojna...heheh) .
Petak...ma znam da znate da je danas petak ali me ovaj put to baš ne oduševljava...
beee..ništa od piđama weekenda 
.
Pisala sam u jednom od prošlih postova o nedjelji i gostima koje imam poslijepodne pa se moram "pripremiti" i psihički i fizički za to. Kako nisam neki tip od "druženja" i besmislenih sjedeljki, ovo mi prilično teško pada no, isto tako znam da moram to odraditi pa hajde, kažem, proći će i ta nedjelja i doći druga, samo za mene... .
Rekla sam da ovaj put ne spremam uobičajene punjene palačinke nego sam se odlučila za mesnu roladu.
Najviše i radi toga što ju mogu poslužiti i hladnu (tada je čak i bolja) i moći ću sve pripremiti bez većeg opterećenja. Budući da je riječ o 5 sati poslijepodne razmišljala sam što je zgodno ponuditi jer to nije ni ručak ni večera a najava je dolazak na "čašu crnog vina". Hm...mislim da sam napravila dobar izbor i evo što će sve biti na stolu: Mesna rolada (u lisnatom tijestu je mljeveno meso sa začinima, prešana šunka, sir i sve posuto svježim zelenim peršinom tako da kad se reže bude lijepa išarana a i ima posebnu aromu) salata od svježih rajčica i zelene paprike, čokoladna torta (ne mislite da ću ju peći ...za to su izvrsne one Ledo torte i već je doma u frižideru ) kolači (baklave i kremšnite), obavezne su kod mene :zdjela sa suhim smokvama i zdjela sa pistacijama (jer uz crno vino idu odlično). Of kors na kraju kava (koju ja ne pijem 
).
Mislim da je za 5 popodne ovo sasvim ok? U subotu još jedino kupim svježe mljeveno meso da ga ne moram zamrzavati već ga samo pripremim sa začinima a sve ostalo je već kod kuće tako da ću se danas popodne uglavnom izležavati. Generalka i čišćenje stana je odrađeno jučer do kasnih večernjih sati pa sam se sinoć sa zadovoljstvom naspavala....
......
Nakon "beauty sleep-a"....
I jučerašnje ljutnje....
Ajmo u nove "poslovne ratove".....
Heh....
Nakon ovakvog dana 
, masaža bi mi dobro došla....osjećam se kao da me je netko "zatukao"...
Danas sam ljuta....
Danas sam ljuta.....i to baš onako, pravo ljuta!
Opet slavlja i darivanja...
Bliži se opet dan "D" u kojem bi mi se trebao dignuti tlak ali ovaj put neće. Preduhitriti ću ga .
Spomenula sam već one "drage prijatelje" (obratite pažnju na navodnike ) koji već pokušavaju lagano sugerirati kako se njihovoj razmaženoj kćeri približava rođendan. Možeš mislit' balavice od 8 godina koja, mislim da se ipak više neće (po maminom naputku) usuditi slati poziv još i sms-om. Iako je sve skoro kulminiralo pred Božićne blagdane kada sam jasno dala do znanja da nisam uvijek dostupna za sve i svakoga i kako mi njihovo "prijateljstvo" ne odgovara jer me guši nastalo je zatišje pa nije više bilo poziva i poruka "Što se ne javljaš?"..."Gdje si?" "Što radiš" i među svime time još po 10 poruka najmanje sa čestitkom Sretan Božić pa opet tako i za Novu Godinu (10 poruka od istih jeli, ne sve ukupno). Direktno sam im rekla da to ne rade i ajde, upalilo je. Kako "pate" na poklone dobili su pred moj odlazak roditeljima bocu šampanjca i Ferrero Rocher veliku bombonjeru i amen. Nije stvar u tome da sam škrta nego mi ide na živce ono otvoreno očekivanje. Ionako po prirodi volim darivati (koga želim) ali mrzim kad mi se to pokušava onako uvijanjem i ulizivanjem dati do znanja. Eto škrtica nisam ispala. Eh sada.....
Bliži se rođendan njihove razmažene balavice (kažem to s pravom jer mala, ako joj nije po volji objesi nos "bez hvala") i ja sam ionako još pred taj Božić dala sebi riječ da ne kanim otići "u pohode razmaženoj princezi". Ne krivim dijete, da se razumijemo, nego krivim roditelje koji je nisu naučili da kad bilo što dobije treba reći "Hvala". Ne kužim kakav je to odgoj...tj. bolje reći....nema ga. Kako ne bi rekli da sam opet "škrta" poklon sam već kupila i kanim joj ga poslati po tati (reći će netko da je to bezobrazno) jer radi gdje i ja i neka onda radi s njime što god želi. Ionako je važno samo to što će dobiti pa ću se ovaj put tako i sama postaviti. Prošle mi je godine njena mama davala do znanja danima unaprijed da želi zlatne (ni manje ni više..eeej...
.) naušnice....i ja budala nasjela i kupila 
. Naravno bez "hvala"....bile su valjda presitne ili što već 
.
Ove godine ne nasjedam a i nisam im dala priliku da mi daju na znanje što njezino balavo visočanstvo želi ovaj put. Kupila sam rozu zimsku majcu (Mustang) sa malom našivenom aplikacijom ružičastim koncem i velika čokolada. Ako joj se neće svidjeti neka se ljuti i žali kome god hoće .
Nisam vam rekla kako je za slavlje Prve pričesti mama danima trubila kako joj mora kupiti mobitel (jer je stari izgubila.....daj molim te!) i kako ja nisam bila jedina koja je dobila tu "poruku" čekali su taj dan. Nitko od pozvanih (30 ljudi...hallloooo
) nije kupio mobitel i mama trči odmah u ponedjeljak po novi samsung od 900 kn. (Ups mislim da sam o tome već i pisala pa se ponavljam.....)
Odlučila sam također da ukoliko (ovo pretpostavljam sa visokom vjerojatnošću) njen otac neće htjeti uzeti poklon nego inzistirati da se pojavim kod njih u kući, uzeti ću ga natrag tj. prihvatiti i dati u Caritas. ALi me kod sebe vidjeti neće! Invaziju poziva i nametanja, torture želim prekinuti pa koliko koštalo da koštalo!
Zvati me više ne mogu jer sam im jasno rekla da mobitel više ne koristim i zaista ga uključujem samo par puta na dan a nekada niti jednom i moram priznati da od tada imam puno više zraka oko sebe.
Eh sad recite da sam krajnje zločesta......
