fields of gold
Merry Christmas...
Gledam ja i slušam čitavu tu famu oko Božića, Nove Godine, blagdana...svi nešto nabrajaju oko toga što će kuhati, peći, kupiti...ma nema toga kod mene. Nikad ne radim nikakve nebuloze oko poklona ili božićnog menija. Ne shvaćam pretrpane stolove sa hranom koja će se još danima povlačiti po frižiderima i završiti dobrim dijelom i u kantama za smeće. Ok, kod nas na selu se to ne može ni dogoditi...što se toga tiče vlada prava idila. Sve je znatno mirnije, veselije, opuštenije...nema dosadnih ljudi koje moraš slušati s druge strane zida...lagano se razgovara uz pravu peć na drva a centralno se pali tek uvečer i kroz noć...sve miriši onim pravim obiteljskim idiličnim mirisom i nije nam jedina razbibriga Tv sa dosadnim i usiljenim, unaprijed snimljenim kreveljenjem kvazi voditelja i poznatih faca.
Ne razumijem kako ljudi, što manje imaju to više troše i odlaze u minuse...važu namirnice i prepucavaju se sa bakicama na placu....sve je to meni velika nepoznanica i nekako mi djeluje smiješno kada to gledam...Tada se zamislim koliko sam sretna što sve to imam kod kuće i ne moram zvoncati kovanicama u zagušljivom tramvaju ili autobusu na putu do kriške sira ili 10 jaja...A vjerujte nisam nikad zakinuta ni za kino...ni za Kazalište (gdje volim pogledati dobar balet ili predstavu)..nisam ograničena gradskim četvrtima...trgovinama...i opet razmišljam kako sam ustvari radi toga i zadovoljna jer mi ništa ne nedostaje a opet uvijek se mogu i vraćam se u seosku idilu, nepregledan prostor, slobodu i vlastitu oazu....
Eh malo me "ponijelo" ovo predblagdansko vrijeme.......
