fields of gold
Daveži (noćna mora 2.)...
Nije ovo post o psima....ova slikica samo odražava kakva mi je faca kad me "zaskoče" daveži od ljudi koji nikako da shvate kad im se pokušava na lijep i pristojan način dati do znanja da mi idu na žiiiiivce.
Već sam pisala o famoznim rođendanima, slavljima i "uslugama" koje radim priji....ali sve me to potaknulo na razmišljanje imaju li svi ljudi takve daveže oko sebe i kako ih se rješavaju?
Naime, znam da mnogi kažu da to treba "otpiliti" po kratkom postupku (i slažem se s njima) ali mene muči druga stvar a ta je : Kako ih se riješiti na što manje bezobrazan način? Ja ću dugo gutati ali onda kad explodiram to je kao atomska i nisam baš najsretnija radi toga jer se ne volim ljudima zamjerati.
Nevjerojatno je kada si ljudi uzmu toliku slobodu da nastoje znati svaki vaš korak, kamo kada idete, s kime idete, zašto idete, kada se vraćate (da oni mogu nastaviti daviti ecc.......)
Mala od "tih daveža" (..ne zovem tu žensku više "prija"
) ima "koncert"u utorak...- ma neš' ti koncerta male šmrkavice od 7 godina na kojem će odfalšati 2 minutnu pjesmicu na kljakavom i raštimanom klaviru!
A onda bi idućih sat vremena u kafiću trebala slušati hvalospjeve o nadarenom djetetu koje je preteklo i samog Mozarta u glazbenoj inteligenciji dok joj mater doma s kuhačom nad glavom prijeti da mora vježbati sat vremena na dan.
Stvar je u tome što znam da mi onako indirektno daje naputak da je "koncert" u utorak kako bi ja odletila u cvjećarnu po buketić i pojavila se(pokazujem onu stvar iako vi to ne vidite)tamo točno na vrijeme.
Već sam danas kupila kanticu sladoleda kojim ću s užitkom slaviti utorak navečer doma u piđami pred televizorom dan kada se onako bez imalo grižnje savjesti neću pojaviti na usranom koncertu.
Stvar je u tome što ti ljudi forsiraju nekakvo "prijateljstvo" koje s oproštenjem neka odjebu jer ga neće ostvariti činjenicom da ja kupujem usranki od 7 godina cvijeće za "koncert" dva put godišnje. Zadnji puta je to bilo pred Uskrs i kad je mala dobila tri ružice u preslatkom buketiću objesila je facu jer joj očito nije bio po volji...Postane malo blesavo kad netko svaki mjesec nekog vraga slavi i očekuje Djeda Mraza. Nisam roditelj ali stvarno ne shvaćam te koji odgajaju "princeze na zrnu graška".
Zamislite kad već sada govore o kumstvu na krizmi a ja im odmah ispalila da sam to bila jednom u životu i obećala sebi NIKADA VIŠE! ..a bome tome nikada kanim ostati vjerna.
Pokušala sam ja već onako otvoreno i direktno reći da ne kanim svoje slobodno vrijeme podređivati njima...nije išlo i nisu shvatili: lijek je bio: isključivanje mobitela vikendom i nejavljanje na fiksni telefon. Rezultat: misija uspjela-ali samo vikendom (no i to je veliki pomak kad su takvi daveži u pitanju.)
Moja velika dilema je: Što s ljudima koji se čak ni ne uvrijede kada im daš do znanja da ti njihovo društvo nije uvijek poželjno ?
Nije da mi nedostaje tema za postove ali postovi o ovim davežima će se sigurno provlačiti mojim blogom sve dok se mala ne krizma pa bude valjda mir....
