fields of gold
Početak vikenda na moj način.....
Obavila sam svoju uobičajenu kupnju, povrća i voća uglavnom, ali i onu neuobičajenu. Naime, iduću nedjelju imam "uvažene goste iz poslovnog okruženja" pa moram spremiti malo svečaniju večericu tipa nekog večernjeg domjenka za 8 ljudi....Svake se to godine ponavlja i ne mogu to izbjeći pa shvaćam taj dan kao nešto što mi ide u "rok službe".Nego, neću vam još sada otkrivati što spremam, prerano je. Biti će i njima iznenađenje jer se već sada vesele mojim punjenim zapečenim palačinkama koje sam odlučila ne praviti već promijeniti već uhodani recept....no o tome za par dana....
Dakle pred nekih sat i pol dovukla sam kući vrećice sa svojom omiljenom i obaveznom zelenjavom (brokula je na broju 1) te voćem među kojim u ovo doba broj 1 zauzima svježi ananas (ne onaj u limenci i zaslađen). Pripremila sam laganu večeru, ručak je ujedno bio i večera i sada fino u piđami i toplom krevetu uživam u čitanju blogova iščekujući neki dobar film večeras. Obožavam kad znam da ne moram ujutro u 6 iz kreveta....
Eh sad čemu ovoliki uvod za tako uobičajene stvari koje svi vi radite?
Ja naime niti zimi (koja je, istina kao proljeće) ne mogu bez sladoleda.....Nema mi većeg gušta kad uz neki dobar film kopam žlicom po kantici sladoleda kao u američkim filmovima.
Eto..i na taj način volim uživati u svojoj oazi mira....
Miško mi je u jednom svom komentaru postavio interesantno pitanje o lumpovanju, tulumarenju....jednom riječju životu kakav bi mi valjda trebao biti primjereniji. Ipak, više uživam u miru bez tuluma i ruženja jer me to opušta jednako kao nekoga tulumarenje, ples.... Drugim riječima Miško....kada već kao "jako mlad i neodrastao" počneš živjeti kao da ti je 10-15 godina više...preozbiljno, preodgovorno,odraslo....onda ti to prijeđe u naviku i postane dio tebe.....ono što si trebao proživjeti tada.. prođe...nepovratno..mada ne mogu reći da mi je žao. Ne smijemo žaliti za nečime što smo si sami izabrali, zar ne?
