Music LP-Underground - #110,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" />
Music LP-Underground - #110,blog.dnevnik.hr/feta" />
Music LP-Underground - #110
|
Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 12.02, 2013 u 19:10 sati Cream – “Reunion (Royal Albert Hall)” Nastavljamo sa serijom emisija posvecenih grupi Cream. U prosloj, prvoj emisiji sam predstavio genezu rada grupe, njen zivotni put, te dao kratki osvrt na aktivnosti clanova nakon njenog raspada. Dakako, u muzickom djelu smo poslusali drugi studijski album “Disraeli Gears”. U ovoj emisji cete moci poslusati kompletan reunion koncert iz 2005 godine, odrzan u Royal Albert Hallu. Isti je dakako izdan i na DVD-u. Budite s nama u utorak, na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground! Korijeni koncerata odrzanih u petom mjesecu 2005. godine se nalaze u uvodjenju grupe Cream u Rock and Roll Hall of Fame. Naime, 1993 godine Cream biva uveden u Rock and Roll Hall of Fame i tom prilikom se trojka skupila radi zajednickog koncerta. Dakako, nije to trebao biti cjeli i punokrvni koncert, vise formalna prezentacija clanova grupe. Na repertuaru su imali tri teme, "Sunshine of Your Love", "Crossroads", i "Born Under a Bad Sign". Ovu posljednju nisu nikada do tada izveli u zivo. Koncert je tekao iznenadjujuce dobro, cak stavise, nakon prvih odsviranih nota, pojavila se magija, sva su trojica zajahala na staroj inspiraciji i cinilo sa da je zadnjih 25 godina jednostavno rukom odneseno. Ideja o zajednickom nastupu se nametnula sama po sebi. No, pored svih nastojanja, pa cak i najava o zelji za zajednickom svirkom, do okupljanja nije doslo tako skoro. Svaki od trojice je koracao svojim putem. Doduse, Bruce i Baker su nakratko svirali zajedno, u kratkozivucem bandu, BBM, kojeg smo obradili u jednoj od proslih emisija.
Godine su prolazile, ali do ujedinjenja nije dolazilo. Tu i tamo su se cule sporadicne izjave o nekoj dalekoj opciji, ali konkrentnoga nista nije bilo na horizontu. I onda je Clapton zasukao rukave. Bilo je iluzorno ocekivati od Brucea i Bakera bilo kakvu incijativu, jer za njih je bija uspjeh da se ne izbodu nozevima na pozornici. Koliko je sve skupa bilo na klimavim nogama, kazuje i cinjenica da su se svi sudionici projekta obavezali na apsolutnu medijsku sutnju. Kako je Clapton ocito pozelija malo akcije u stilu starih vremena, poceo je sa organizacijom, i na prvom koraku nagazija na minu. Ovaj put ne na patolosku mrznju ritam dvojca, vec medicinsku, Jack Brucea. Naime, ovaj je obolio od karcinoma jetre i oporavljao se od presadjivanja. To je dakako dovelo sve pod veliki upitnik. Upitnik se jos vise podebljao kad je Clapton saznao da Baker boluje od teskog kronicnog artritisa. No fighteri nebi bilo ono sta jesu, a i nebi dozivili ove godine da su se olako predavali. Jack Bruce, zilavi Skot, je jos jednom pokazo srednji prst onome gori, a Baker je jednostavno reka, “what the fuck, I will play”, i masina zvana “Cream Reunion” se pocela kotrljati. Kad je postalo jasno da vise nista ne stoji na putu, zakazani su datumi za cetiri koncerta: 2, 3, 5, i 6 Svibnja 2005 godine. Simptomatican je sam odabir dvorane. Naime, odabran je Royal Albert Hall u Londonu, koji je 1968 godine udomio grupu na oprostajnim koncertima. Neznan koliko su vremena vjezbali i koliko je karanja bilo za to vrime. Uglavnom, ako je i bilo krvi i krvavih rana, krv je obrisana, rane zakrpljene, razmirice maknute u stranu, sve za tih par sati come backa. Koncerti su napokon potvrdjeni. Euforija koja je zavladala medju ljubiteljima ove muzike je bila neopisiva. Sve ulaznice za sve koncerte zu razgrabljene za manje od ure vrimena. Na koncerima su se ukazale najvece face show bussinessa, od Paul McCartneya i Ringo Starra, Steve Winwooda, Roger Watersa, Brian Maya, Jimmy Pagea, Mick Taylora i Bill Wymana i da ne nabrajam dalje. NIje zgorega ni spomenuti i to da su na koncertu po prvi puta u zivo izvedene "Badge" i "Pressed Rat and Warthog" Ponovno okupljanje i koncerti u The Royal Albert Hallu su se pokazali kao apsolutni uspjeh, kako na osobnom planu, tako i financijskom. Ovaj uspjeh je generirao ideju o jos jednom koncertu, ovaj put u Americi. I taj je odrzan 24. desetoga te godine u Madison Square Gardenu u New York Cityju. Zbog enormnog interesa odrzana su jos tri koncerta. Nakon ovih koncerata, ponovo su kruzile glasine o koncertima pa cak i turneji. Islo se tako daleko da je sam Bruce izjavljivao da ima neke ideje za novi album. No, Clapton je jednostavno otklonio tu opciju kazavsi da su koncerti iz 2005 godine bile dobar experiment i iskustvo, te da radje provodi vrijeme sa svojim klincima. A Baker, sa svoje strane, i u svom stilu, prikazao je Brucea kao Dr. Jekylla i Mr. Hydea, kazavsi da sa njime nikad nije siguran koji ce monster izaci na pozornici. I tako je u interview za BBC, u cetvrtom misecu 2010 godine, Bruce definitivno stavio tocku na i kazavsi: “No more Cream shows, Cream is over." Bilo kako bilo, dali su nam dovoljno. Mozda cak previse, te su stoga ocekivanja uvjek bila prevelika. Vecerasnji koncert je ipak donio grupu Cream kao ljude od krvi i mesa, ali ljude koji su izmjenili tok muzickih zbivalja jedne epohe. I to je to. Krecemo sa albumom. Ceka vas skoro dva sata muzike. I to kakve!
Cream - Live In The Royal Albert Hall 2005 (Part 1) O grupi Cream sam manje vise sve rekao u prosloj emisji. Ajmo jos samo par notica. Ono sta svi znamo, a to se pokazalo prilikom organizacije i realizacije ovih reunion koncerata, je velicina grupe. Iako je sastavljena od samo tri clana, od tri jake, osebujne, kontorverzne, ali navise svega, muzicki skoro genijalne licnosti, sama grupa i njena legislativa je nadrasla svoje tvorce. Koliko je to dobro ili ne, ostavljam svakom ponaosob da prosudi. A da sve komercjalno nije nuzno i smece, ova grupa potvrdjuje i nakon 45 godina od svog osnutka. Svojim svjezim i neortodoksnim pristupom interpretacije mixa psyhodelije, rocka i bluesa, privukli su ogromne mase obozavaoca, a time dakako, zacementirali komercjalni ucinak svoje svirke. Ne zelim se upustati u kolicinu prodanih nosaca zvuka, niti u to koliko su love odstampali na koncertima. Ali ono sta moramo naglasiti kad govorimo o grupi Cream u ovom segmentu, to su dvije stvari, koje ih i u komercjalnom cine velikima. Treci album “Wheels of Fire”, je svojevremeno probio sve nebeske granice prodaje, te je radi njega diskografska industrija uvela pojam platinaste tiraze, oznacivsi ga kao prvog koji je oznacen tim atributom. Nadalje, jos vise je frapantna jedna druga cinjenica. Za svoga postojanja, u 24 mjeseca, Cream su prodali vise albuma, nego je crkva prodala Biblija u zadnje 24 godine! Eto, neka se zna! Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Feta |
