utorak, 31.07.2012.
Pink Floyd - “Wish You Were Here" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 14 08 u 19:10 uri
|
Kad san prije najavija ovu emisiju, nisan ni slutija sa kojim cu se problemima susrest osmisljavajuci njenu koncepciju. Jer, predstaviti Pink Floyd u ovu uru i po je nemoguce. Predstavit bar dio njihovog opusa u tu istu uru i po, je isto tako, mission impossible. Isto tako, posvetiti se receziji, temu po temu, bilo bi totalno deplasirano, jer na netu su vec objavljene tisuce i tisuce veoma dobrih. Sitimo se, “Arnold Lane” i “See Emily Play” nemaju bas nekih dodirnih tocaka sa “Set Controls for the Heart of the Sun”, i jos manje sa “Atom Heart Mother”. A to je sve skupa, svjetlosnim godinama udaljeno of “Meddlea” i “Echoesa”. I sta napravit? I nadalje, predstavit “Wish You Were Here” kao nasljednika “Dark Side of Moon”, znaci omalovaziti ono sta je ovaj album donio kao i negiranje njegovog pravog znacaja. “Dark Side of Moon” jest bija kamen temeljac zavrsnog djela karijere Pink Floyda, album koji je u mid stream orbitu izbacio najjaci underground sastav. “Dark Side of Moon” je crni album, mracan do srzi. Zvuk je tezak, boje su sumorne kao i ludilo koje opisuje. Urbani kaos i posvemasnje ludilo koji predstavljaju okosnicu moderne civilizacije. Moze li takav pristup bit ista drugo nego crn? Nadalje, “Dark Side of Moon” je donio toliko superiornu produkciju, koja ce desetljecima nakon njegova izlaska, predstavljati referencu i sta je jos zalosnije (da se tako izrazin), malo ko, ako iko, ce dosegnuti visine i standard koje je postavilo to djelo. “Dark side of Moon” je katapultirao Pink Floyd medju zvjezde i donio im priznanja koje zasluzuju. I sve je to bilo lipo, ali trebalo je nastaviti dalje E to dalje, tu je tribalo pokazat da “Dark Side of Moon” nije bija slucajan. Ma koliko remek djelo moze bit slucajno.  Band ulazi u studio, bez jasne ideje sta i kako dalje. Danima, mjescima, pokusavaju artikulirati nesto sta bi iole bilo prihvatljivo i zasluzilo epitet nasljednika. Nazalost bez ikakvog uspjeha. Cak ni jamovi ne donose nove ideje. Bilo je jasno da je kretaivni moment daleko od njih i da ih je rad na “Dark Side of Moon” iscrpija vise nego su i sami bili svjesni. No, nakon beskonacih rasprava, jamova, pokusaja, neke se ideje ipak kristaliziraju. Waters dolazi sa labavim konceptom albuma posvete Syd Barrettu. Nazalost, to su moment kada na povrsinu dolaze sve razicitosti katraktera clanova, a posebno Gilmoura i Watersa. Pokusavajuci prekriti osobne anemozitete, koji su svakim danom bivali sve veci i veci, dvojac ipak zakopaje ratnu sjekiru da bi se posvetili novopridosloj ideji, i uobliciti je u djelo. Na nasu sricu, ideja ih je u potpunosti zaokupila, te se naposljetku, nakon miseci trazenja, vidilo svitlo na kraju tunela. Doduse, do tog svitla je tribalo jos i te kako hodati, ali samo postojanje nekog cilja, predstavljalo je ogroman napredak za ovu ekipu. Po nastanku prvih taktova “Shine on You Crazy Diamond”, svi su svatili da im sljedi, doduse u nesto razlicitijem obliku, ali u kreativnom smilu, slican ako ne i veci izazov kao i na prethodnom albumu. Distancitrajuci se od koncepta prethodnika, Pink Floyd se okrece space psihdeliji sa svojim karatketisticmim potpisom na sam zvuk. I kad o zvuku govorim, jedna mala digresija sa moje strane. Naime, ono sta me je donjelo svojevremeno u tabor Pink Floyda je bija zvuk. Bili su prvi koji su mi priblizili zvuk, ne melodiju, ne ritam, nego zvuk. Bili su prvi koji su mi ukazali da zvuk kemiske olovke koja udara u padu, u keramicku plocicu, ima svoju melodiju. Da se vratimo albumu. Sama tema je nametnula skoro pa pateticnu notu cjelom djelu. Dakako, kad majstori to odrade, patetika nestaje, isparava i ostaje srz, ostaje djelo grupe o jednom genijalcu koji je prerano presao onu tanku crtu koja razdvaja genija od lunatika. Vjerovatno ste do sada mogli zakljucit, iako niste znali, da je album u potpunosti posvecen Syd Barrettu, orginalnom clanu grupe koji je radi mentalnih problema zamoljen da je napusti. Interesantno je ovom prilikom napomenuti, da nikada ne zaboravljanjuci koju je ulogu Syd odigrao u prvim koracima i etabliranju banda, svi clanovi , a tu su bli novopridosli Gilmoure, te Waters, Wright i Mason, su se slozili da sve tantjeme u buducnosti, za vjeke vjekova amen, djele na pet jednakih djelova. Sta oce rec, da je Syd sve do svoje smrti dobivao cekove kao da je aktivan clan grupe. Lipo od njih i ne tako bas cesto vidjena gesta u show bussinesu. Samo snimanje albuma je proteklo u poprilicnoj nategnutoj atmosferi, jer su Gilmoure and Waters jedva uspjevali zadrzati prividno jedinstvo. Bilo kako bilo, album izlazi i po izlasku prima povoljne kritike. Budimo iskreni pa priznajmo, negativne kritike su bile poprilicno zastupljene ali i u tom se dogodio jedan obrat. Naime, kako je vrijeme proticalo, album se sve manje gledao kao nasljednik prethodnika, a sve vise kao samostalno djelo, te se time i kompletna percepcija njegove vrijednosti prmjenila. I danas, kad govorimo o ovom albumu, smjestamo ga tik uz bok prethodnika, po mnogima cak i iznad njega, ali to je vec pitanje ukusa. Jer, dok je “Dark Side of the Moon” donio olovnu i tmurnu atmosferu danjasnjeg posvemasnjeg ludila, “Wish You Were Here” na skoro topao nacin donosi zaljenje za izgubljenim kompanjonom, donosi osjecaje vezane za odsutnost tog genijalca, koje se i nakon deset godina od njegovog odlaska osjeca u grupi. Kolorit zvuka je time daleko svjetliji, prevladavaju pastelne zvucne slike, nafilane brutalnim zvucnim efektima, te time stvaraju novu dimenziju u prezentaciji zvuka grupe. I da ne idemo previse u detalje u ovom uvodu, jos par crtica koje bi mogle biti interesantne. Glavni vokal u temi “Have a Cigar” izvodi Roy Harper, stari poznanik grupe. Naime, Waters i Gilmour nikako nisu mogli postici ono sta je grupa tila, te se Harper nametnuo kao idealno rijesenje. Doduse, Waters je kasnije izjavio da se kaje zbog te odluke. Idemo dalje. Za vrijeme snimanja u studio je banila spodoba sa trbusinom, obrijane glave, nesuvislog ponasanja. Prema rijecima samih clanova grupe, niko u prvom trenutku nije prepoznao glavnog aktera cijele price, Syd Barretta. Ricky Wright je bija prvi koji je reagirao i ponudio mu da sedne. Syd se neko vrime zadrzao u studiju, te nestao iz njega kao sta je i dosa, bez pozdrava. Bija je to zadnji susret starih pajdasa. To je bilo ono poznato. Sad nesto malo poznato. Nakon 5 minuta i 21 sekunde uvodne teme, ako pojacate sound, cut cete violinu. Da dobro ste culi, violina je dio zavrsnih taktova teme i svira je legendarni jazz violinist Stéphane Grappelli. Naime, dok je Pink Floyd snimao album, u susjednom studiju, Stéphane Grappelli je snimao svoj. Gilmoure je dosao na ideju da nebi bilo lose u zavrsnim taktovima cuti malo drugaciji sound. Zamisljeno, ucinjeno. Grappelli je odsvirao tri note. Dakako, na omotu se ne daju krediti Grappelliju, ali je za to dobio 300 funti. 100 po noti. NIje lose. Produkcija je ponovo posebna prica. Nazalost, Alan Parsons je odbija ponudu da producira i ovaj album. Posvetivsi se svom “Alan Parsons Projektu”, jednostavno nije moga naci vremena za sudjelovanje. Vjerujem da bi Alan pridonija inventinosti produkcije, ali nazalost, to nikada necemo moci saznati. Brian Humphries, koji je producirao album, ipak je bio na visini zadatka, iako je u pocetku imao ozbiljnih problema sa opremom u studiju, te je cili prvi dio uvodne teme “Shine on You Crazy Diamond”, upropastio, te se morala ponovo snimiti. Bilo kako bilo, produkcija albuma je superiorna, cista, punokrvna, prepuna sitnih detalja, ali ne i kicasta Po svom izlasku, album zasjeda instant na prva mjesta na svim mogucim top listama, kako u Americi tako i Europi i Dalekom Istoku. Iz tog momenta datira bizarna prica, da diskografske kuce nisu mogle odstampati onoliko ploca koliko je trziste u tom trenutku trazilo. “Wish You Wer Here” je album koji se slusa. “Wish You Wer Here” je album koji ce vjerovatno nadziviti svoje tvorce i jednog dana kad se bude ispisivala povjest naseg doba, ovaj album ce sasvim zasluzeno zauzeti svoje mjesto. I prije slusanja cilog albuma, jos jedna napomena sa moje strane, koja bi tribala zorno ilustrirati o cemu je veceras rijec. Pokusajte se sitit koju je sliku naslikao Leonardo nakon “Mona Lise”. Tesko! Pokusajte se sitit koju je sliku naslikao Van Gogh nakon “Suncokreta”. Tesko! Pokusajte se sitit koju je knjigu napisao Dostojevski nakon “Zlocina i kazne” Ono sta ocu rec, je da nakon manje vise svakog remek djela, umjetnik sa novim djelom, jednostavno ne uspjeva dosegnuti visine prethodnika. Rijetke su iznimke u povjesti umjetnosti i vecerasnji album predstavlja tu veliku iznimku. I da vise ne duljim, u emisiji ide Pink Floyd i “Wish You Were Here”  Nakon odslusanog albuma, emisiju nastavljamo kratkim osvrtom na djelovanje grupe neposredno nakon izdavanja ovog albuma. Nakon izdavanja albuma, grupa krece na turneju, koja ce ih dovesti na najvece stadione na svitu. Ne triba napominjati, da su bili dupkom puni. Istovremeno, u grupi dolazi do konacnog raslojavanja i alijenacije clanova banda. 1977 godine izdaju album “Animals”, koji ce postati prvi album na kojem je koncept dosao iskljucivo od Watersa. Doduse, i “Wish You Were Here” je koncept koji je nastao u Watersovoj glavi, ali na “Animalsima” ce i njegova realizacija biti vecinom njegovo djelo. Da apsurd bude veci, gotovo cilu prvu stranu albuma zauzima tema “Dogs”, koja je skoro u cjelosti djelo Davida Gilmoura. Ta disporporcija ulozenog i dobivenog unutar grupe, ce donjeti dodatne tenzije medju clanovima. Album “Animals” je isto tako donio Watersa kao neprikosnovenog lidera grupe, sta dakako nije bas bilo drago ostalima. Za vrime turneje Wright je cak zaprijetio odlaskom, a do kojeg stupnja je dosla alijenacija medju clanovima pokazuje i cinjenica da je Waters na koncerte dolazija sam i napustao binu odmah nakon koncerta, ne komuniciravsi sa nikim od clanova. Raspad grupe u ovoj postavi dozivljava svoju kulminaciju 1979 godine izlaskom albuma “The Wall”. Waters prezuma kompletnu kontrolu nad radom grupe, te de facto pretvara ostale clanove u prateci band. No storija vezana za “The Wall” je daleko kompleksnija, te zasluzuje posebnu emisiju. Time dolazimo do kraja emisije, u kojoj cemo poslusati cili album “Wish You Were Here”, te dati kratki prikaz atmosfere nastajanja albuma i par natuknica o dogadjajima nakon njega. Posto je emisija posvecena albumu, koji je pak posvecen Syd Barrettu, bija bi red da se oprostimo sa nekom od tema koje je potpisao sam Syd Barrett. Dok je jos bija sa ove strane lucidnosti, Syd je napisa nekoliko singlova, koji su doveli Pink Floyd na top liste i time se izdigli od tisuce slicnih grupa tog vremena. Pitanje je, sta bi bilo od grupe da nije bilo tih singlova? Stoga, sa svoje strane, mali tribute Sydu i teme koje su uzdigle Pink Floyd: “See Emily Play” i “Arnold Layne” ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Ovo je zadnja emisija ove serije koja ide u zivo. U ponediljak san u avionu prike Velike Bare, te cu emisiju uredjivati iz Amerike. Dunque, sljedeci utorak ide nova emisija, ponovo nesto drugacije i u vec poznatom stilu. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Pink Floyd - Shine On You Crazy Diamond (Pt. 1) Pink Floyd - Welcome To The Machine Pink Floyd - Have A Cigar Pink Floyd - Wish You Were Here Pink Floyd - Shine On You Crazy Diamond (Pt. 2) Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
