utorak, 05.06.2012.
Steve Hillage - “L" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 12 06 u 19:10 uri
|
Vracamo se u underground nakon kratog izleta sa Harrisonom i prijateljima. Donosimo jednog od najvecih gitarista Canterbury scene, space orjentiranog, Steve Hillagea. U emisji cemo predstaviti njegov drugi solo album “L” Budite na valovima Gradskog Radija Trogir u utorak, 12. 06 u 19:10 uri navecer i poslusajte muziku koju nigdi necete cuti, osin u emisji, Music LP-Underground -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Odmah na pocetku ovog uvoda, da malo pojasnimo sinonim, Canterbury scena. Sticajem okolnosti, Canterbury je postao rasadnik najvecih talenata progresivne scene uopce, a posebno sedamdesetih godina. Broj sastava i umjetnika, koji su se vinili nebu pod oblake i uspili uvatit muzu za guzu, je ogroman. Necemo ih spominjati, jer bi nas to odvelo previse daleko, a isto tako i njihova najvaznija djela, jer je i taj spisak skoro pa, beskonacan. I stoga, kad spomenemo, Canterbury scenu, automatski se namece asocijacija na sve sta je bilo progresivno sedamdesetih. Sama scena se skoro poistovjetila sa pojmovima, fuzija, eksperimentalno, underground, progresivno, te time zauzela, ne samo posebno misto u povjesti muzike, nego svojim postojanjem oznacila vjerovatno naplodonosniji period u muzickom segment ljudskog stvaralastva. Na Canterbury scenu i njene najpoznatije predstavnike cemo se vracati tokom sljedecih stotinjak emisija. Samo mala napomena, u jednom od prijasnjih emisija smo obradili grupu Colloseum. Grupa po lokaciji nije pripadala Canterbury sceni, ali se uklopila u nju svojim konceptom fuzije engleske verzije jazza i sirovog rocka. Za razliku od Colloseuma, nas vecerasnji junak je dio space rock scene, koje predvode Gong, Egg, Khan, Caravan i Hawkind. Vjerovatno je nepotrebno u ovom kontekstu reci, da je Steve Hillage bija ili pridruzeni ili stalni clan manje vise svih nabrojenih grupa.  Steve Hillage, pravin imenon Stephen Simpson Hillage, rodija se u osmi misec 1951 godine, u predgradju Londona. Dok je bija u skoli pridruzija se bandu Uriel, zajedno sa Dave Stewartom, koji je svira klavijature. Dave ce biti njegov pajdas tokom cile karijere. Grupa se ubrzo raspada. Steve i Dave krecu zajedno, a ostatak grupe odlazi i oformljava grupu Egg. Godinu nakon toga se nakratko ponovo udruzuju, jer in se ukazala prilika za snimanje albuma. Kao plod tog ponovnog ujedinjenja izlazi album “Arzachel”. Po izlasku albuma, Steve Hillage and Dave Stewart nastavljaju svoj put na jednoj strani, a ostatak ponovo pokrece grupu Egg. Intereantno da je je Steve gostovao sa njima na pozornici, pa cak i na snimanju njihovog studiskog albuma “The Civil Surface”, koji je izasa 1974 godine. No da se vratimo toku nase price. 1969 godine Hillage studira na University of Kent u Canterburyu, povremeno suradjujuci sa tada lokalnim sastavima, Caravan i Spirogyra. Dakako, oba ce sastava uskoro izaci iz lokalnih okvira i zavladati svjetskom scenom, svako na svojoj livadi punoj socne avangardno / progresivne / fuziske trave. Cilo to vrime Hillage komponira i pise pisme. Krajen 1970 godine ima toliko materijala da moze napuniti cili album. Ekipa iz Caravana mu omogucava susret sa managerom Terry Kingom, koji pak uspjeva Steveu osigurati ugovor za snimanje sa kucom Deram. Dakako, ovom je kumovao Dave Stewart, koji je, by the way, u to vrime bija aktivan u grupi Egg. Pocekom 1971 godine, Hillage oformljava grupu Khan, zajedno sa basistom Nick Greenwoodom, bivsim clanom pionira performancea, Crazy World Of Arthur Brown. Pridruzivsi sebi jos Pip Pylea na bubnjevima i klavijaturistu Dick Heninghema, grupa poprima osnovne obrise. Nedugo nakon toga, u grupu dolazi bubnjar Eric Peachey, te Khan dobiva svoj konacni sastav. Nastupaju uglavnom kao predgrupa Caravanu, zapocimaju snimanje prvog albuma. U sred snimanja Heninghem odlazi, te se bandu pridruzuje, ko drugi nego, Dave Stewart. I kao puno puta do tada, dolazi do razmimoilazenja po pitanju kretanja same muzike, te 1972 godine Hillage raspusta band. Interesantno je za napomenuti, da u tom razdoblju nastaje tema "I Love Its Holy Mystery", koja ce tokom vremena evoluirati u “Solar Musick Suite”. Nakon kratkotrajnog zadrzavanja u grupi Decadence sa Kevinom Ayerom, Steve se inficira zvukom Gonga, za vrime turneje po Francuskoj, te po njenom zavrsetku, ostaje u njoj i ceka najavljenu turneju Gonga. Ispocetka in se pridruzuje kao session muzicar, na seansi koja je u stvari bila uvod u “Flying Teapot”, prvi dio trilogije "Radio Gnome". Po zavrsetku seanse, Steve postaje punopravni clan Gonga te sa njima snima jos “Angels Egg” i “You”. Gong se raspada 1975 godine, ostavivsi iza sebe jednu od najupecatljivijih trilogija u modernoj umjetnosti. Da bi prikazali koliki je uticaj na underground scenu ima Steve Hillage u to vrime, evo samo jedan mali podatak, pa cemo nastavit dalje o njemu. Naime, kad je Mike Olfield bira ekipu za praizvedbu njegovog remek djela “Tubular Bells”, ocito je da se nije puno mislija o izboru gitariste. Pored Mick Taylora, koji je upravo napustio Rolling Stonese, na BBC-ovoj snimci domira Steve Hillage. Sama cinjenica da je Mike Olfield prepustija Steveu svoje gitarske dionice, dovoljno govori i naglasava ugled kojeg je Steve Hillage vec tada uziva. . Idemo dalje. Kako smo rekli, 1975 godine Gong krece prema putu koji vodi u raspad. Steve preuzima vodstvo nad grupom, ali ka svakom samozatajnom umjetniku, jednostavno mu je smetalo bavljanje sa poslovin stvarima na ustrb kreativnsoti. Ne mogavsi se prilagoditi poslovnoj stani liderstva, Steve raspusta band i posvecuje se solo karijeri. Sta se mene tice, steta, jer Gong je imao jos puno toga reci. Njegov potez je u stvari proizasao i relativnog uspjeha prvog solo albuma “Fish Rising”, kojeg je izda dok je Gong jos funkcionirao. I da se malo maknemo od govorancije, poslusat cemo temu “The Salmon Song” sa prvog albuma “Fish Rising”. Tema se sastoji od cetiri stavka, ali sve zajedno djeluje kao kompaktna cjelina, te je kao takvu i donosimo.  Postigavsi uspjeh svojim prvjencem i raspustajuci Gong, Steve Hillage se okrece prema Americi, tocnije receno, kontaktira Todd Rundgrena radi saradnje. Todd mu je upa u oko jos otprije, svojim neortodoksnim pristupom avangardnom rocku, koji je sa svojim bandom Utopija, u Americi imao kultni status. Bilo je ocito da se Steve zeli maknuti od uticaja Gonga, pa cak i od Canterbury scene, sa kojom su ga poceli potpuno poistovjecivati. Istovremenno, nastojao je bez ikakvog kompromisa, prodrijeti do djela auditorija koji za tu scenu nije cuja. Produkt saradnje, Todda Rundgrena kao producenta, ostatka Utopije kao prateceg banda i samog Stevea, je album “L”, kojeg cemo veceras u cjelosti poslusati. Dakako, ova postava odlazi na svjetsku turneju koja etablira Steve Hillagea kao prog-rock/fusion kompozitora i gitaristu. Kad govorimo o samom albumu, moramo naglasiti jednu neobicnost. Naime, po prvi puta Steve Hillage uzima tudje teme i obradjuje ih. Sam izbor je isto tako cudan, jer Donovan je veoma udaljen od stvaralastva Stevea, pa ipak, obrada njegove teme "Hurdy Gurdy Man", otvara album. Na albumu se jos nalazi zarazna obrada "Om Nama Shivaya", kompozitorskog tandema Kesar Singh Nariula i Uma Nanda, te naposljetku, "It's All Too Much", obrada teme George Harrisona, koja se u orginalu nasla na Beatles albumu “Yellow Submarine”. Sam odabir tema ne nagovjestuje sam album, buduci da njihova raznolikost i vrsta bas i ne spadaju u opus i nasljedje Canterbury scene. No, zato veliki i jesu veliki. Sve su teme obradjene u space maniri, svojstvenoj Steve Hillageu, te na albumu lipo sjedaju uz orginalne, Steveove teme. Sam album mozda i ne djeli kompleksnost prvjenca, ali zato je daleko pristupacniji, protkan zaraznim melodijama. Ali da nas ne zavarava ta ljepljivost melodija, jer album obiluje preljepim muzickim pasazima. Steveova gitara na albumu se moze komodno usporediti sa njegovim do tada najboljim radovima, potovo za vrime sviranja u grupi Khan i Gong. Kad govorimo o produkciji, ne mozemo se ponovo ne vratiti na Todda Rundgrena. Ocito dobro upoznat sa opusom Gonga i dotadasnjim radom Stevea, Todd je stvorija blend Utopije i Gonga, virujen, bas onako kako je Steve tija. Podsjecajuci na moment na oba sastava, a istovremeno daleko od njih, Todd ide cak korak dalje u produkciji. A taj korak su mnogi u to vrime opisali kao uvod u mozda najbolji album Utopije, album “Ra”. Uglavnom, Todd je odradija veoma dobar posao, bojeci album space bojama i ne dopustajuci da album zvuci ka replika icega sta je do tada Steve Hillage napravija. I za kraj ovog uvoda, mozda je najbolje citirati kriticara Melody Makera, koji je u to vrime napisa: “Steve mozda i nije najboji gitarista na sceni, ali njegovo sviranje je esenca space rocka. Skuzaj Gilmore, ali ovaj momak ima smisla za humor!” Lipo receno! Bilo kako bilo, album ulazi na UK Top Listu u deseti misec 1976 godine i ostaje na njoj 12 sedmica, dosegavsi deseto misto. Izuzetan uspjeh za progresivni album space/fuziske orijentacije. Da nebi ispalo da samo brbljamo, poslusat cemo album. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisiju cemo nastaviti prikazom daljnje karijere ovog karizmaticnog kompozitora i gitariste. 1977 godine Steve Hillage izdaje “Motivation Radio”, sa kracim temama, oznacivsi svoj odmak od dugih instrumentala. Na album use nasla i tema “Light in the Sky”, koja je digla Stevea na nivo internacionalne zvjezde. Isto tako, tema se nasla u emisiji “The Sunday Night Project”, na Engleskoj nacjonalnoj televiziji. Ali krv nije voda i to se jos jednom dokazalo. U stvari ispalo je da je “Motivation Radio” bija kratki izlet u kompaktne i kratke kompozicije. Vec na sljedecem albumu “Green”, Steve se vraca svojim korijenima i dugim instrumentalima. Na ovom albumu je mozda ne bas vidljivo, ali znacajno radi samog zaokreta, da je ko-producent bija Nick Manson, bubnjar Pink Floyda. Osamdesetih Hillage radi sa nebrojenim muzicarima. Saradnja je bila na razlicitim nivoima. Kadikad aktivno svirajuci, kadikad boraveci iza producentskog pulta. Da nabrojimo samo neke od poznatijih: It Bites, Simple Minds, Murray Head, Nash The Slash, Real Life, Cock Robin i Robyn Hitchcock. Producentski rad se proteze i na devedesete, kad producira band The Charlatans, na njihovom albumu “Up to Our Hips”. Postoji jos jedan segment stvaralastva Steve Hillagea, manje poznat ali ne i manje bitan. Naime, jos kasnih sedamdesetih Steve se zainteresira za band The Orb, i njihov ambijentalni album “Rainbow Dome Musick”. Saradnja sa Giraudyem, vodjom banda, zapocima tek pocetkom devedesetih, kad sa njime oformljava ambijentalni dance band, System 7. Na opce iznenadjenje, veoma brzo postaju vazan dio underground scene u Londonu, te bivaju pozvani na Glastonbury Festival da uvedu dance scenu na taj rock spektakl. Pomalo cudno od jednog avangrdnog, space / prog / fuzijski orjentiranog umjetnika, ali i to je zivot. O interesima je tesko govoriti isto ka i o ukusima. 2006 godine dolazi do iznenadnog ponovnog okupljanja orginalnich clanova Gonga. Neznan koji je bija povod okupljanja, ali na zadovoljstvo svih koji vole njihovu muziku, fokusirali su se na izvodjenje trilogije “Radio Gnome”. Jedna neobicna cinjenica vezana za album “L”. Niko do danasnjih dana nezna zasto taj naziv i otkuda. Steve nikad nije dao nikakav povod da se o nazivu albuma raspravlja, a niti je dao ikakvu naznaku odakle potice. Stoga, neka to ostane njegova tajna, i nadajmo se da ce tih tajni biti u buducnosti. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- I za sam kraj, da jos jednim potezom podcrtamo zasto je Steve Hillage vazna figura u muzici pa i u umjetnosti uopce. Steve Hillage je dio scene koja se ne hrani senzacijama ni zutilom. Bit stvaralastva se ne nalazi u gramizljivom sakupljanju skuda i podilazenju masama, kako bi ih se sta vise nagomilalo. Ono se nalazi u interesima i inspiraciji, koja u svojim najkreativnim trenucima daje peakove muzicke umjetnosti i pomice granice izricaja. Bez toga i bez umjetnika, ka sta je Steve Hillage, svi skupa bi bili osudjeni na diktate multinacjonalnih kompanija, koje namecu svoje, uniformirane, ili bolje receno, retardirane modele zabave. Stoga, neznan koliko Steve Hillage i njemu slicni uspjevaju doprijeti do sirih masa slusalaca, ali uvjek ostaje ona nada, da ce ovakve oaze duha jednog dana prekriti pustinje retardiranosti, koje se neumoljivo sire danasnjim medijskim prostorom i poput smrdljivog deponija, zagadjuju zrak koji svakodnevno disemo. Eto! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground feta |
