U utorak donosimo grupu koja je svoje korjene nasla u ostavstini grupe Free, da bi na kraju bivala proglasena ono sta Free nikad nije uspija bit, super grupom. Ovaj put, pojam supergrupa je vise vezan za planetarnu popularnost, nego na kalibre muzicara koji su svirali u njoj. Daleko od toga da su bili nepoznati, ali svojim vinilnim izdanjima i mega koncertima, band je postao veci od svojih tvoraca. Tamo daleke 1973 godine, nakon definitivnog raspada grupe Free, Paul Rodgers and Simon Kirke krecu u novu avanturu. Nekako u to vrime Mott the Hoople dolaze do svog kreativnog kraja, tako da Mick Ralphs nije bas dvoumio kad je primija poziv da se pridruzi Rodgersu i Kirku. Cetvrti clan, basista Boz Burrell, se odaziva na poziv, nakon raspustanja druge inkarnacije King Crimsona. Od samog pocetka primjenjuju pristup koji jednostavno nije moga omanit. Preslikani minimalizam i atmosfera opusa grupe Free, sazrijevanje clanova kao kompozitora, i nadasve, melodije koje su se lipile na prvo slusanje. Jos jedan moment je vazan u samom osnutku grupe. Naime, imali su sricu da zainteresiraju Petera Granta, managera Led Zeppelina, koji je i te kako zasluzan za njihov zvjezdani status, tako da Grant defacto postaje, peti clan grupe. I na kraju ovog uvoda, o imenu banda. Govorkalo se da je ime Bad Company doslo od Paul Rodgersovog odusevljenja sa filmom Jeff Bridgesa, Bad Company. No sam Rodgers je ovu teoriju odbacio, naglasavajuci da je ime Bad Company doslo iz knjige o Viktorijanskom moralu, u kojoj se nalazila slika neduznog klinca koji gleda u natpis “beware of bad company." Odmah po osnutku, potpisuju ugovor za snimanje sa Swan Song Recordsom za Englesku, odnosno sa Atlantic Recordsom za Sjevernu Ameriku. Ostatak svita su pokrili ugovorom sa Island Recordsom. Tim pristupom su sebi otvorili vrata za globalno trziste, sta je u neku ruku i pridonjelo munjevitom usponu do statusa superstarova. 1974 godine, Bad Company izdaju prvi album, istog naslova, koji preko noci postaje internacinalni hit. U toku te iste noci, album zauzima prvo misto Billboardove liste albuma, noseci sa sobom dvije singlice, “Can't Get Enough" i "Movin' On", koje se smjestaju na vrhove lista. A ako se osvrnemo na izjavu John Lennona, da album vridi onoliko, koliko se singlica sa njega moze skinit, onda prvjenac zasluzuje cistu peticu, jer nema teme koja nije mogla biti izdana na singlici. Album se zadrzao na listi 25 sedmica, postavsi jedan od najprodavanijih albuma tog doba, a potogovo je postavio rekord po brzini prodaje. U prvom mjesecu svog zivota, prodan je u 5 miljuna primjeraka. Dakako, te brojke ga smestaju na listu naprodavanijih albuma svih vremena. O samom albumu se ne isplate trositi rici. Triba ga poslusati, i to je upravo ono sta ide u nastavku emisije. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Nakon nevjerovatnog uspjeha prvjenca, grupa krece na turneju, naprije po dvoranama, ne sluteci da ce one uskoro postati pretjesne. Turneja je zavrsila otkazivanjem dvorana i unamljivanjem stadiona. Nije bilo stadiona, kojeg na kraju turnje nisu napunili. Nebi zelija usporedjivati, ali koliko se sican, cak su i Zeppeline ostavili iza sebe, kad je rijec o broju posjetilaca. Doslo je vrime za snimanje drugog albuma. Pod ne bas malim pritiskom, grupa ulazi u studio zapocima snimanje. Na trziste pustaju pilot singlicu “Good Lovin’ Gone Bad”, te nakon nje “Feel Like Making Love”. Ova potonja, napravljena u najboljoj Free maniri, utire put albumu “Straight Shooter” koji izlazi 1975 godine. Album postaje ogroman hit u Americi. Nepotrebno je spominjat da se popeja visoko na Billboardovoj listi. U roku od misec dana dobiva priznanje za zlatnu tirazu, prodavsi se samo u Americi u 500 000 primjeraka. Interesantna je tema “Shooting Star”, inspirarana i posvecena rock zvjezdama, koje su laktovima i noson izborili, priko reda, misto kod sv.Petra. Dakako, govorimo o Jimi Hendrixu, Janis Joplin i Jim Morrisonu. Sam album je dozivija razlicite kritike. Od onih u kojima zamjeraju nedostatak kvalitetnog materijala i odsustvo suporta za singlice, do velicanja albuma, kao boljeg od svog prethodnika. Istina je, ka i uvik, negdi po sredini. Moje osobno misljenje da je album dobar, ali da mu pored par antologiskih tema koje sadrzi, fali ona magija prvoga. Ali svako ima pravo na svoje misljenje. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1976 godine grupa izdaje album “Run With Pack”, te se sprema na turneju, na kojoj je trebala kao predgrupa nastupiti Back Street Crawler, grupa Rodgersovog kompanjona iz Free, Paul Kossoffa. Nazalost, do te saradnje nije nikad doslo, jer je Kossoff uskocija na praznu stolicu nebeske kocije, koja je vec dugo vrimena cekala na njega. “Run With the Pack” postaje prvi platinasti album grupe i treci uzastopni, koji se prodava u vise od miljun kopija. U to vrime, jednostavno se cinilo da Bad Company ne moze omanit, ma sta napravili. Album nosi singlica "Young Blood", koja se parkira u gornje djelove top lista. Sljedeca 1977 godina nije bila sritna za grupu. Bilo je ocito da je umor uzeja danak i svi stvarlacki napori su svrsavali u rutini i manirizmu. Pod pritiskom diskografske kuce i ugovora, grupa izdaje “Burnin' Sky”, koji postaje najslabije plasirani album grupe do tada. Cak i istoimena singlica dolazi samo do 78. mista top lista. Sabirajuci ostatke ili bolje receno, mrvice kreativnosti, za divno cudo, grupa nalazi snage, i izdaje daleko kreativniji album u 1979 godini. “Desolation Angels” vraca grupu na top liste i u fokus javnosti. Album nastavlja onde di je “Run With the Pack” stao. Cak stavise, ide korak dalje. Na albumu se zvuk obogacuje sa syntisajzerima i zicanim instrumentima. Dolazi na 3. misto Billboardove liste, a nose ga dvi singlice, "Rock 'n' Roll Fantasy" koja se penje na 13. i "Gone Gone Gone", koja dolazi na 56. misto top liste singlica. Krajem sedamdesetih band se pocima pretvarati u svoju negaciju. Stadioni postaju premali, a megalomanija na svim frontovima poprima karikaturalne razmjere. Zapocima neminovan process dezintegracije, kako clanova tako i kreativnosti u grupi. Da nevolja bude veca, po smrti John Bohama, bubnjara Led Zeppelina, Peter Grant gubi interes za business, te se grupa nalazi na vjetrometinu poslovnih voda kojima nije bila dorasla. Simon Kirke, bubnjar grupe, je tom prilikom izjavija, da je Peter Grant bija ona koheziona sila koja je drzala band na okupu. Bez njega, nema ni banda. Tako je i bilo. Grupa se povlaci i sljedece tri godine o njima nema nikakvih vjesti. No 1982 prikupljaju snagu i izdaju zadnji album orginalne postave. “Rough Diamonds” izlazi 1982 godine. Album postaje najgore prodavani album u povjesti grupe, te nagovjestava definitivan kraj ove postave. Cak ni singlica "Electricland" ne svraca pozrnost na sebe, zauzimajuci 74. misto top lista i utjesno 2. misto na novoj top listi koja je napravljena za mainstream rock. I to je bilo to. Usljedija je definitivan raspad i svako je krenija svojin putem. Izjava koja je vjerno opisala stanje u grupi, dosla je od samog Mick Ralphsa: “Bad Company je postao veci od nas i da smo nastavili, nesto bi moralo biti unisteno. Sa poslovne strane, ovo je los potez, ali Paolov instikt je kazivao da je ovo potpuno ispravna odluka” I jedna interesantna cinjenica vezana za grupu orginalne postave. Naime, pored nevjerovatnih nastupa u zivo, pred prepunim stadionima, Bad Comapany nikad nije izda sluzbeni zivi album. Prvi je ugleda svjetlo dana 2006 godine, kad su upotrebljene snimke Mick Ralphsa, koje je ovaj imao radi dotjerivanja koncerata i uocavanja losih momenata na njima. Album je nazvan “Live in Albuquerque” -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Razlicite postave banda su se pojavljivala i nestajale, izdavale su manje vise minorne albume, da bi nekim cudom, 1990 godine, band izda album “Holy Water”, i sa njime postiga nevjerovatan komercjalni uspjeh. Cak je i kritika, koja je do tog albuma, sva izdanja grupe docekivala na noz, priznala da se radi o izuzetnom ostvarenju. Album postaje platinast, generirajuci citav niz hitova, od kojih cemo poslusati “If You Needed Somebody”. Grupa se i dalje trudila, manje vise uspjesno, ali daleko od onog globalnog, sve do povratka Paul Rodgersa. U stvari, Rodgers i Kirke su se dogovarali o izdavanju kompilaciskog albuma Bad Company, te se slozili, u interesu same muzike, da snime par novih tema, koje bi bile kao dar svim poklonicima grupe. Receno – ucinjeno. Band ulazi u studio i snima cetiri nove teme, od kojih tema "Hey Hey", instant dolazi na top liste. Cak i druga, "Hammer of Love" dolazi na 23. misto top liste. Nakon izdavanja kompilacije, orginalna postava ide na turneju po Americi, odabravsi samo 30 gradova i isto toliko nastupa. Triba li napominjat da su stadioni bili potpuno rasprodani. I to je bilo to. Bilo je to zadnje od orginalne postave. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Mick Ralphs objavljuje da se povlaci sa scene, Paul se pridruzuje Jimi Pageu u osnivanju supergrupe The Firm, te nakon nje, grupi Queen, ne da zamjeni Fredija, nego da sa njima nastavi saradnju. Boz Burrel je u tom djeljenju karata zivota naslabije prosa. Partija je na put bez povratne karte. Dakako, Bad Company kao band nije nesta sa scene, ali tu negdi zavrsava moj interes za grupu. A i puko nabrajanje minornih projekata bi bilo van konteksta ove emisije. Posljednji snimljeni nastup okrnjene orginalne postave se dogodija 2008 godine, na Floridi, u Hollywoodu. Po rijecima Paul Rodgersa, nastup su organizirali u namjeri da jednom zauvjek zacementiraju status grupe i zastite ime Bad Company za sva vremena. U tome su dakako potpuno uspili, sta je i vidljivo na DVDu, na kojem se nasla i "Gone, Gone, Gone", koju je Paul posvetija Boz Burrellu. Da krv nije voda, dokazalo se jos u par prilika. Naime, Paul Rodgers, Mick Ralphs i Simon Kirke, ponovo sviraju zajedno 2009 godine na mini turneji koja je obuhvatila 10 gradova u Americi. I ponovo isti scenario, ponovo sve prepuno. Znajuci Paola, mogu slobodno reci, da je prihvacanje poziva za turneju po Japanu, koja je neplanirano usljedila nakon mini turneje, bilo poglavito iz postovanja prema fanovima sa dalekog istoka. I kad je definitivno objavljeno da je gotovo, prije par miseci, ka iz vedra neba dolazi vjest. Bad Company planira nastup u sesti misec ove godine, u Svedskoj, na “Sweden Rock Festivalu” u Solvesborgu. Ovo ce biti prvi nastup grupe nakon 37 godina na Europskom kontinentu. Nije blizu, ali jedinstvena, a mozda i posljednja prilika da se u zivo vide jedni od najvecih. Ko ima puno vrimena i malo love ili malo vrimena a puno love, put pod noge! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- I sta na kraju reci o ovom bandu. Sa komercjalne strane su postigli sve sta je jedna grupa mogla postici. Zivi dokaz tomu je da ja osobno ne poznan nikoga ko je cuja za njih, a da mu se ne svidjaju. To dovoljno govori. Sa muzicke strane, Bad Company je do grla uronjen u ostavstinu grupe Free. Dolazeci iz razlicitih miljea, clanovi banda su donosili ponesto svoga, tako da bez neke velike greske mozemo reci da je Bad Company misancija Free i Moot The Hoople, dakako, obradjena na poseban Rodgers/Ralphs nacin. Uzimajuci jednostavnost kao muzicki izricaj i uoblicavajuci prekrasne balade u vrhunskoj izvedbi, Bad Company jednostavno zadire u svaki kutak zemaljske kugle, nalazeci fanove u svim slojevima i svim generacijama. Stoga nije ni cudo, da nakon skoro 40 godina, njihove teme i dalje zauzimaju znacajni prostor u svim medijima. A mi necemo zavrsiti emisiju sa nekom temom ispod koje stoji potpis, Bad Company. Iz razloga, jer se od Paul Rodgersa i ekipe uvik moze ocekivati nesto novo i jednako dobro. Neka ova prica ostane nedovrsena, za sada ! Eto --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground feta |