U utorak predstavljamo jednog umjetnika, koji je posta poznat ka producent, da bi u nastavku karijere, izgradio respektabilu karijeru kreativca. U emisiji cemo predstavit Alan Parsonsa, njegov kreativni put i poslusati u cjelosti njegov album “Pyramid” Veoma malo ljudi nanasim prostorima zna za Alana Parsonsa. Ali kad se spomene “Dark Side of Moon”, onda se pojavi pitanje sa velikin upitnikom. Pa evo i odgovora. Bez pretjerivanja “Dark Side of Moon” nebi bija ono sta je, da nije bilo Alana Parsonsa za pultom. I to je samo kao uvod, jer je ka kompozitor dao daleko vise. I stoga ajmo ispocetka. Alan Parsons je bija Engleski audio majstor i producent. Tesko mozemo nabrojit projekte na kojima je radija, a koji su postali okosnice citavih pravaca u muzici. Stoga mozemo bez ustezanja rec, da je Alan Parsons jedan od najuticajnih producenata medju umjetnicima i najveci umjetnik medju producentima. Jer, kako drugacije objasniti cinjenicu da je producirao bezbroj hitova, da je producirao “Abbey Road” i “Let It Be” od Beatlesa, “The Dark Side of the Moon”, Pink Floyda. Cak stavise, svi clanovi Pink Floyda, bez iznimke ili zadrske, su mu jednoglasno pripisali velike zasluge u stvaranju tog velikog albuma. Solo karijera mu je obiljezena velikim komercjalnim uspjehom, a njegov album “Pyramid”, se smatra prethodnicom New Wavea. Manje vise svi njegovi solo albumi dolaze na top liste, te njihov status konacno zaokruzuje kompletnu licnost Alana Parsonsa i smjesta ga u povjest kao jedinstven primjer producenta/kompozitora/izvodjaca. Alan Parsons se rodija davno. Dovoljno davno da 1948. godinu tesko mozemo zamislit u kontekstu suvremene muzike. Bilo je to vrime kad je Tito reka, YOK, onima sa istoka, i namignija onima sa zapada. Dunque, te godine je Alan zaplaka kad su ga plesnili po guzici, i vjerovatno ni plac nije bija oni klasicni, kmeeeeee, kmeeeeee, nego neki zvuk koji je vise slicija sinisajzeru iz tog, tehnoloski, kamenog doba. Od najranije mladosti se interesira za muziku, tako da vec u skoli svira u razlicitim sastavima. Prvi posal dobiva na dupliranju traka u kompaniji EMI. U tom poslu se susrece sa relikvijom rock muzike, master trakom “Sgt. Papera” od Beatlesa. Taj neocekivani susret ga gura prema zanimanju kojeg ce ga opsjedati cili zivot. I sam je jednom izjavija da ”jednostavno nije moga dokuciti tajnu koju su nosili Beatlesi svojim talentom, te ga je to gonilo da prokljuvi baren ono sta se dogadjalo iza pulta” Timing mu je bija idealan. Nasa se u pravo vrime na pravo misto. Prevedeno, Beatlesi ga i pored neiskustva, uzimaju za producenta albuma “Let It Be”, a odigra je znacajnu ulogu u organizaciji cuvenog konerta Beatlesa kojeg su odrzali na krovu diskografske kuce Apple. Prvobitni jamovi na albumu su se protegli i na iduci “Abbey Road”, koji je doduse izdan prije prethodnog, ali to i nije bitno u nasoj prici. Ova saradnja mu donosi prve poene u muzickom estblismentu, te se situira kao kucni producent Applea. To rezultira produzetkom saradnje sa Paul McCartnyjem i njegovim bandom Wings, kojeg je osnova nakon raspada Beatlesa. Prisjecajuci setoga vrimena, sam Alan priznaje da jednostvno nije moga pozelit bolje startne pozicije za nastavak karijere. A ono najvece je tek dolazilo. U medjuvremenu pomaze George Harisonu u produciranju njegovog najboljeg solo albuma “All Things Must Pass” Nakon iskustva sa Beatlesima i njihovih solo ostvarnjima, Alan producira nebrojene hitove toga doba. Jedan od najvecih hit bandova kraja sezesetih i pocetka sedmadesetih The Hollies, su bili u stvari djelo njegovih ruku, jer ih je izbacija na trziste sa najvecim hitovima tog doba “He Ain't Heavy He's My Brother” i nadasve vjecnim i dan danas rado slusanim “Air That I Breathe”. Iako daleko od koncepta ove emisije, poslusat cemo “Air That I Breathe”, da bi bolje svatili nastavak. I kad se cinilo da nakon The Holliesa jednosavno nema vise di ici prema gori, dosa je “Dark Side of Moon”, ultimativno djelo, kako u kompoziciskom, tako jos vise u producentskom smislu. Alan Parsons udara najveci i najdublji pecat u svom zivotu, udahnuvsi zivot jednom od najvecih projekata u modernoj muzici. Bez obzira na mnogobrojne nominacije za Grammija, koje kadikad nista ne znace, Alan Parson je na ovom albumu postavija standarde koje je malo ko nakon toga dosega. “Dark Side of Moon” Alan Parsonsu donosi slavu isto kao i Pink Floydu i time mu otvara vrata u jos jedan svjet u kojem se zelija okusat, u snimanju svog materijala. I dakako, moramo spomenuti jos jednu cinjenicu kad govorimo o tom razdoblju Alanovog zivota. Naime, Pink Floyd su se spremali za ulazak u studio u potrazi za nasljednikom “Dark Side of Moona”. I pozvali su Alan Parsonsa da in se pridruzi ka producent. Samo je jedan covik moga napravit ono sta je on napravija! Odbija poziv uz obrazlozenje da se zeli posvetiti samostalnom radu. Mozda zvuci nevjerovatno, ali eto, istina je. No prije nego se odlucija za prvi samostalni korak, top liste je napunija pregrstom singlica drugih izvodjaca, koji su imali jedno zajednicko – produceta Alan Parsonsa. Sa Cockeny Rebel dva puta zaredom dolazi na prvo misto Britanske Top Liste, a niz se nastavlja sa “High Fly and Music” od John Milesa, da bi svoju aktivnu producentsku karijeru zaokruzija sa tri albuma Al Stewarta, koji odreda probijaju gornje slojeve top lista. Poslusat cemo za primjer veliki hit Al Setwarta “Year of The Cat”, u kojem nije tesko prepoznati producentski rukopis Alana Parsonsa. Dakle, ono logicno se samo nametnulo i doslo na svitlo dana pocetkom 1976 godine. Alan Parsons utemeljuje Alan Parsons Project. Ideja pod kojom je osmisljen band je bila veoma neobicna i dakako orginalna. Naime, Alan Parsons Project nije bija zamisljen kao band sa stalnim clanovima. Bija je zamisljen kao okupljaliste umjetnika, posebno clanova sastava sa kojima je Alan saradjivao, a u cilju interpretiranja, snimanja, kreiranja perfomanca, koje su zamislili Alan Parson i pajdas u projektu, Eric Woolfson. Alan Parsons Project debitira te 1976 godine sa “Tales of Mystery and Imagination”, kolekcijom muzickih slika inspiriranih radom Edgar Allen Poa. Cinjenica je da ga je samo njegova avangardnost sprecavala da bude hit na top listama. No i pored toga, prodaje se u zlatnoj tirazi, ponajvise zahvaljujuci, skoro kultnom status samog Alana. Na albumu gostuju, ako se tako moze uopce reci, Arthur Brown iz The Crazy World of Arthur Brown, na vokalu i cudo od diteta, Francis Monkman, iz Courved Aira. Ono sta je manje poznato, naraciju je preuzeo Orson Wales. Album se penje na 38. misto Billboarda, a tema "(The System Of) Doctor Tarr And Professor Fether", dolazi na 37. misto top liste singlica. Projekt je svoju raskos pokazao u sljedecoj temi koju cemo poslusat. Doduse, ne radi se o nekoj grandioznoj produkciji ni kicenim aranzmanima, vec jednostavno o raskosi osjecaja utkanih u samu kompoziciju. Poslusat cemo “The Tell-Tale Heart” Sljedeci projekt, “I Robot” cementira Alanov status u progresivnim vodama. Uzimajuci kao podlogu pricu Isaca Asimova, “I, Robot”, transformira je u muzicku slikovnicu. Koliko je Alan bija zagrijan za ovu pricu govori i podatak da je toliko zainteresirao samog pisca, da mu je ovaj poklonija pravo da je upotrebi. Doduse, javija se jedan mali legalni problem. Naime, prava za pricu I, Robot su vec bila prodana, ali se ekipa dosjetila i nazvala album “I Robot”, bez zareza, izbjegnuvsi tako sudske zavrzlame. Ponovo je cila ekipa eminentnih muzicara sudjelovala u nastajanju albuma. Na ovo misto i nema bas smisla nabrajati sudionike, jer bi se cila emisja u stvari svela na nabrajanje. Album inace pokazuje jak uticaj soula, funka i diska, koji je u to vrime bija dominantan trend. Zadnja tema sa ovog albuma koju cemo poslusati "I Wouldn't Want to Be Like You", pomalo odskace od ovog uticaja i vise se priblizava onome di je Alan najjaci, stilu “Dark Side of Moona”. Dakako, tema se bjesomucno vrtila po svim mogucim AOR radijima. I polako se priblizavamo centralnom djelu veceri. 1978 godine Alan Parsons Project izdaje “Pyramid”. “Pyramid” je koncept album usredotocen na postojanje i samu bit piramida u Gizi. Podsjetimo se da je to bilo vrime opceg odusevljena sa piramidama i Tutankamonom. Isto tako, nesluzbeno, ovaj se album uzima kao rodocelnik New Wavea. Album je 1978 godine nominiran za Grammy Award za najbolje producirani album. Eto, to je bilo o Alan Parsonsu do trenutka dok je album “Pyramid” izasa na scenu. Poslusat cemo album u cjelosti, a vi prosudite koliko je jos uvik aktuelan. U nastavku, po obicaju, dajemo ostatak karijere, odnosno dio koji je nama zanimliv, s obzirom na koncept emisije. 1979 godine Alan Parsons sa pajdasima izdaje sljedeci album pod naslovom “Eve”. Ovaj put tematika se uzima iz zensko muskih odnosa, odnosno, izmedju samih zena, te odnosa muskaraca prema njima. Po prvi puta Alan uzima zenske glavne vokale. Pored svih manjkavosti i slabosti ovog albuma, na njemu se nasala tema “Lucifer”, koja se bjesomucno vrtila po radio stanicama, te tako dosla na 30. misto Americke Top liste. Sljedeci projekt Alana i ekipe nasa je svoj izvor u Monacu. U meki kocke, Alan pronalazi inspiraciju, a u Parizu, 1980 godine, snima album “The Turn of a Friendly Card”. Sa ovim albumom Alan postize neocekivani uspjeh sa dvija singlice, “Time” i “Games People Play”. 1982 se vraca u Englesku i snima komercjalno najuspjesniji album. “Eye in the Sky” nosi istoimena singlica koja dolazi na trece misto top liste singlica. Isto tako i sljedeci albumi polucuju komercjalni uspjeh, iako je njihov znacaj nikakav u odnosu na prijasnja izdanja Alana Parsonsa. 1984 godine izdaje “Ammonia Avenue”, te “Vulture Culture”, 1985 godine Ka po nekom spagu, 1986 godine izdaje “Stereotomy” te “Gaudi”, 1987 godine. Imao je i kratki izlet na daskama koje zivot znace. 1990 godine sa predstavom “Freudiana”, nastupa cilu godinu u povjesnom Theater An Der Wien u Becu u Austriji. Saradnja izmedju Alana I Erica se prekida i svako odlazi svojin puten. Eric se posvecuje pisanju muzike za kazalista, dok Alan pokusava nastaviti sa stvaralastvom, ali prvenstveno fokusirajuci se na nastupe. Pokusavajuci u ovome dobu totalnog konzumerizma ostvariti konceptualno djelo bazirano na symfo rocku, je ogromna hrabrost, koja granici sa ludoscu. I upravo to Alan pokusava sa svojin dugogodsnjim pajdasima, prvenstveno sa gitaristom Ian Bairnsonom, bubnjarem Stuart Elliottom i aranzerom za simfoniski orkestar, Andrew Powellom. Iz naziva projekta ispusta "Project", te se cijelo djelo identificira kao “Alan Parsons - Try Anything Once” Saradnja se nastavlja na projektima “On Air”, 1996 godine i “The Time Machine”, 1999 godine. O ovim projektima osobno neznan puno osim podatka da postoje, zato o njima bas i ne mogu. Za cilo to vrime, "Alan Parsons Live Project" je na turneji i nastupa pred rasprodanim dvoranama. Nastupa isto tako u zivo sa Ringo Starrom, grupom Yes, grupom Kansas, Alice Cooperom, John Entwistleom i Ann Wilson. Jedna od njegovih najpoznatijih tema iz ovog razdoblja je tema “Sirius”, koja je uzeta za himnu Chicago Bullsa, i konstantno se izvodi na utakmnicama NBA lige. Istotako, Puff Daddy, uzima “Sirius” kao okosnicu za svoj multi-platinasti album “The Saga Continues” U danasnje vrime, Alanova muzika poprima drugaciji pravac. Njegov zadnji album “A Valid Path” sadrzi modernu elektronsku muziku mjesanih stilova. Na albumu se pojavljuje i David Gilmore, sta dovoljno govori o ugledu kojeg uziva Alan Parsons. I kako sam kaze, vrimena i industrija se minjaju, te nastoji doci do razlicitog i novog auditorija, bez da izgubi svoj identitet. Poprilicno tezak zadatak. Zar triba spominjati da je Alan mag 5.1 Surround Sound snimanja i da manje vise svi veliki projekti ne prolaze bez njega. Isto tako, drzi predavanja na konferencijama posvecenim snimanjima i produciranju, te je stalni predavac na Schools of Recording. Danasnje turneje Alana Parsonsa obuhvacaju sve kontinente, a nastupa sa simfoniskim orkestrom pracen lasersim prezentacijama. I na kraj, par rici o samom Alanu danas. Alan zivi u Santa Barbari, u Kaliforniji, sa zenom i dvi cerke, tri macke, cetiri Guinea prajca, zecon, velikin labradorom, i Danteom, Clydesdale pasminon konja sa sirokin nogavicama. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Emisija je posvecena svima koji za Alana Parsonsa nisu do sada culi, a svidit ce in se. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo muzickog sadrzaja koji nosi emisiju - album "Pyramid": The Alan Parsons Project- Voyager The Alan Parsons Project- What Goes Up The Alan Parsons Project - The Eagle will rise again The Alan Parsons Project- One More River The Alan Parsons Project - Can't Take It With You The Alan Parsons Project- In The Lap Of The Gods The Alan Parsons Project- Pyramania The Alan Parsons Project- Hyper Gamma Spaces The Alan Parsons Project- Shadow Of A Lonely Man --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |