utorak, 10.04.2012.
J J Cale - “Platinium" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 17 04 u 19:10 uri
|
U utorak cemo se druziti sa neobicnom osobom, osobom koja perzire celebrity status, sa osobom koja javno sebe deklarira kao osobu koja je prezaposlena da bi ista radila oiliti u orginalu, “I am too busy doing nothing” Da se ne stekne pogresan dojam, govorimo isto tako o osobi koja je ostavila neizbrisivi trag u povjesti muzike, kako na njeno stvaranje tako i na njen tok. Predstavljamo osebujnog i samozatajnog JJ Calea i njegovu karijeru. Muzicki dio cemo pokriti njegovim kompilacijskim albumom “Platinum” I da ne bude zabune, sam koncept emisije ce biti podredjen ovom autoru, kako zbog njegove nevjerovatne dosljednosti u nedosljednosti, u svemu osim u muzici, tako i zbog nevjerovatno malo podataka o njemu u medijima. Stoga, zaboravimo kronoligiju, zaboravimo neki red, emisija ide zbrkano, u slicicama, onako kako bi vjerovatno i sam autor oslika svoj zivot, da je ikome govirija ista o njemu.  J.J. Cale se rodija ka John Weldon Cale, daleke 1938 godine u Oklahoma Cityju. Vec po samoj godini rodjenja, vidljivo je da generacijski ne pripada ekipi muzicara koji su drmali scenom sedamdesetih godina. No, generacijska pripadnost ovog puta otpada, jer ono sta je JJ Cale donija u muzici, pripada svim generacijama. Prema nekim izvorima, njegovo orginalno ime je "Jean-Jacques Cale", no sam je Cale tu verziju odbacija. Kracenica JJ Cale je dosla iz cisto prakticnog razloga. Naime, vlasnik kluba u kojem je nastupa sredinom sezdesetih je dosa sa idejom JJ Cale, da bi se izbjegla konfuzija sa imenom John Cale, clanom Velvet Undergrounda. Kad vec govorimo o povjesnim cinjenicama, onda da kazemo i ovo. Slucajnost ili ne, izraz "laid back music" je usa u upotrebu otprilike kad je JJ Cale izda prvi album. Skoro svi u to vrime, sa casnim izuzecima, a medju njima je bija JJ Cale, pogresno su mislili da sinonim kategorizira laganu muziku. Pravilno objasnjenje tog pravca u stvari lezi u atmosferi kompozicije, bilo kojeg tempa. JJ Cale je dosa na scenu kad su njome domirale dvadesetominutne improvizacije. Albumi su sadrzavali suite ili kompozicije koje su same pokrivale cile strane albuma. U tom vrtlogu zahtjeva auditorija i ponude umjetnika, JJ Cale izlazi sa prostom logikom. U tri minute reci sve sta se ima reci. Poprilicno hrabar potez za ono vrime. Devil in Disguise Interesantna je i prica vezan uz JJ Calea i njegovom odnosu prema slavi. U stvari, radio je sve da ga ne okrzne niti dasak pojma sta se zove “celebrity”. I sam je priznao u par navrata, da je njegov ego velik, i da ga je tirao na puteve koji bi bili poplocani obozavanjem i slavili ga kao velikog, ali da mu se uspija otrgnuti i ostati ono sta je uvik bija, JJ Cale. Zivi dokaz njegovih tvrdnji je i cinjenica, da svaki put kad bi postigao nesto sta bi ga moglo proslaviti, trag bi mu se izgubija ili na jezeru kojeg je obozavao, ili u pustinji o kojoj je pjevao ili bi jednostvno nestao u kamp prikolici lutajuci Amerikom. Sve to potkrepljuje i cinjenica da je dao samo par interviewa u cilom zivotu. Jedan je kriticar usporedija ucestalost njegovih interviewa sa ucestaloscu prolaska Helijevog kometa kroz suncev sustav. A kad ih nekin cudom i daje, odgovara samo na pitanja tehnicke naravi i naravno na pitanja o gitari. Ostalo je njegov zivot i niciji vise. Tako da, nakon skoro 50 godina ispred svjetala pozornice, o JJ Caleu se ne zna gotovo nista, osim njegove sluzbene diskografije. Jednom je cak izjavija da bi zelija biti Howard Hughes rock 'n' rolla. Interesantno je bilo okruzenje u kojem je sazrijevao JJ Cale. U rodnoj Tulsi, koje skoro da i nema na karti, JJ Cale je odrasta uz David Gatesa, koji je kasnije oformija grupu Bread, koju smo by-the way, predstavili prije par sedmica, Carl Radlea i Jimmy Karsteina, koji su kasnije svirali sa Eric Claptonom i naposljetku sa Russell Bridgesom, poznatijem kao karizmaticni ludi pijanista, Leon Russell. Svi su oni manje vise svirali u bandovima koje je oformljavao JJ Cale. U jednom trenutku, cila se ekipa nasla u Los Angelesu, negdi 1964 godine. U toj selidbi i previranjima, JJ Cale se nasao u ulozi kucnog ton majstora u skromnom studiju kojeg je Leon Russell napravija u svojoj kuci. Tu je susreo Snuff Garretta, koji je u to vrime bija glavonja u Liberty Recordsu. Nedugo nakon dolaska u Los Angeles, Cale pocima svirke i pridruzuje se Delaney & Bonnie, duetu koji ce postati utociste Erica Cleptona. Sa njima ostaje kratko, jer zeli nastaviti sam. Bila je 1965, kad snima prvu verziju "After Midnight", koja ce postati njegov zastitni znak, naravno, uz “Cocaine”. I jedna malo poznata cinjenica. 1966 godine JJ Cale sa Rogerom Tillison osniva band Leathercoated Minds, i sa njima snima psihodelicni album “A Trip Down Sunset Strip” U medjuveremenu Garrett mu nudi posao tonca u Amigo Studiju. JJ Cale prihvaca ponudu, uglavnom radi tehnoloske opremljenosti studija i novih izazova vezanih za naprednu tehnologiju toga doba. Istovremeno nastupa ka zamjena Johnny Rivesa u Whiskey A-Go-Go klubu preko puta. Ovo napominjen, jer vlasnik kluba, iz pocetka nase price, sugerira izmjenu imena i daje ideju za dvostruko J. Cale prihvaca i od tog trenutka se odaziva na ime JJ Cale 1966 godine Garrett osniva Viva Records. Usput da napomenen, u Europi dan danas postoji kult JJ Caleovih izdanja pod tom etiketom. Dakako, “After Midnight” je izdan u tom razdobolju, I stoga je suvisno traziti razloge za tako nesto. Nakon nekog vrimena u Los Angelesu, Cale uvidja da mu tu karijera nece bas napredovat te se vraca u rodnu Tulsu. Te iste, 1967 godine, nastupa po lokalnim klubovima i snima paket demo snimaka. Radle te snimke salje Denny Cordellu, koji u to vrime, zajedno sa Leon Russellom osniva diskografsku kucu Shelter. Potpisuju ugovor o saradnji 1969 godine. 1971 godine JJ Cale izdaje debut album “Naturally”. Album nosi par singlica, od kojih prva "Crazy Mama," dolazi na Top 40, dok prearanzirana verzija "After Midnight", cuci u blizini topa 40. Iako cemo se kasnije vratiti na ovu temu, jedna interesantna cinjenica vezana za “After Midnight”. Orginalno je zamisljena kao instrumental za album “Take a Trip Down Sunset Strip”, ali je prepravljena i izdana ka “b” strana za Liberty krajem 1966 godine. Porijeklo teksta za instrumentalnu podlogu vuce korijene iz dobacivanja publike na jednom od koncerata. Naime, za vrime nastupa u Atlanti, neko iz publike je zavika, "Let it all hang out", sta je J J Caleu upalilo kliker i stvorilo idealnu tekstualnu podlogu za tekst ovog instrumentala.  1968 godine JJ Cale odlazi u Nashville. Naznan koliko je na ovim nasim prostorima danas poznat Nashville, ali samo cemo spomenit jednu cinjenicu, radi daljenjeg razumjevanja toka karijere JJ Calea. Nashville je centar svita za sve sta je vezano za Country muziku. Tu sve zapocima i sve zavrsava. Sve sta je u country muzici napravljeno, napravljeno je u Neshvillu ili iz njega. Slobodno mozemo reci da je cjelokupna povjest Countrija vezana za Nashville odnosno da je Nashville jednako Country Muzika Dakle, da nastavimo. JJ Cale dolazi u Neshville u posudjenom autu i sjeda u stolicu tonca u jednom od stotina studija. Odmah biva prepoznat po jedinstvenom stilu kojeg je njegovao kao tonac, ali koji se nazalost nije uklopija u zvucnu sliku meke countrija. Napusta Neshville i ponovo se vraca u rodni grad. Tu nastavlja nastupe po malim klubovima. Postoji nekoliko verzija price kako je Clapton dosa do “After Midnight”. Najvjerovatnija je ona u kojoj Caleov pajdas i clan banda, Carl Radle, svira u bandu Delaney & Bonnie. Delaney & Bonnie je bija band di se Clapton sklonija za vrime svoje heroinske krize, nakon raspada maticne supergrupe Cream. Po toj prici, Clapton je cuja traku koju je pustija Radle, a na njoj je bila “After Midnight”. Clapton je jednom izjavija da je tu pismu cuja zajedno sa Delaneyem i da je ovaj reka da bi neko triba napravit drugu verziju. Cak je sam Delaney napravija svoju verziju ali kad je cuja Claptonovu, odusta je od daljnjeg rada na njoj. JJ Cale nije bas marija puno za to sta je neko uzeja njegovu temu i obradija je, sve dok je jednom nije cuja u autu na radiju. Bilo je to iznenadjenje par excellence, jer do tada JJ Cale nikad nije cuja svoju pismu na radio. Dakako, “After Midnight” u Claptonovoj obradi dolazi na top liste, donoseci JJ Caleu slavu koju ovaj uporno odbija prihvatiti. After Midnight Dikografska povjest JJ Calea je defacto zapocela sa diskografskom kucom Shelter, i singlice "Magnolia" na “a” strani i "Crazy Mama," na “b” strani. Singlica izlazi sredinom 1971 godine, dakle, u vrime kad je JJ Cale vec debelo punija 33 godine, sta je u to vrime bila duboka, duboka starost. Sitimo se samo da glavni akteri tadasnje scene nisi imali niti dvadesetak godina. Singlica nije pokrenila nikakve valove odusevljenenja, niti koga posebno impresionirala, osim male lokalne radio stanice, di je DJ do besvjesti vrtija "b" stranu. To je ponukalo napokon kucu da reizda singlicu, ovaj put sa "Crazy Mama" na "a" strani. Na “b” strani su pak stavili "Don't Go to Strangers". Singlica se penje na 22. misto Billboarda. 1972 godine JJ Cale zapocima rad na svom drugom albumu. Sama cinjenica da je napravljen u Neshvilleu, determinitra njegovu orjentaciju. U to vrime JJ Cale je luta od studija do studija, i kako bi mu se koji glazbenik svidija, dovlacija bi ga u Quadraphonic studio, di je on snima, da bi sa njime snimija dionice. Album “Really” izlazi i donosi JJ Calea u nekom, za njega neobicnom izdanju. Uz izraziti country uticaj, Cale zadrzava atmosferu svog izricaja postizuci nevjerovatan efekt sa par instrumenata i nekoliko odsviranih nota. Ovaj album donekle predstavlja prekretnicu u opusu JJ Calea, jer u stvari po prvi put Cale gradi strukturu kompozicije oko glasa. Potpisom za Shelter Records JJ Cale dobiva ono sta mu je najvridnije. Dobiva odrisene ruke i obecanje da nikakav pritisak na njega nece vrsiti niko od strane diskografske kuce. Uz to, dobiva garanciju, da ce mu se albumi izdavati kako ih bude zavrsavao. Prema njegovom ritmu. U to vrime J J Cale usvaja svoju zivotnu filozfiju, po kojoj ce cili pravac dobiti ime. Naime, svojim sviranjem i komponiranjem, koje je uoblicio u jednom od rijetkih interviewa, kaze “Let's keep it simple, so people can understand it.” I tu je tajna, tu je pocetak i kraj svega sta je JJ Cale ostvarija. Nakon albuma “Really”, JJ Cale usvaja nesto laganijji tempo rada, uzivajuci u neradu i bivajuci “strahovito zaposlen ne radeci nista”. (njegove rici). To je znacilo i usporeno izdavanje albuma, tako da sljedeci izlazi nakon godine i vise dana. Treci album “Okie”, je bija daleko usporeniji od svog prethodnika. Naslovna tema je doslovno snimljena na trijemu Caleove kuce, dok je jos nekoliko skladbi snimljenu u samoj kuci. Na ovoj tocki karijere, J J Cale pronalazi svoj smjer u zivotu. Izdaje albume kako mu dolaze, bez presinga i ne udovoljavajuci nikakvih zahtjevima, osim svoje inspiracije i trenutnog interesa. Ocito da je poceja uzivati u statusu kult umjetnika, i nije mu bilo ni na kraj pameti da pokusa proboj u mainstream. "Cajun Moon" je bila prva singlica skinuta sa albuma “Okie”. Iduca tema sa istog albuma, "Anyway the Wind Blows", je cista skola i lekcija svima, koliko malo triba za napravit dobro pismu. Jedan akord, gitara od pedesetak dolara, i jednostavni blues rif. JJ Cale je platija bubnjara za ovu temu, ali je na kraju, na albumu osvanila ritam masina. Nakon sta je sa Ashworthom dosa u Neshville, te iste 1975 godine grade svoj kucni studio. Racunica je bila jednostavna. Za lovushu koju sa davali za sate studija, mogli su komodno kupit svoju opremu. To su i napravili. JJ Cale je kupija kucu u blizini Andrew Jacksonovog starog doma u Tennessiju. Dakako, osnovno mu je bilo da bude dovoljno daleko da ga ne uznemiravaju nepozeljni i nepozvani posjetioci. U to vrime J J Cale dozvljava jos jedno od nezeljenih priznanja. Lynyrd Skynyrd uzima njegovu temu "Call Me the Breeze" i obradjuju je na mega-platinastom albumu “Second Helping”. Pocima bivati veoma trazen, ali osim nekoliko sporednih projekata, koji su ukljucivali Neil Younga i Art Garfunkela, uglavnom je bija prezaposlen ne radeci nista. Kupuje kamp kucicu i za vrime Neshvillskih zima, koje je mrzija, odlazi na Floridu ili Kaliforniju. Prosle su dvi godine dok je iduci album “Troubadour”, ugleda svjetlo dana. "Hey Baby" je bila prva singlica skinuta sa albuma. Provodi sedmice na Hot 100 listama. Povjest se ponovo ponavlja. Na “b” strani singlice nasa se "Cocaine", koja ce postati mozda najpoznatija tema JJ Calea. Tema aranzmanski nije bila napisana da bi postala hit, te jednog lipog dana Ashworth dolazi do JJ Calea i pita ga: “Os zaradit stagod love?” Cale naravno odgovara potvrdno. Nato mu ovaj turne pod nos “Cocaine” i rece da ga mora preradit. Priko neke stvari, JJ Cale zapocima ispocetka raditi na pismi, ali mu negdi oko sredine dopizdilo i jednostavno reka da je dosta. Ashworth mu odgovara da mu on moze napravit jos bolje, nasta mu Cale odgovara: “No you can't! That's it!'". I tako je bilo. Ostalo je povjest. Sredinom 1976 godine, JJ Cale po prvi put sjeda u avion. Pokusavajuci svim silama obuzdati strah od letenja, dolazi u Europu da bi promovira “Troubadour”. Tu mu se za vrime koncerta pridruzuju Carl Radle i Eric Clapton. Potom ih Eric vodi u studio i pusta in svoju verziju “Cocaina” za koju JJ Cale nije ni zna da postoji. Dakako, Clapton je izdaje na albumu “Slowhand” i da ironija bude veca, nakon toliko vremena u zivotu, tema postaje svjetski hit. Bilo je to dakako razdoblje Claptonovoga zivota, nakon raspada Creama i trazenja zivotnog puta bez heroina. Nesumljivo, JJ Cale vrsi ogroman, a mozda i presudan uticaj na Erica. Sam Clapton je izjavija da je "Lay Down Sally", najbilze JJ Caleu, sta jedan englez moze postici. Interesantna je bila reakcija JJ Calea na sve ovo skupa. Gledajuci Erica kao obicnog covika od krvi I mesa, i po prirodi kakav je, samo je kratko komentira: "Eric Clapton was just picking up ideas," da bi kasnije samo nadopunija, "He picked up some of mine like I picked up some from the people before me”. I to je bilo sve od njega. Dakako, nije tajija da mu je laskalo da kalibar tipa Claptona, koristi njegove pisme za svoje covere. Uspjeh “Cocainea” kao i okretanje dijela Claptonove publike ka njemu, JJ Calea je dovelo u za njega, nezgodan polozaj. Pravila businessa su nalagala da poentira na trenutku, da krene na turneje, snima albume, dok je publika jos zainteresirana za njega, itd itd. I ka sta se moglo pretpostavit, nista od toga se nije dogodilo. JJ Cale se vraca u Neshville i nastavlja sa gradnjom studija u vlastitom domu. Na sljedeci album je tribal cekati do 1979 godine. Album “5” izlazi sa singlicom “Sensitive Kind”, koja redom biva ignorirana od strane radio stanica. No, pojavljuje se Santana, uzima je, obradjuje i smjesta na vrhove top lista. Prica toliko tipicna za JJ Calea. Pored neospornog hitoidnog potencjala teme “Sensitive Kind”, albumom dominra “Don't Cry Sister “ 1980 godine New Musical Express salje novinara da napravi interview sa JJ Caleom. Interview je prosa kako se i ocekivalo, “mission impossible!” JJ Cale je odgovara samo na pitanja o studiju i snimanju, fokusirajuci se na svoje nastojanje da u svom studiju sam odradi sve sta je potrebno za snimanje albuma. Ostala pitanja van tog konteksta, jednostavno je ignorira. Koliko je urednik bija zadovoljan sa ovakvim ishodom, ostaje tajna, jer interview osim u jednom broju ovog magazina, nije nigdi vise bija objavljen. Premalo zutila! I dosa je i taj dan. Preduge zime su dosle na naplatu. JJ Cale se seli. I to u Kaliforniju. Rasprodaje sve sta ima, pakuje se u kamp kucicu i krece na put. Dakako, niko ko ga je triba, nije ga moga naci ni kontaktirati, jer Cale, pored svoje opsjednutosti tehnologijom snimanja, nikada nije ima telefon. Zadnji album za diskografsku kucu Shelter, JJ Cale izdaje 1981 godine. Album pod naslovom “Shades” nastavlja nisku intimnih ostvarenja, toliko karakteristicnih za JJ Calea. Albumom dominira kompozicija “Carry On”, za koju ne triba bit raketni strucnjak, da bi se prepoznalo autora. Prvi album pod novom kucom, Phonogram, izlazi 1982 godine. “Grasshopper” je bija fini album, prepun JJ Calea. U Europi je isa relativno dobro, ali je zato u Americi podbacija. Vjerovatno jer na njemu nije bilo niti jednog hita da bi se skinula znacajnija singlica. Nasljednik, “Number 8”, koji je izasa 1983 godine, se pristojno prodava. I ako nista drugo, po prvi puta su JJ Calea uvjerili i on dozvolija, da se njegov lik nadje na naslovnici omota. Sljedi pauza duga skoro 6 godina. Prema njegovim rijecima, vrime je kratija na bicikli, slusajuci rap i Van Halena. Tek 1989 godine potpisuje za Silvertone Records u Engleskoj, te izdaje album “Travel-Log”. Bija to album na kojem je J J Cale pokusa svoj glas tretirati ka instrument. 1992 godine Cale izdaje deseti album, logicnog imena “Number 10”. Stil ostaje netaknut, JJ Cale nadahnut, atmosfera J J Caleovska. Ukratko album kojeg je potpisa JJ Cale. Poslusat cemo temu “Artificial Paradise”, koja mozda po prvi i vjerovatno i zadnji put donosi JJ Calea kao virtuoza na gitari koji i te kako zna oplesti, kad nema upalu linosti. Jednom je izjavija, s obzirom koliko se njegove pisme obradjuju, da su njegove ploce u stvari demo snimke, snimljene da bi drugi muzicari mogli od njih napraviti ono sta on nije uspija. Na taj nacin, on lipo zaradjuje, bez puno muke i moze se posvetiti svom omiljenom hobiju, prezaposleno provedeci vrime ne radeci nista. J Album “10”, izlazi 1992 godine. Pored neuspjeha albuma na top lsitama, album etablira JJ Calea kao kult umjetnika. 1994 godine JJ Cale se prebacuje na veliku marku, potpisuje za Virgin Records. Prvi album za novu kucu, “Closer to You”, izlazi neocekivano brzo. Prema rijecima samog JJ Calea, radilo se o jednostavnoj cinjenici. Naime, narucija je novu, custom made gitaru. I ta nova gitara mu je donila inspiraciju. U jednom danu je napisa osam pisama. Iznajmljuje studio i snima album za dva dana. Sirovi material nosi doma i u kucnom studiju ga polira. Sljedi ga “Guitar Man”, 1996 godine, da bi se tek 2004 vratija na scenu albumom “To Tulsa and Back”, ponovo na novoj etiketi, ovaj put na Sanctuary Recordsu. Dakako, najpoznatije izdanje kasnijeg razdoblja stvaralastva, JJ Cale izdaje sa Eric Claptonom. Zajednicki album “The Road to Escondido” ucvrscuje JJ Caleov status. I da rezimiramo JJ Cale je jedan od utemeljivaca Tulsa Sounda, opustene verzije bluesa, rockabillya, countrya, i jazza. U stvari, dolaskom JJ Calea na sceni, ovaj pravac dobiva naziv "laid back music". Jedna od najacih komponenti stvaralastva JJ Calea je fleksibilnost njegove kompozicije i dakako neogranicena mogucnost njene obrade. I kad gazimo po tom terenu, lista je ne duga, nego ogromna. Manje vise sve glavne smo spomenili, ali ukratko cemo nabrojit manje vise sve, ako ne nista, onda radi impresivnosti same liste. Dunque, njegove teme su obradili, Eric Clapton, "After Midnight" i "Cocaine". "Cajun Moon" je obradija Randy Crawford, Jai temu "Magnolia", Kansas "Bringing It Back", "Call Me the Breeze" i "I Got the Same Old Blues" su obradili Lynyrd Skynyrd, "Travelin' Light" i "Ride Me High" Widespread Panic, temu "Tijuana" Harry Manx, "Sensitive Kind" je obradija Carlos Santana, "Cajun Moon" Herbie Mann with Cissy Houston, i Captain Beefheart je obradija temu "Same Old Blues". I kad o obradama govorimo, ne mozemo ne spomenuti i slicnosti koje JJ Cale djeli sa velikanima scene. Bez namjere za ikakvom poredbom, jedan Leonard Cohen bi u neku ruku bija brat blizanac JJ Caleu. Dakako, ta dva velika umjetnika djele nepremostive razlike u pristupu i samoj strukturi kompozicije. Ali poslusajte ih, uvjerite se. I na sam kraj, samo cemo podcrtati. Postoje dva velikana koja to nebi bila u ovoj velicini da nema JJ Calea. Mark Knofler i Eric Clapton!! Da je samo tome pridonija, JJ Cale bi usa u povjest muzike. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija nije posvecena nikome po imenu. Posvecena je svim ljubiteljima ciste muzike i jednostavnog izraza. Budite s nama i sljedeci utorak. Preskacemo svjetlosne godine u muzici i druzit cemo se sa iznimnom grupom, koja svoje djelovanje i samo stvaralastvo, smjesta van sedmadesetih, pa samim tim daleko od undergrounda tog razdoblja. No, svojom osebujnoscu i specificnim pristupom, kako kompozicijski tako i stvaralastvom, zasluzili su svoju emisiju koja u sebi ima naziv underground. No ni sljedeca emisija nece biti ona vec klasicna, prezentacija stvarlastva i slusanje jednog od albuma. Razlog je jednostavan i nemoguce ga je ne istaci. Stvaralastvo grupe do tog albuma, ma kako bilo plodonosno, nema apsolutno nikakve veze sa njime. Album koji cemo predstaviti zivi svojim samostalnim zivotom i predstavlja vjerovatno najvece dostignuce integracije rock i tradicjonalne muzike, bilo koje kulture. Donosimo grupu grupu Japan i njihov posljednji studijski album “Tin Drum”. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: JJ Cale - Cocaine JJ Cale - After Midnight JJ Cale - Don't cry sister JJ Cale - Midnight in Memphis JJ Cale - You keep me hangin' on JJ Cale - If you're ever in Oklahoma JJ Cale - Carry On JJ Cale - Thirteen days --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
