četvrtak, 19.01.2012.
Gary Moore - “Old New Ballads Blues" oliti Music LP-Underground / GRTg 18 10 u 20:10 sati
|
U utorak smo predstavili jednog od najpodjecnjenijih gitarista i kompozitora, irskog gitaristu i blues majstora, Gary Moora. Pored tema iz njegovog ranijeg stavralastva, poslusali smo njegov povratnicki blues album “Old New Ballads Blues”, koji cini nisku bisera urbanog bluesa. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Robert William Gary Moore oliti skraceno Gary Moore, rodjen je 1952 godie u Belfastu u Irskoj. Zapoceja je sa gitarom jos u najranijem djetinstvu, tocnije u dobi od osan godina. Malo bolju gitaru nabavlja sa 14 godina. Iako livoruk, gitaru svira ka desnoruki pripadnici homo sapiensa. Presudan moment u njegovom muzickom opredjeljenju je bilo preseljenje u Dublin kad je ima 16 godina. Tu se susrece sa razlicitim muzickim uticajima, koji ce kasnije odrediti njegov muzicki razvoj. Najveci uzori tog doba su mu bili dakako Albert King, Elvis Presley, The Shadows i The Beatlesi. Breaking point mu je bija concert Jimija Hendrixa i John Mayal Bluesbreakersa. Oni su ga usmjerili u blues-rock vode u kojima ce plivati manje vise ciloga zivota. Ali ono sta ga je detrminiralo za cili zivot i dalo mu smjer, bija je susret sa Peterom Greenom. Green je izvrsija definitivan, a moglo bi se rec i ultimativan uticaj na Moora, cak stavise, uticaj je bija toliki da je Moore 1995 godine izda tribute album posvecen Greenu. Interesantno je da Moore svira Greenovu Les Paul Standard gitaru, koju mu je ovaj najprije posudija, da bi mu je kasnije poklonija uz obrazlozenje “da bi imala dobar dom” Za one koji nisu upuceni, Peter Green je bija leader i gitarista grupe Fletwood Mac, u to vrime, banda broj jedan na zemaljskoj kugli. Tih miseci pa i godina su neprikosnoveno vladali pozornicama i top listama diljem svjeta. E da, ne misati ih sa kasnijom inkarnacijom banda u kojem su bili picorci. Dunque, te 1968 godine, kad se familja prebacila u Dublin, Moore se pridruzuje lokalnoj grupi Skid Row. Tu su ga zapazili moguli diskografskih kuca i to se u stvari uzima ka pocetak njegove karijere. Za samu grupu i Moorea u to vrime, vezane su dvi zanimljivosti. Vokal grupe je bija Phil Lynott, sa kojim ce prijateljavat a i svirati do kraja zivota. Mala napomena za one koji neznaju, Phil Lynott je kasnije bija alfa i omega grupe Thin Lizzy. Druga zanimljivost je vezana za danasnje dane. Naime, Moore je proda za nekih 10 000 zelenih papirica ime Skid Row. Proda ga je natapiranin prangijasima iz Kalifornije, tako da danas postoji americki band tog imena.  Prvi solo album Moore izdaje 1973 godine pod paravanom banda nazvanim "The Gary Moore Band". Nazvan “Grinding Stone”, biva izdan u Sjevernoj Americi od male, Neil Kempfer-Stocker diskografse kuce. I odmah pobudjuje paznju te biva proglasen albumom godine u drzavi Washington. Kad o Amerci govorin, ovom prilikom bi napomenija, da unatoc kultnom status a pogotovo prema muzickom izrazu kojeg je gajija, a koji je dio Americke kulture, Gary Moore nikada nije stekao zasluzeni status na tom kontinentu. Razloga za to je puno ali manje vise svi spadaju u sferu businessa, cime se ovde ne bavimo. Dunque, po raspustanju Skid Rowa, Moore zajedno sa svojin kompanjonom, Phil Lynottom oformljava Thin Lizzy (oliti po naski, Mrsavu Lizzy) Njegovo clanstvo u bandu nije bilo dugog vjeka. Moore dobiva ponudu koja se ne odbija. Ian Hiseman ga poziva da in se pridruzi u drugoj inkarnaciji Colloseuma. I tako Gary Moore postaje dio legende. No ni tu se nije skrasija. Ponovo se vraca u Thin Lizzy i krecu na turneju po Americi, kao predgrupa grupi Queen. Te 1978 godine sa Phil Lynottom, snima single "Parisienne Walkways", koji dolazi na Top Ten u Engleskoj. Vrime je da poslusamo i stagod muzike. Poslusali smo rijetku zivu snimku te teme, na koju san nabasa slucajno za vrime jednog od beskonacnih lutanja po bespucima neta. Tema koju smo poslusali,se nasal i na drugom solo albumu. I za neko divno cudo, album dolazi na Top Ten u Engleskoj. Te iste godine Moore sudjeluje u stvaranju jos jednog velikog albuma. Sa Thin Lizzy izdaje album “Black Rose”, koji po mnogima predstavlja vrhunac muzickog izraza tog pravca. I normalno, nestasan kakav je bija, opet sve napusta i pridruzuje se Cozy Powelu na njegovom solo albumu, da bi nakon toga osnovali G-Force, grupu kratkog daha i atomske energije. Osandesete Moore docekuje sa Greg Lakeom na njegovom solo albumu i dakako gostuje na Powelovom drugom solo ostvarenju”Octopuss”.  U to vrime sazrijeva mu spoznaja o solo karijeri te zapocima sa serijom heavy-metal baziranih albuma. 1982 godine izdaje “Corridors of Power”, 1983 “Victims of the Future”, 1984 “Dirty Fingers” i zivi “We Want Moore!”. Niz se nastavlja 1985 godine sa “Run for Cover”, 1987 “Wild Frontier” i naposljetku 1989 godine izdaje “After the War”. Ovim izdanjima pridobiva ogromnu armiju sljedbenika u Europi ali nazalost ne i u Americi. Zasicen permanentim pritiskom za pisnjem hit singlova i umoran od heavy metala, Moore se vraca korijenima albumom “Still Got the Blues”, izdanim 1990 godine. Pomalo cudan odabir s obzirom na vrijeme izdavanja, ali album se potvrdio kao njegovo najpopularnije i najprodavanije izdanje do tada. Naslovna tema “Still Got the Blues”se penje na sve moguce top liste. Potvrdjujuci pravilo da dobra muzika nema svoj vjek trajanja kao i da je nebitan trend koji u tom trenutku vlada, Moore se blues albumom potvrdjuje kao umjetnik ali i kao vrhunski blues gitarista. Na albumu gostuju najveca imena bluesa tog doba, Albert Collins i Albert King, te George Harrison. Bisernu blues ogrlicu sacinajva i sljedeci album, “After Hours” izdan 1992 godine, te “Blues Alive”izdan 1993 godine. 1994 godine sudjeluje u projektu nazvanim BBM. Radi se o osnivanju super grupe sa Cream ritam sekcijom, basistom Jack Bruceom i bubnjarem Ginger Bakerom. Grupa je bila kratkog daha, snimivsi jedan album “Around the Next Dream”. 1995 godine izdaje tribute album Peteru Greenu “Blues for Greeny”, koji sadrzi 11 tema komponiranih od strane Petera Greena. 1997 godine donosi pomalo cudnu odluku. Posvecuje se eksperimentu sa modernim plesom u “Dark Days in Paradise”, ostavljajuci u zbunjozi mnogobrojne fanove ali isto tako i kritiku. Ponvni povratak bluesu oznacava album “A Different Beat”, da bi novi milenij otvorija sa “Back to the Blues”. “Power of the Blues” izdaje 2004 godine, a “Old New Ballads Blues” 2006 godine. “Close As You Get” 2007 i “Bad For You Baby”2008 godine. Ovaj zadnji je ujedno i njegov posljednji prijesmrti. I mala napomena, svi nabrojeni albumi su blues albumi. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Zasto smo odslusali bas ovaj album? U stvari mogli bi odabrat bilo koji njegov album iz blues faze i ne falit u izboru. No ovaj sazdrzi ono nesto, ono sta blues album cini ono sta jest. Prepun atmosphere, nevjerovatnih gitarskih dionica cija melodioznost granici sa genijem Duane Allmana. O virtuoznosti je izlisno i govoriti. I jos jedan razlog za odabir albuma. U ovom djelu je jednako zastupljeno stavaralastvo Moorea i obrade blues standarda. U neku ruku, mogli bi slobodno reci da je ovaj album abeceda modernog urbanog bluesa i kao takav najprihvatljiviji za predstavljanje Gary Moora u pravom svjetlu. Ukratko, album je, kao sta sam naslov kaze, mix starih blues tema (obrada tema Elmore Jamesa, Willie Dixona i Otis Rusha, te novih blues tema od kojih su 5 Mooreovi orginali. Najvece iznenadjenje albuma su u stvari bas ti Mooreovi orginali, "Gonna Rain Today," i "No Reason to Cry" te nova obrada teme "Midnight Blues", koja se inace nalazi na njegovom albumu “Still Got the Blues”. James and Dixonova tema “Done Something Wrong" je malo ispod nivoa albuma ali je zato "You Know My Love" nevjerovatna sa nadahnutim solom na gitari. Moore je otisa toliko daleko da se cini da dise za vratom Duanu Allmanu. A to je vec, nesto veliko…..ogromno ! I dakako, moram spomenutio instrumental “Cut it Out”, koji donosi agresivnog Moorea u najboljem izdanju. I prije nego krenemo sa slusanjem albuma, mala napomena. Gitara koju ste culi je ona ista iz poceka price, Les Paul Standard iz 1959 godine, poklon Petera Greena. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- U prvi misec 2005 godine, Moore se pridruzuje “One World Projektu”, koji se okupija da bi pomoga unesrecenima u tsunamiju. Sa njima izdaje singlicu "Grief Never Grows Old", koja dolazi na cetvrto misto Engleske Top Liste. Na politickom planu, Moore deklarira svoju podrsku bojkotu Izraela zbog njegove politike spram Palestinaca. Prosle godine u drugi misec, Gary Moore je partija kod Sv Petra. Uzrok smrti je bija srcani udar, sta nije ni cudno s obzirom na zivot koji je zivija. Vjerovatno sad gori svira sa svojim pajdasima iz sezdesetih. I bez namjere da se ponavljan, moran spomenit listu muzicara sa kojima je svira i radija. Mozda bi bilo lakse rec da su to bili svi poznati umjetnici tog doba, ali evo imena, ako ona znace ista: Phil Lynott, George Harrison, Trilok Gurtu, Dr. Strangely Strange, Travelling Wilburys, Albert Collins, Jimmy Nail, Mo Foster, Ginger Baker, Jack Bruce, Jim Capaldi, B.B. King, Bob Dylan, Vicki Brown, Cozy Powell, Rod Argent, Beach Boys, Ozzy Osbourne, Paul Rodgers, Keith Emerson, Roger Daltrey, Albert King, Iam Hiseman i njegov Colosseum II, sa kojim u saradnji sa Andrew Lloyd Webberom komponira “Variations”. Normalno, suradjujuci sa tako sirokim spektrom muzicara, logicki se namece i cinjenica da je ekperimentira sa manje vise svim poznatim formama moderne muzike, od rocka, jazza, bluesa, countrya, elektricnog bluesa, hard rocka pa sve do heavy metala. Nakon njegove smrti, nebrojeni muzicari su mu odali pocast, izvodivsi njegove teme ili jednstavno priznajuci ga kao svog uzora. Lista je duga, ali evo samo neke od njih: Ozzy Osbourne, Eric Singer, Doug Aldrich, T mi, Bob Geldof, Roger Taylor, Brian Downey, Andy DiGelsomina, Ricky Warwick, Glenn Hughes, Bryan Adams, Henry Rollins, Scott Gorham, Ignacio Garay, Mikael Akerfeldt….. Nadalje, evo male liste onih kji su priznali da in je Moore bija jedan i jedini: Vivian Campbell, Patrick Rondat, John Norum, Paul Gilbert, Gus G, Slash, Orianthi, Joe Bonamassa, Adrian Smith, Zakk Wylde, Randy Rhoads, John Sykes i Kirk Hammett. Eto, toliko o imenima. I na kraju sta rec o Gary Mooreu. Svaki kometar je suvisan. Njega triba dozivit. Njega triba slusat i slusat. Jer on ima sta rec. A slusajuci ga, Moore daje ono sta je malo ko u stanju tako nesebicno dati. Pitate se sta? SEBE ! Eto! -------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisiji: GARY MOORE - I'll play the blues for you GARY MOORE - You Know My Love GARY MOORE - No Reason To Cry Prekrasna obrada klasika Blood, Sweat & Tears GARY MOORE - I love u more than you'll ever know i njegov nezaboravni solo GARY MOORE- I love you more than you'll ever know - solo --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
