utorak, 22.11.2011.
Ry Cooder-“Why Don't You Try Me Tonight?" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 29 11 u 20:10 uri
|
Sljedeci utorak opet nesto sasvim drugovacije, zabrazit cemo malo dalje od nasih voda. Stavise, odlazimo tamo di je pojam undergrounda skoro nepoznat, iako je sam umjetnik izrastao iz njega i skoro postao njegov znacajni dio. No, njegova odluka je bila da ide drugim putem i da ide sam. Dunque, predstavit cemo samozatajnog kamaleona suvremenog muzickog izricaja, svestranog kompozitora, umjetnika sa kojim su radili svi najpoznatiji umjetnici naseg doba, gitaristu koji je odbija ponudu da se pridruzi Rolling Stonesima, kad je Brian Jones bija ubijen, rockera u dusi, virtuoza na svim mogucim instrumentima, mesiju slide gitare, maga filmske muzike, angela cuvara tex-mexa, kajuna, bluesa, bluegrassa i nadasve okrunjenog proroka salse. Lista umjetnika sa kojima je saradjivao je ogromna, spomenimo samo neke: Larry Blackmon, The Rolling Stones, Van Morrison, Neil Young & Crazy Horse, Randy Newman, Earl Hines, Little Feat, Captain Beefheart, The Chieftains, John Lee Hooker, Pops and Mavis Staples, Flaco Jiménez, Ibrahim Ferrer, Freddy Fender,Vishwa Mohan Bhatt i Ali Farka Touré. I na kraju ovog uvoda, ma koliko bilo cudno radi njegove relativne anonimnosti kao i interesa za mnogobrojne instrumente, na listi “100 najvecih gitarista svih vremena”, Rolling Stone magazin ga smjesta na 32. misto. Ukratko, u utorak se druzimo sa Ry Cooderom i njegovim kompilacijskim albumom “Why Don't You Try Me Tonight - The Best Of" -------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ryland Peter "Ry" Cooder se rodija tamo neke daleke 1947 godine, negdi u vrime kad je Tito na ovim prostorima priprema svoje povjesno “NE” drugu Staljinu. Odrastanje i sazrijevanje u izoliranoj sredini mu je donilo i specifican odnos prema muzici, a pogotovo prema izvornom zvuku. Taj poriv stremljenja prema izvoru samoga zvuka, nece ga nikada napustiti, a radi njega odbija ponudu koja mu garantira svjetsku slavu. Posvecuje se etnu, u vrime kad taj pojam nije niti postojao. ----------------------------------------------------------------------------------------------------- 1960 godina Cooder nakratko odlazi na Reed College u Portlandu, da bi ga nakon prvih reakcija na svoj umjetnicki rad, u potpunosti napustio. Jer te 1960 godine, kao iz vedra neba ce osvaniti u sastavu “Captain Beefheart and the Magic Band”, kultnom bandu koji je tu auru kulta zadrzao do danasnjih dana. I kao da mu to nije bilo dosta, suradjuje sa Taj Mahalamom i Ed Cassidyijem u “Rising Sons”. Pa ni to mu nije bilo dovoljno te godine, te se pridruzuje Randy Newmanu. Bilo je ocito da mu karijera ide u samo jednom pravcu. Postaje jedan od najcjenjenijih studiskih muzicara toga doba. Potraznja za njime je bila toliko velika da su umjetnici prilagodjavali studijske sessione, vodeci racuna kad ce im Cooder biti dostupan. Jedan od njegovoih najpoznatijih angazmana u to vrime je bija sa Rolling Stonesima. Band je bija u potrazi za novim gitaristom jer je Brian Jones vec misecima bija u komi, beskoristan za grupu. I nedugo prije pocetka snimanja albuma “Let It Bleed” biva ubijen od strane onoga ko ga je triba cuvati. Prva ponuda od Stones je krenila prema Cooderu. Ovaj je odbio sa obrazlozenjem da zeli nastavit sa solo radom ali da ce biti tu pri ruci ako zatreba. I pored toga sta se Stonesima pridruzija Mick Taylor na gitari, Cooder je sudjelova na snimanju albuma u temi “Love in Vain" te isto tako na sljedecem albumu “Sticky Fingers”, na temi "Sister Morphine", na kojoj cementira svoj kultni status slide gitariste. Kolika je bila veza izmedju Stonesa i Coodera, pokazuje i sljedeci podatak. Pored nebrojenih sati jaminga sa Stonesima, Cooder svira slide gitaru na saundtracku za film “Performance”, koji nosi Jaggerov prvi solo single "Memo from Turner". Isto tako, Cooder nosi Bill Wymanovu temu "Downtown Suzie".  U to vrime, Ry Cooder takoder saradjuje sa Lowell Georgeom iz Little Feata, svirajuci normalno, slide gitaru na antologiskoj temi "Willin'". Tokom 1970 godine Cooder izdaje seriju albuma za Warner Bros. Records. Ti albumi utiru put Cooderu do zvjezda i etabliraju ga kao vrhunskog gitarista. U tom razdoblju zapocima zrela faza njegove fascinacije razlicitim muzickim zanrovima. Na svom najznacajnijem albumu tog doba “Into the Purple Valley”, Cooder bira veoma neobicne instrumente i stvara aranzmane nepoznate u svjetu popularne muzike. Dakako, svi ti instrumenti sa neobicnim aranzmanima su svoje korijene imali u bluesu, gospelu, calypsu i countryju. Njegovi kasniji albumi tog doba, sa izuzetkom albuma “Jazz”, koji exploatira ragtime/vaudeville, se jednostavno ne mogu smjestit u niti jedan poznat zanr ni kategoriju. Recimo samo ukratko, da se njegov istoimeni prvi album, moze smjestit najblize bluesu, “Into the Purple Valley”, “Boomer's Story” i “Paradise and Lunch” figuriraju kao folk/blues albumi; “Chicken Skin Music” i “Showtime” kao mix Tex-Mexa i Havajske muzike; “Bop Till You Drop” kao R&B iz pedesetih godina; i ”Borderline” i “Get Rhythm” kao rock bazirani albumi. Ukratko, tesko za kategorizirati a jos teze smjetiti u neki okvir. Ali to je Ry Cooder! Jedna zanimljivost vezana za to doba, njegov album “Bop Till You Drop”, snimljen 1979 godine, je prvi album u povjesti muzike snimljen digitalnom tehnikom. I dakako sadrzi njegov najveci hit, obradu Elvisove teme, "Little Sister". Te iste godine, saradjuje sa Van Morrison u snimanju njegovog albuma “Into the Music”, svirajuci slide gitaru na temi "Full Force Gale". Isto tako, svira gitaru u bandu koji prati Judy Collins, sa kojima snima album u zivo. Na prelazu u osamdesete, Cooder se vraca svom prvobitnom zanatu kao studijski glazbenik. To mu osigurava stabilni izvor prihoda i daje otvorene ruke, pa se posvecuje izvornoj glazbi naroda sa americkog kontinenta. Istovremeno sa svim tim aktivnostima, stvara muziku za mogobrojne filmove. Posebno se posvecuje saradnji sa Wim Wendersom i pise muziku za film “Paris, Texas” Naslovna tema koju cemo i poslusati donosi Coodera kao slikara zvukom. Rijetko je naci u povjesti kinematografije da filmski kadrovi toliko upijaju zvuk koji stoji iza njjih. Slusajuci naslovnu temu "Paris, Texas", ne mogu se oteti dojmu prasine u ustima i huci pustinjskog vitra koji gura sasuseno bilje zbijeno u kugle. Tema je inace nastala na temeljima Blind Willie Johnsonove teme "Dark Was the Night (Cold Was the Ground)", koju je Cooder opisao kao "The most soulful, transcendent piece in all American music." Temu je Cooder iskoristio jos jednom, za kreaciju "Powis Square", koju je smistija u filmu Performance. Nadalje, sta se muzike za film tice, rad je nastavija sa Walter Hillom komponirajuci muzicku kulisu za njegove filmove “ The Long Riders:, “Southern Comfort “, “Brewster's Millions”, “Johnny Handsome”, “Last Man Standing”, “Hill's Trespass”, i “Mike Nichols' Primary Colors". A svi znamo ko je bija i jos je, Walter Hill. Komentar je nepotreban. Osamdesete Cooder zaokruzuje sa nebrojenim projektima. Od snimanja albuma sa legendom bluesa Robert Johnsonom, produciranja albuma od Bobby Kinga i Terry Evansa, do sviranja na njihovom albumu “Rhythm, Blues, Soul & Grooves”. Cooderova muzika takodje nalazi svoje misto u epizodama serije "Tales From the Crypt" Devedesete Cooder docekuje suradjujuci na dva world music albuma. Na prvom koji nosi naziv “For A Meeting by the River”, na kojem nastupa i njegov sin na bubnjevima, suradjuje sa Hinduistickim klasicnim muzicarom V.M. Bhatt te virtuozom Mohan Veena, koji svira na modificiranoj 20-zicnoj gitari. 1995 godine okuplja tim u kojem se nalazi Africki multiinstrumentalist Ali Farka Toure i izdaje album “Talking Timbuktu”, kojeg ujedno i producira. Oba albuma izdana u tom razdoblju donose mu Grammy za 'Best World Music Album'. I dakako, ni u devedesetima ne zaboravlja na film, te pise muziku za film “Geronimo: An American Legend”. Devedesete zaokruzuje sa mozda svojim nakomercjalnijim projektom, “Buena Vista Social Club”. Te 1997 godine odlazi na Kubu i kako je sam govorio, pokusava od zaborava otrgnuti Kubansku tradicionalnu muziku koja je evoulirala u klubsku. Isto tako, po dolasku na otok izjavljuje da ce ucitniti sve da sprijeci brutalnu komercjalizaciju i ustolicenje kica na mjesto kreativnog izraza. “Buena Vista Social Club” postaje planetarno popularna i Cooder dobiva ono sta je tija - aktivni angazman u ocuvanju kulturne bastine. Wim Wenders snima istoimeni film, koji 2000 godine dobiva nominaciju za Oskara. 2005 godine izdaje album “Chávez Ravine”, opisan kao (navest cemo doslovno sta je reka, jer je skoro nemoguce prevest) "a post-World War II-era American narrative of 'cool cats', radios, UFO sightings, J. Edgar Hoover, red scares, and baseball". Album biva posvecen Latino enklavi u Los Angelesu. Inace ime te enklave je Chávez Ravine. Ne udaljavajuci se od svoje misije, dubokom socjalnom tematikom obuhavaca sav sjaj i bjedu siromastva Latino komune. Sam umjetnik se o muzici izrazio pomalo ironicno, kaze “ovo je muzika iz mjesta kojeg ne poznajete, ovo je muzika sa ulice u koju ne skrecete”. (Ovo san malo slobodno preveja, jer doslovni prevod, radi slenga, gubi smisao.) Na tom albumu dominiraju Latino pop, R&B, conjunto (cajun) i jazz.  “My Name Is Buddy” je album kojeg Cooder izdaje 2007 godine. Cili album je u stvari prica o Buddy Red Catu, koji putuje i zapaza svit oko sebe ocima svojih izmisljenih prijatelja, Lefty Mousea i velecasnog Tom Toada. Pomalo bizarna ideja ali pretocena u i te kako lipo djelo. Album je cak popracen knjigom koja opisuje Buddyijeve avanture. Bogate ilustracije je potpisao Vincent Valdez. Ljubiteljima stripova ne treba objasnjavati ko je Valdez. I dakako, knjiga vjerno sljedi redosljed kompozicija, tako da svaka prica korespodira sa temom na albumu. Mozemo slobodno reci da se u ovom slucaju radi o multimedijalnom djelu, bez fancy svjetla i pompe koju nose. Te iste godine, Cooder producira i svira na albumu Mavis Staplesa, nazvanim “We'll Never Turn Back”. Radi se o koncept albumu, fokusiranom na pokret za ljudska prava u Americi, a sve obradjeno u Gospel maniri. Na albumu se nalaze i dvije teme napisane od Coodera. 2008 godine Cooder izdaje album nazvanim “I, Flathead”. Radi se dakako, o kompletiranju Kaliforniske trilogije. Sa tim materijalom i novom grupom, odlazi na turneju po Japanu, Novom Zelandu i Australiji. 2009 godinu Cooder obiljezava angazmanom na dokumentarnom filmu “The People Speak”. Film na poseban nacin slika svakodnevnnu Ameriku, rijecnik obicnih Amerikanaca, prikazani su dnevnici isto tako obicnih ljudi, a sve u cilju udaranja pecata jednom dobu za koje su svi bili sigurni, da ostaje daleko iza nas u skoroj buducnosti. Koliko je projekt bija na cijeni govori i podatak da je u njemu sudjelovao i Bob Dylan. Te iste godine a i sljedece, 2010.godine, Cooder je na putu sa bandom Los Tigres del Norte, te sa njima snima album “San Patricio”, na kojem se pojavljuju Chieftains, Lila Downs, Liam Neeson, Linda Ronstadt, Van Dyke Parks, Los Cenzontles, i dakako Los Tigres. Na najnovijem albumu, nazvanim “Pull Up Some Dust and Sit Down”, Cooder se kriticki obrusava na financisku krizu u svjetu a pogotovo u Americi. Ironicnim pristupom, punim prezira, ukazuje na uzroke te krize, koji su manje vise svima poznati. Banke, bankari i pohlepa krupnog kapitala. Na albumu se nalazi i singlica "No Banker Left Behind" -------------------------------------------------------------------------------------------------------------- I sta na kraju rec o Ry Cooderu, a pri tom se ne ponavljati i istovremeno ga opisati tocno onako kakav je u svojoj biti. Kao osoba, duboko emotivna, intrigantna samim pristupom muzici, nekonvencjonalna u svom izricaju, nekomformisticka u ponasanju. Iako planetarno poznat, nikada nije postao superzvjezda. Razloga je nekoliko, ali ajmo nabrojit samo osnovne. Ka prvo, ocito mu nije bas stalo do zvjezdanog statusa, jer bi inace prihvatija ponudu Rolling Stonesa i time sebi osigurao ulaznicu za povjest. Bira drugi, daleko tezi put. Drugo, ne manje bitno, teme Ry Coodera “pate” od boljke nepodilazenja. Kao i u slucaju banda Steely Dan, kompozicije ne podilaze publici a ni kritici. Samim tim njegov izricaj a i kompozicije ne ulaze u uvo iz prvog slusanja, a to je danas, kad je instant glazba zavladala muzickim prostorom, neoprostiva “greska”. Slusajuci Coodervu muziku coviku jednostavno nije jasno odakle mu to sve skupa. Toliko kompleksnosti i raznolikosti tesko se moze naci u grupi autora. No tu lezi sljedeci razlog njegove planetarne nepopularnosti. Cestim mjenjanjem stilova, saradnika, kao i samog pristupa kompoziciji, Ry Cooder ne cini nista da bi sebi osigurao bazu fanova. Cak dapace, cini se kao da cini suprotno. I tesko se nakon jednog albuma, priviknuti na onaj sljedeci, jer su sasvim drugaciji u svim segmenitima. Ali tu i lezi najveca vrijednost Ry Coodera. Raznolikost, mastovitost, razigranosti i nadasve virtuoznost na instrumentima, osigurale su mu tihu rijeku sljedbenika koji nikada nece ostaviti praznu dvoranu u kojoj nastupa. Kad govorimo o Ry Cooderu ne mozemo preskociti njegovu ulogu u ocuvanju kulturne bastine sjevernoamerickog kontinenta, pa cak i sire. Otrgavsi od zaborava prastare standarde kojima daje novi zivot i stvarajuci u njihovom ruhu, Ry Cooder bez velike pompe igra ulogu institucije na nacionalnom nivou. Ovdje posebno treba istaknuti njegovu zaslugu za ocuvanje i ciscenje bluesa, bluegrassa, gospela, cajuna, tex-mexa pa i same salse od smeca koje je prijetilo da im izbrise identitet. Povjest ce pamtiti Ry Coodera kao velikog covika i jednog dana kad americki kontinent bude ispisivao stranice cjelokupne muzicke povjesti, njegovo ce ime biti na samom vrhu. Oprostit cemo se od Ray Coodera sa zavrsnom temom sa kompilaciskog albuma “Why Don't You Try Me”, koja neminovno namece i odgovor, pa evo unaprid i njega: Ocemo sjor Ry, provat cemo te u utorak i gustat cemo! Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Ry Cooder - How Can A Poor Man Stand Such Times And Live Ry Cooder - Little Sister Ry Cooder - Crazy About An Automobile Live Ry Cooder - Why Dont You Try Me Ry Cooder - He'll Have To Go ---------------------------------------------------------------- Buena Vista Social Club - Chan Chan / Ry Cooder on guitar Buena Vista Social Club - Chan Chan / Ry Cooder on guitar Rolling Stones - Sister Morphine / Ry Cooder on guitar --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
