utorak, 05.07.2011.
Lene Lovich - “Stateless” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 12 07 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak ponovo nesto malo drugacije. Zagazit cemo u polupankerske vode zemske orjentacije. Predstavit cemo album “Statelss” britanske pjevacice americkog porjekla, Lene Lovich. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Rijetko se koja zena uspila vinit tako visoko na umjetnickom nebu, a pogotovo u Punk i New Wave eri kao Lena Lovich. Neminovna poredba sa Patti Smith je izlisna, jer obje umjetnice cvrsto sjede na suprotnim stranama muzickog izricaja, ali istovremeno, dijele toliko zajednickog Dok je Patti Smith osebujna pjesnikinja koja uglazbljuje svoje stihove, Lena Lovich je muzicki nadarena pjesnikinja. Sam njezin zivot ukazuje na muzicku svestranost koju rijetko mozemo naci kod novovjekih umjetnika. Da bismo u potpunosti razumili njen prvi album “Stateless”, moramo se upoznati sa njezinin puten od samih pocetaka i okruzenja u kojem je nastao. Lene Lovich je rodjena 30. Ozujka u Detroidu kao Lili-Marlene Premilovich, od majke Engleskinje i oca Srbina. Sa 13 godina seli sa familjon u Hull u Englesku. Tu susrece gitaristu i pjesnika Les Chappella, koji ce postati njen dogogodisnji saradnik i naposljetku, bracni partner. 1968 se seli u Londru i upisuje umjetnicku skolu. Prikljucuje se Underground sceni, a javne nastupe zapocima u kabare klubu kao Orjentalna plesacica. Iz tog razdoblja datira i njen put u Spanjolsku, di se susrece sa Salvador Dalijem, pod cijim uticajem ostaje dobar dio svog zivota. Po povratku, nastupa sa svojom verzijom akusticnog rocka, te pjeva u crkvenom zboru u predstavi “Quintessence” koja se izvodi u Royal Albert Hall. Pored toga, angazira se na svim mogucin umjetnickim frontovima. U predstavi Artura Browna nastupa kao vojnik; kao go-go dancer u “Radio One Roadshow”; odlazi na turneju po Italiji sa “West Indian soul band”; svira saxofon za “Bob Flag's Balloon and Banana Band” i u kabaretskoj predstavi “The Sensations”; nasnimava krikove za horror filmove; pise liriku za Francusku disco zvjezdu Cerrone..itd itd..daleko bi nas odvukla nabarajanje svih njezinih aktivnosti. . 1975 Lene se pridruzuje funk bandu “The Diversions” , i sa njima izdaje 5 singlica i album, ali bez ikakvog uspjeha. 1977 godine Lene Lovich ponovo pise tekst i to za hit "Supernature", kojeg izvodi njena stara poznanica, Fancuska disko zvjezda Cerrone.  1978 disk jockey Charlie Gillett, predstavlja njezinu temu "I Think We're Alone Now", bosovima Stiff Recordsa. Dobiva prolaznu ocjenu i ponudu za snimanje singlice i albuma. Ne imajuci nista za B stranu singlice, nabrzinu, zajedno sa Chappellom je napisala i snimila “Lucky Number”, koji postaje njen najveci hit. Popeja se na Top #3 u Engleskoj. (Prica koja toliko podsjeca na nastanak Paranoida, Black Sabatha.) Nedugo nakon toga, snima prvi album “Stateless” na kojem pociva jos jedan hit, “Say When", koji dolazi na Top 20 u Engleskoj. Odma da recemo, “Stateless” je vrhunski pop album. Na njemu su dva hita i jos jedan, sa daleko vecim potencjalom, koji nazalost nije prepoznat od strane diskografske kuce. Radi se o uvodnoj temi “Home” koja sadrzi u sebi sve sta jedan hit triba imati. Navise toga, predstavlja idealan uvod u album ovakve orjentacije i na najbolji nacin prikazuje Lenin image. Sa cisto muzicke strane, album je korektno produciran, pitak je ali ne i plitak. Aranzerski je veoma bogat ali ne i kicast. Primjetan je uticaj Devo-a i B’52 ali ima tu jos nesto. Mozda i presudno. Tokom slusanja ciloga albuma, jednstavno se nemoguce otrgnuti nekim poveznicima sa Patti Smith. Njen duh lebdi cijelim albumom, iako zapravo i nema konkretne tocke na koju bi moghli uprit i rec, to je Diva. Koliko je ovo pozitivino ili negativno, predstavlja cisto subjektivnu procjenu. Piscu ovih redaka ne smeta, cak dapace, vidim u tome jednu pozivitnu komponentu, jer Lena ipak donosi nesto sta Patti nije nikada. Patti je muzicki ovisila o bandu koji je prati, za razliku od Lene koja sudjeluje u stvaranju zvucne slike, a da ne govorim o njezinom saxofonu. Steta sta na albumu nema vise njenih dionica.  Album je izasao u doba postpunka i nadolazeceg New Wave-a te je time i obiljezen. Drugim rijecima, jako izrazen image, koji u ovom slucaju ima i te kako podloge u tekstualnom djelu albuma, a svodi se na razmiljanja jedne osobe, kozmopolita, koja nema domovine. Poznavajuci Lenin kozmopolitski rad i njeno porjeklo, image a i sve oko njega se samo namece. Lene Lovich nazalost, nije poentirala na uspjehu ovog albuma. Nastavila je sa muzikom ali ne tako aktivno i agresivno kao sta bi se ocekivalo od umjetnice njenog kalibra. Drugi album “Flex and No-Man's-Land” je cekao punih 5 godina da bi ugledao svjetlo dana. Izdavanjem maxi singlice “New Toy” zaokruzuje se ta faza njenog stvaralastva. Da nebi bilo zabune, Lene nije mirovala. Cak dapace, daleko od glamuroznih medija, saradjuje sa bandom “Devo” a vrhnac saradnje van struje, je bilo njeno gostovanje kao vokal na albumu “Residentsa”. Isto tako, pise zajedno sa Chappellom i Chris Judge Smithom performace “ Mata Hari”, koji se izvodi u Hammersmithu, u London. U to vrime zapocima i njena saradnja sa Ninom Hagen. Izdaju singlicu "Don't Kill The Animals", koja postaje himna udruzenja za zastitu zivotinja. I tu se otprilike zavrsava njeno djelovanje u pocetku osamdesetih. Sljedecih godina napusta scenu i posvecuje se obitelji. Na scenu se vraca 1989 godine, kad izdaje album “March”, koji prolazi skoro nezapazeno. Zajedno sa Judge Smithom i legendom Canterbury scene, Peterom Hamillom, stvara rock operu “The Fall of the House of Usher”. Ne malo iznenadjenje priredjuje svima koje je poznaju, sudjelovanjem na albumu “ Take Me to Your Leader” , space-rock banda "Hawkind". Sa njima ujedno i nastupa. Tesko je doci do ikakvih recenzija tih nastupa ali poznavajuci rad Hawkinda i Lene, virujen u magiju te simbioze. Lene ne posustaje do danasnjih dana. Zadnji angaman joj je bija u mjuziklu “Eurydice” Judge Smitha. I sta na kraju reci. Lena Lovich je imala i jos uvik ima sve kavalitete koje krase superzvezdu. Njena samozatajnost i nadasve zanemarivanje financiskog na ustrb umjetnickog, donija joj ograniceni auditorijj, ogranicene naklade nosaca zvuka, ali time je oslobodija okova koje takva orjentacija namece. . Svaki sljedeci korak u njenoj karijeri je bija toliko neocekivan da je tesko mogao potaci neki znacajniji komercjalni uspjeh. Ta sloboda koju je sama sebi izborila stvorila joj je bazu fanova svih mogucih afiniteta i ukusa. I nakon 40 godina od izlaska prvog albuma, ti fanovi vjerno pune koncertne dvorane u kojima ima (rijetke) nastupe. eto --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming Feta |
