nedjelja, 29.05.2011.
Joe Cocker - “Joe Cocker” oliti GRTg 31 05 u 20:10 sati
|
U povodu skorasnjeg koncerta Joe Cockera u metropoli, predstavljamo njegov drugi solo album, jednostavno nazvan “Joe Cocker”. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- John Robert “Joe” Cocker je Engleski blues/rock muzicar koji se uz muziku bavija i jos uvik se bavi komponiranjem i glumom. Po ovim zadnjim je skoro nepoznat. Ono sta ga je izdvojilo iz ogromne mase blues vokala u to vrime, je bila njegova boja glasa, blues hrapavost i upecatljivost naracije. Svi ti element zajedno su prozveli cudnu mjesavinu bluesa, rocka pa cak i soula. I nije cudo sta se neke njegove obrade smatraju cak boljima od orginala. Za razliku od Brian Ferryja koji je iza sebe imao impresivnu karijeru skladatelja i umjetnika, i tek onda presao u solo vode obradama poznatih standarda, Joe Cocker je od prvoga trenutka odabrao svoj put. I jos jedna bitna razlika izmedju ove dvojice je u samom pristupu kompoziciji. Dok Ferry dendijevskom pristupon daje umjetnicku crtu svojim obradama, dotle Cocker ogoljava teme do njihvog kostura i na njima gradi novu strukturu kompozicije, odnosno, Cockerovu verziju urbanog bluesa. Mastovito, razigrano i nadasve kreativno. Na zalost, njegova kreativnost u pristupu je pocela opadati kako su godine prolazile ali ono sta je zauvjek ostalo, je Cocker na sceni, Cocker i njegov glas u nasim usima. I dan danas, iako nagrizen godinama, Cocker je u stanju isporuciti punokrvni koncert u kojem ce njegov glas, ne kao nekada, ali jos uvjek mocno blues orjentiran, dominirati predstavom. I kad concert zavrsi, ono sta ostaje to je ona tamna boja zvuka koja je izlazila iz njegovih glasnica. Majka priroda nije stedila kad je bija u red za poklon. Obilato ga je nagradila. Da bi se prihvatilo Joe Cockera ne samo kao koncertnu atrakciju nego kao muzicara koji je cijelom dusom I tjelom zivio tu muziku, tribamo krenit is pocetka.  Prvi angaman Joe Cockera je bija u bratovom “skiffle” bandu u dobi od, hm, 12 godina. Nedugo nakon toga oformljava svoj prvi band pod nazivom “Cavaillers”. Grupa se raspada po zavrsetku skole jer Joe odlazi za naucnika u pompjere. Osjetivsi jednom slast pozornice i blues u venama, Joe se vraca ali pod pseudonimom Vance Arnold. Malo poznata cinjenica iz njegovog zivota. Inace pseudonim je izvedenica od imena Vince Everta, lika iz Elvis Presijeve pjesme "Jailhouse Rock" i Eddy Arnolda, country pjevaca, popularnog u to vrime na otoku. Prvi znacajnijin nastup su imali kao prateca grupa Rolling Stonsa 1963 u rodnom gradu Sheffieldu u City Hallu. 1964 Cocker je potpisao ugovor za prvi solo album sa Deccom i istovremeno izdao pilot single "I'll Cry Instead" ( Jimmy Page svita pratecu gitaru !!!). Usprkos jakoj promociji, neslavno propada i Decca raskida ugovor sa njime. Nakon ovog fijaska, odbacuje pseudonim i uzima ime Joe Cocker, koje ce ga kasnije proslaviti. 1966 je znacajna godina u karijerijeri, jer te godine upoznaje Chris Staintona, koji ce mu svojom gitarom i nadasve karizmom, osigurati mjesto u povjesti muzike. Drugim rijecima, sican se kad je Chris napustio Cockera, opce misljenje je bilo da to ovaj nece preziviti. Bili su vezani muzickon pupcanon vrpcom. U tom razdoblju snima singl “ Marjorine",sa kojim postize skroman uspjeh. Ali nakon toga dolazi njegov pravi uspjeh. Obrada Beatesove teme "With a Little Help from My Friends" koja ga je katapultirala medju zvjezde. I ponovo kuriozitet. Jimi Page svira solo gitaru na singlici. Bija je to veliki uspjeh koji mu je otvorija vrata Woodstooka. A opce je poznato da onaj ko je nastupija na Woodstoku, ma koliko malen prije njega bio, postaje internacionalna zvjezda nakon njega. To se dogodilo i Joe Cockeru. Svojim hrapavim blues glasom, karikiranom mimikom i neuroticnim pokretima, Joe Cocker osvaja publiku Woodstooka obradama "Delta Lady", "Something's Comin' On", "Let's Go Get Stoned", "I Shall Be Released" i "With a Little Help from My Friends". Odmah nakon Woodstooka, izdaje svoj drugi album “ Joe Cocker”, kojeg cemo poslusati u emisiji. Impresionirani obradom svog standarda "With A Little Help From my Friends", Paul McCartney i George Harrison dozvolili su Cockeru da obradi jos dva Beatles standarda, "She Came in Through the Bathroom Window" and "Something" , koji su se nasli na albumu. Album se penje na 11 misto US top lista i istovremeno lansira drugi hit u Britaniji, temu Leona Russela "Delta Lady". Leon Russel ce isto ka i Chris Stanton biti stalni saradnik Cockeru na manje vise svim projektima tog vremena. Pocetak saradnje sa Leon Russelom je uvod u mozda najkreativniju fazu Joe Cockera. Zapocima razdoblje “Mad Dog and English Man”-a. Okupivsi cjelokupnu grupu Leaon Rusella, dodajuci joj svoje stalne suradnike i angazirajuci dva prateca vokala, Ritu Coolidge i Claudiju Lennear, Joe Cocker, pomalo nezasluzeno, pobire svjetsku slavu turnejom i dvostrukim albumom. “Mad Dog And English Man” sublimira sve sta je do tadda Joe Cocker radio ali sto tako donosi Leona Rusella u neponovljivom izdanju. S druge strane, Chris Stanton je, po vlastitom priznanju, turneju dozivio kao svoj vrhunac. Ukratko, grupu su cinili 30 muzicara, sa familjama, pasima, mackama i dicon. Zivili su ka komuna i tako i nastupali. Single “Letter” skinut s albuma dovodi Cockera na US Top ten listu. Album Mad Dog and English Man postaje najveci americki uspjeh Cockera. I ono pomalo nezasluzeno, u sjenu baca Staintona i Rusella, sadeci klicu koja ce razoriti sretnu familju. Iscrpljujuca turneja pocela je uzimati svoj danak. Bez obzira na uspjeh koji je pratija turneju a i dobru prodaju ploca, dolazi do osobnih razmirica izmedju Rusella i Cockera. Cocker je posebo tesko podnio razlaz sa starim prijateljem i pred kraj turneje tone u depresiju, a alkohol sve vise uzima maha. Po zavrsetku turneje, vraca se u rodni kraj na nagovor obitelji koja je bila zabrinuta za Cockerovo psihicko stanje  Bilo je to burno razdoblje Cockerovog zivota. Kad se malo oporavio, krece sa Staintonovom grupom na tureneje po Americi, Europi, Australiji. Na klokan kontinentu mu biva pohapseno pola grupe radi posjedovanja zelenih biljaka cudnoga mirisa, prezivljava pokusaj atentata i kao rezultat svega, u sred turneje od Australskih vlasti dobiva izgon, naredjeno im je da napuste kontinent u roku od 48 sati. Tada se dogadja, za danasnje pojmove nesto nevidjeno. Cocker je bija ikona Woodstooka i kao takav, je ima posebno misto u zivotima prosjecnih Australaca. Kad se prosirila vjest o izgonu, cila Alustralska javnost ustaje u odbranu Cockera i cile grupe. Protesti su se pretvorili u nerede. Kad je vlada vidila da je vrag odnija salu, popustili su i dozvolili da se turneja zavrsi. Mozete samo zamisljat kako je protekao ostatak turneje. Ovo je mozda bija i zadnji put da je narod svoju volju na ovakav nacin i za ovaj razlog pokazao i dobio na ulici. Neki cak idu toliko daleko u ocjeni ovog dogadjaja, da se predstavlja kao vrhunac demokracije i pocetak uvodjenja “demokratskog totalitarizma” kojeg imamo danas. Sa Australske turneje se vraca bogatiji za jedan nadimak - “Mad Dog” Ovo su samo crtice iz Cockerovog burnog zivota. Da bi detaljnije opisali bar one najglavnije dogadjaje iz njegovog zivota tribalo bi nan par emisija, zato ukratko idemo dalje….. 1973 se vraca u studio i snima novi album “I Can Stand A Little Rain”. Album se penje na sve top liste a single, “You Are So Beautiful” dolazi do 5 mjesta top lista. Nazalost tu negdje i zapocima kreativna stagnacija Joe Cockera. Od umjetnika koji svojim obradama stvara novo u poznatome, pretvatra se u reproduktivca koji na krilima stare slave i dalje (zasluzeno) nosi auerolu velikog. Joe Cocker nastavlja sa snimanjem albuma koje nose singlice koje u pravilu postaju hitovi. Etablira se kao internacionalna zvjezda i zasluzeno zauzima svoje mjesto u dvorani slavnih. Za kraj ostavljamo mozda najznacajniju informaciju o Joe Cockeru. Od svojin pocetaka do danasnjeg dana Joe Cocker se naslanja na stvaralastvo drugih umjetnika stvarajuci svoji blues orjetiranim glasom novu kompoziciju. Izveo je bezbrojne obrade, manje vise uspjesno, ali obrade jedne grupe su mu u stvari donjele svjetsku slavu. Radi se o danas slabo poznatoj grupi “Lovin Spoonful” i lideru/kompozitorru, Johnu Sebastianu. Malo kome ova imena danas nesto znace, ali ako spomenemo teme, “Darlig Be Home Soon”, “Summeri in the City” i da ne nabrajamo vise, svi se slazu da su to pisme koje su donjele Cockeru prva mjesta top lista i svjetsku slavu. Za kraj jedna poslastica, na YouTubeu postoji snimka sa snimanja “Saturday Night Live” di John Belushiju izvodi “With A little Help from my Friend”. Pogledati obavezno Snimku mozete vidit na YouTubeu: John Belushi imitira Joe Cockera -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako namistite radio na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
