ponedjeljak, 28.02.2011.
Black Sabbath - Paranoid oliti GRTg 22 02 - 20:10 sati
|
Prosli utorak smo zapoceli sa novom serijon emisija pod zajednickim nazivom “Albumi koji su izmjenili tokove moderne muzike”. In A Gadda Da Vida je bija prvi album koji smo predstavili. Znacaj ovog albuma je u tome sta je prvi donija kompoziciju duzu od tri minute, ili tocnije receno, donija je 17to minutnu istoimenu temu i promjenio tok suvremene muzike. Nastavljamo sa jos jednim kamenom temeljcem moderne muzike, albumom koji je otvorija novi pravac I obiljezija svoje vrime. Govorimo o pravcu oliti zanru kojem niko nije davao vise od onog prvotnog uzleta, o pravcu kojeg su kriticari obozavali mrziti, ali I o pravcu koje se ka iz nekog inata odrzao do danasnjih dana. I u stvari nikad nije bija vitalniji nego danas. Sa desecima podznanrova suvereno vlada svjetskom scenom I na svaku negativnu kritiku privlaci nove tisuce ako ne i miljone fanova. Mislim da je do sada vec jasno da cemo govoriti o i slusati prvjenac Heavy Metala, album Paranoid, grupe Black Sabath. I prije nego se posvetimo tom cedu iz sedandesete, idemo malo u povjest njegova nastanka. Tommy Iommi, John Osborne, Bill Ward I Terrance Butler su zajedno odrastali u sumornom engleskom radnickom gradu Astonu, kod Birminghama. Od ranog djetinstva Butler se zanimao za okultne znanosti i crnu magiju. Tommy Iommy je bija lokalni nasilnik i fakat je da je mlatija bidnoga Osborna ka vola u kupusu i to na dnevnoj bazi. 1967 godine njih cetvoro, uz saxofonista Ackera i ritam gitarista Philipsa, osnivaju band “Polka Tulk”. Ubrzo iz benda odlaze saxofonista i ritam gitarista i grupa zapocima sa gazama. Uz ovo razdooblje je vezana jos jedna zanimljivost. Prilikom oformljavanja Polke Tulka, Iommy nije ima pjevaca i slucajno, kad je bija u butigu o spize, na izlogu je vidija zalipljen komad skartoca sa natpisom da pjevac trazi band za gaze. Radilo se o njegovoj staroj zrtvi – Ozziju. Neprijateljstva su se zaboravila nakon prvih proba. Ubrzo su se preimenovali u Earth Blues Company, skrativsi nedugo potom ime u Earth. Svirajuci žestoki blues rock po lokalnim klubovima uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommy napusta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraca se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnoscu horor filmova, tocnije fenomenom da ljudi placaju kako bi bili prestraseni, Iommy je odlucio pokusati stvoriti zastrasujucu muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mracnih pjesama, medju kojima su bile Wicked World i Black Sabbath. Potom je doslo do jos jedne promjene imena grupe, ovaj put one definitivne. Nazvali su se prema filmu Borisa Karloffa iz 1935. - Black Sabbath. Cudnim preokretom sudbine, dogadjaj koji je skoro upropastio obecavajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Dakle, 1970 godine, prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" godine, Iommy je ostao bez vrhova prstiju desne sake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativsi da je prebolno svirati tako gitaru, Iommy je napravio malene plasticne kalupe i pricvrstio ih na osakacene prste. Uz to je morao i nastimati gitaru na nize tonove kako bi zice bile labavije i zbog toga lakse za trzati. Rezultat svega je bio dubok, tezak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim riffovima savrseno opisivao atmosferu koju je stvarala Butlerova lirika. Većina tekstova se odnosila prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, carobnjastva i rata, iako Sabbathi u biti nikad nisu bili sotonisti.  Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim ljestvicama na ironicnom - 13. mjestu. Donio je jak uticaj bluesa pomjesan sa zaraznim rifovima i skrenija paznju publike u njihovom smjeru. Ono sta ce obiljeziti daljnje bivstvovanje Black Sabatha je horror i tamna darkerska atmosfera protkana Tommyjevim gitarskn rifovima, Butlerovom crnom lirikom i Ozzyjevim glason. Crno da crnije ne moze. Sve se poslozilo. Black Sabath su isporucili ono sta ce se uskoro zvati Heavy Metal. Prvim albumom istoimenog naziva, Black Sabath su pokrenuli lavinu Heavy Rocka I ustolicili se kao predvodnici pokreta. Rodio se smjer koji je svoju zilavost pokazo od rodjenja pa sve do danasnje zrelosti. Svi su mu predvidjali skori zalazak, svi su mu prognozirali utapanje u besmislu nabrajanja rifova. Svi su javno ocekivali njegov krah. A ne mali broj zestokih kriticara koji su ga obasipali drvljem I kamenjem, potajno su ga slusali. Ako se u icemu cjelokupna svjetska kritika slozila, onda je to bila kolektivna mrznja spram Heavy Rocka, ili Heavy Metala. Ali zaludu, kao muzicki pravac je evoluirao, prerastao u pokret, a pokret se rasirio kao virus i inficirao sve do zadnjeg kutka zemaljske kugle. Te iste godine, izdan je drugi album pod nazivom Paranoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajuceg vokala, Iommyeve gitare, Butlerovog teskog basa i Wardovog psihoticnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujuci pogotovo klasicnim heavy metal hitovima poput War Pigs i Iron Man. No njihovi stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i vecine roditelja. Njihov raskalasen nacin zivota, koji je prvenstveno ukljucivao uzivanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora nocna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album Master Of Reality, jos jedan uspjesan proizvod s kojeg se isticala himna posvecena marihuani pod nazivom Sweet Leaf, kao i hitovi Into The Void i Children Of The Grave.  Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspjesnih skladbi, ali i dosta potpunih promasaja. U pjesmama vise nisu velicali prednosti kanabisa već su presli na opisivanje kokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve clanove Sabbatha. Suoceni s rastucim tenzijama unutar benda i problemima s menadjerima, Osbourne, Iommy, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspjesno djelo. Sabotage (1975.) je samo posluzio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je Technical Ecstasy (1976.) bio neuspjesan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Medjusobne napetosti obiljezile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali vazniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon Technical Ecstasy Ozzy napusta bend i na njegovo mjesto dolazi bivsi pjevac Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraca 1978. kako bi snimio Never Say Die!, ali naredne godine zauvijek napusta Sabbath kako bi zapoceo uspjesnu solo karijeru. Buducnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivsi bivseg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dia, bend je napravio obecavajuci povratak s Heaven And Hell albumom (1980.), no nakon sto se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevaci poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma Seventh Star (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommy, kao jedini preostali clan originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommy i Butler nasli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu odrzanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, sto je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izasao je Reunion, live album snimljen prilikom tog koncerta nakon cega je stara cetvorka odradila turneju po cijelome svijetu. Na toj su turneji imali pricuvnog bubnjara, Vinnya Appicea, koji je trebao uskociti ukoliko se Wardu nesto dogodi. On se, naime, tijekom godina toliko unistio alkoholom, da je imao cak 2 infarkta, pa je postojala ozbiljna opasnost da se to opet ponovi. Na srecu, ništa mu se nije dogodilo. Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju zacetnikom tog muzickog pravca. Sa svojim mracnim kompozicijama koje su zvucale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignit na noge kriticare i roditelje dok je u isto vrime nadahnuo cilu generaciju muzicara sa svojim teskim rockom s primjesom bluesa. Album Paranoid je u emisiji perslusan u cjelosti, bez ikakvih prekida I komentara. Par zanimljivosti vezane uz album: Prvobitni naziv albuma je bija War Pig ali je izmjenjen jer se u to vrime Amerika nalazila u Vjetnamu I manje vise aluzija je bila jasna. Tema Paranoid je napisana u zadnji trenutak u studiju na zahtjev diskografse kuce za nekom, bilo kojom singlicom a i da bi se napunila minutaza ondasnjeg LP. Isto tako, i pored toga sta tekstovi ne sadrze nikakve reference na satanizam i crnu magiju, band je ovim albumom privukao novu rijeku sljedbenika darkerske orjentacije. “Paranoid" je odmak Black Sabbatha od orginalnih blues korijena. Daleko tezi od svog prethodnika, zapravo je inovatinost prvoga albuma pretvorio u pokret. Album se po izdavanju popeo na prvo mjesto Britanske i 12to mjesto americke top liste. Paranoid je u biti Heavy Metal u svom embrionalnon izdanju. Gledajuci unazad, nakon 40 godina, uza sve to sta su mnogi mnogi bandovi izasli sa brzim, tezim, mracnijim i tehnicki, daleko superiorijim albumima, Paranoid je jos uvjek aktuelan i cvrsto drzi svoje mjesto u povjesti moderne muzike. Govoriti koje su grupe krenile smjerom koji je otvorio Black Sabbath prvim albumom i utabao Paranoidom, sasvim je deplasirano. Jer, gdje god se okrenete i cujete teskometalni riff, bilo da dolazi preko Atlantika, preko La Mancha, Indiskog oceana ili iz susjedstva, svaki ima Black Sabbath zapisan u svom genetskom kodu. I to bi bilo dovoljno za reci, jer sve ostalo bi se pretvorilo u lupetanje I prazno lamentiranje. I sam san otvorija ovu bajaderu od muzike prije 40 godin i jos uvik mi je drag okus. Paranoid je moj omiljeni komad muzike kojem se vracan ciklicki, bar jednom svakih 6 miseci. Cjelokupnu emisiju mozete naci na sljedecoj adresi: Music LP - Underground - sedma emisija feta |
